Auripigment iliarsenov(III) sulfid, As2S3, služi kaopigment i za uništavanjegamadi.[4] Auripigment je narančastožutimineralarsenovasulfida. Nalazi se uvulkanskimfumarolima, niskotemperaturnim hidrotermalnim venama i vrućim izvorima, a nastaje isublimacijom i kao nusprodukt raspadanja drugog minerala arsena,realgara. Auripigment je ime dobio polatinskomauripigmentum (aurum: zlato +pigmentum: pigment) zbog svoje dubokožuteboje.
Auripigmentom se trgovalo još uRimskom carstvu, a koristio se kaolijek udrevnoj Kini, iako je vrlootrovan. Upotrijebljen je kao otrov zamuhe[5] i za premazivanje vršakastrijela otrovom.[6] Zbog svoje upečatljive boje bio je zanimljivalkemičarima, kako u Kini, tako i naZapadu, tražeći način za izraduzlata. Također je pronađen u zidnim ukrasimaTutankamonove grobnice i i drevnim egipatskim svitcima, te na zidovimaTaj Mahala.[7]
Stoljećima je auripigment bio samljeven i korišten kao pigment uslikarstvu i zabrtvljenjevoska, a čak se koristio u drevnoj Kini kao korektivna tekućina.[8] Bio je to jedan od rijetkih bistrih, svijetložutih pigmenata dostupan umjetnicima do 19. stoljeća. Međutim, njegova izuzetna otrovnost i nepodudaranje s drugim uobičajenim pigmentima, uključujućikemijske tvari na baziolova ibakra, poputverdigrisa iazurita,[9] značilo je da je njegova upotreba kao pigmenta prestala kad sukadmijeva žuta,kromova žuta iorganske boje koje su uvedene tijekom 19. stoljeća.
Auripigment je poznat još u drevnim vremenima. Umjetni auripigment je proizvođen u Europi početkom 18. stoljeća. Svijetlo žutog je tona. Otrovan i nepostojan. Auripigment je zamijenjen jekadmijevim žutim pigmentima.[10]
↑Fitzhugh, E.W., Orpiment and Realgar, in Artists’ Pigments, A Handbook of Their History and Characteristics, Vol 3: E.W. Fitzhugh (Ed.) Oxford University Press 1997, p. 52