Ako u nekom dijeluZemljine atmosfere koji je zasićenvlagom padatemperatura,kondenzirat će sevodena para i stvarativodene kapljice. Stvaraju li se te kapljice blizu tla, nastat ćemagla, a stvaraju li se u većim visinama, nastat ćeoblaci. Oblaci nastaju i na taj način da se topli zrak kaospecifički lakši diže uvis, gdje je niža temperatura. Sadrži li taj zrak veliku količinu vlage, ona će se zbog ohlađivanja kondenzirati, i time će nastati oblaci. Stvaranju magle pogodujuprašina idim koji se nalaze u zraku. Čestice prašine i dima čine jezgre kondenzacije vodene pare koja je ohlađena ispodrosišta. Zimi odnosno na visokimplaninama, kada je temperatura vrlo niska, smrzavaju se vodene kapljice u sitne kristale, koje stvarajusnijeg.
Kiša se sastoji od krupnih kapljica vode. Da bi iz oblaka padala kiša, moraju od sitnih kapljica nastati krupnije, jer sitne kapljice padaju sporo, pa se na putu ispare. Ljeti zbog brzog i velikog zagrijavanja diže se u visinu zrak s velikim sadržajem vlage, gdje se ohladi ispod 0°C. Kako ljeti sadrži zrak više vlage nego zimi, stvorit će se ohlađivanjem veliki kristali odnosnoled, koji pada kaotuča na Zemlju. Zemaljska površina gubi noćuižarivanjem velik diotopline, koju je danju primila putemSunčeve svjetlosti. Zbog toga nastaje ohlađivanje zraka, a time kondenzacija suvišne vlage u obliku kapljica na površini Zemlje. To jerosa. Zimi zbog istog razloga nastaje ohlađivanje ispod 0 °C, a time smrzavanje rose u obliku iglica, što se zovemraz.
Sve navedene meteorološke pojave, to jest kiša, snijeg, tuča, rosa i mraz, koje nastaju zbog kondenzacije vodene pare u zraku, zovu se oborine. Količina oborina mjeri se visinom sloja vode u milimetrima po četvornom metru (mm/m2) koga bi stvorilavoda oborina kad bi ostala na tlu, a da se ne ispari, a niti otiče u zemlju. Na primjer ako se kaže da je u toku 24 sata na nekom mjestu količina oborina 2 mm, to znači da je palo toliko kiše da na svaki m2 dolazi 2litre vode. Naime sloju vode visine 1 mm na površini od 1 m2 odgovara količina vode od 1 litre, to jest 1 dm3. Suhi krajevi imaju ispod 500 mm oborina godišnje. Za mjerenje količine oborina služi mjerni instrument kišomjer, pluviometar ili ombrometar.[2]
Kisela kiša je svakaoborina koja ima višukiselost (nižu vrijednostpH) od one očekivane iz prirodnih izvora (pH oko 5). Kao suvremeni, kritični problem, prepoznat je u 1970-ima prvo uskandinavskim zemljama, a zatim i usrednjoj Europi. Uzroci nastanka kisele kiše nisu sasvim jasni. U nekim područjima uzrokom sudušikovi oksidi, u drugimasumporovi oksidi, koji nastaju izgaranjemugljena ilinaftnih derivata, primjerice utermoelektranama,automobilskim motorima te u postrojenjima za dobivanje i pročišćavanjekovina, a svodenom parom iz zraka stvarajudušičnu, odnosnosumpornu kiselinu. Zakiseljavanjem tla i vode kisela kiša štetišumama (umiranje šuma), poljodjelskim kulturama, životu u tlu i vodi (ugibanje riba) te ljudskomu zdravlju (preko pitke vode i prehrambenog lanca).
.jpg)
