Ateizam (hrv.bezboštvo ilibezvjerstvo) u širem je smislu odsutnost vjerovanja u postojanjebožanstava,[1] a u užem smislu je odbijanje vjerovanja u postojanje božanstava,[2] odnosno specifično stajalište prema kojemu ona ne postoje.[3] Suprotnost jeteizmu,[4][5] koji je u većini slučajeva zasnovan na vjerovanju u postojanje najmanje jednog božanstva.[5][6]
Riječ ateizam izvedena je izgrčkog izraza ἄθεος (atheos), koji znači "bez Boga",[7] a koji se primjenjivao s negativnom konotacijom za one za koje se vjerovalo da su odbacili bogove koje štuje veći dio društva. Širenjemslobodoumlja, skeptičnosti te povećanja kritike religije, uporaba termina se suzila. Prvi pojedinci koji su se deklarirali ateistima pojavili su se u18. stoljeću.[8]
Po pitanju natprirodnih pojava ateisti teže skeptičnosti potkrepljujući svoje uvjerenje nedostatkom empirijskih dokaza. Ponudili su nekoliko racionalnih objašnjenja za nevjerovanje u bilo kakva božanstva. To uključujeproblem zla,argument nedosljednih otkrivenja teargument nevjerovanja. Iako su neki ateisti prihvatili sekularnefilozofije,[9][10] ne postoji određenaideologija ili obrazac ponašanja prema kojem se ravnaju svi ateisti.[11]
Iako je ateizam najčešće povezan s ireligijom, on ne isključuje duhovnost.[12][13] Nadalje, ateizam se pojavljuje u određenim religijama i duhovnim vjerovanjima poputdžainizma,budizma,hinduizma te uneopoganskim pokretima[14] poputWicce.[15] Džainizam, te neki oblici budizma ne zalažu su za vjerovanje u bogove,[16] dok hinduizam drži ateizam valjanim stavom, ali i duhovno teškim za slijediti.[17]
Budući da koncepti ateizma variraju, nije moguće odrediti točan broj ateista u svijetu.[18] Prema procjeni Pew Research Centera, 2015. godine 16 % svjetskog stanovništva pripadalo je skupini nereligioznih osoba, u koju spadaju ateisti, ali i agnostici i drugi.[19] Prema jednoj procjeni, 200-240 milijuna stanovnika svijeta izražavaju se kao ateisti.[20] Prema drugoj procjeni, postotak samoproglašenih ateista najveći je u zapadnim zemljama unutar kojih opet postoje varijacije u postocima:Sjedinjene Države (4 %),Italija (7 %),Španjolska (11 %),Velika Britanija (17 %),Njemačka (20 %) iFrancuska (32 %).[21] WIN-Gallup International navodi da, prema njihovom istraživanju, 13 % svjetskog stanovništva su ateisti.[22]
U ranomstarogrčkom, pridjevatheos (ἄθεος, od ἀ- + θεός "Bog") značio je "bezbožan". Prvotno je korišten kao izraz osude s grubim značenjem "griješnosti" ili nedostatka poštovanja. U 5. st. pr. Kr. riječ počinje označavati namjerno i aktivno bezboštvo u smislu "prekidanja veza s bogovima" ili "negiranja bogova". Izraz ἀσεβής (asebēs) počeo se koristiti za osobe koje su nijekali ili omalovažavali lokalna božanstva iako su vjerovali u druge bogove. Moderni prijevodi klasičnih tekstova ponekadatheos prevode kao "ateistički". Kao apstraktna imenica, postojao je i ἀθεότης (atheotēs), "ateizam".Ciceron je grčku riječ transliterirao u latinskiatheos. Izraz je pronašao čestu primjenu u debatama izmeđuranih kršćana i helenista obostrano ga pripisujući, u pejorativnom smislu, onima drugima.[24]
Izrazateist (odfrancuskogathée) u smislu onoga "tko negira ili ne vjeruje u postojanje Boga", prethodiateizmu u engleskom, po prvi se put javljajući 1566. te ponovno 1571.[25] Ateist kao oznaka praktičnog bezboštva spominje se1577. Izraz ateizam izveden je iz francuskogathéisme, te se u engleskome pojavljuje oko1587. Raniji rad iz oko1534. služio se izrazomatheonism. Uskoro su se počele pojavljivati i druge povezane riječi: deist1621.,[26] teist 1662.,[27] i teizam 1678.[28] U to vrijeme "deist" i "deizam" već su imali svoje moderno značenje. Izrazteizam našao se suprotstavljen deizmu.
Karen Armstrong smatra da je "tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, riječ "ateist" bila još uvijek rezervirana za polemike: »izraz "ateist" bila je uvreda. Nitko nije pomišljao sebe nazivati ateistom.« Sredinom sedamnaestog stoljeća još uvijek se smatralo da nije bilo moguće ne vjerovati u Boga;[29] biti ateist značilo je ne prihvaćati trenutačnu konepciju nadnaravnoga.
Ateizam se prvi put koristio da bi opisao samo-priznato uvjerenje u kasnom18. stoljeću uEuropi, specifično naglašavajući nevjerovanje u monoteističkogAbrahamskog Boga. U20. stoljećuglobalizacija je pridonijela širenju izraza obuhvaćajući nevjerovanje u sve deizme, iako je u zapadnim društvima i dalje uobičajeno ateizam objašnjavati jednostavno kao "nevjerovanje u Boga".[30]
»Zapravo, "ateizam" je termin koji ne bi ni trebao postojati. Nitko se nikada ne treba identificirati kao "neastrolog" ili "nealkemičar". Mi nemamo riječi za ljude koji sumnjaju da je Elvis još živ ili da su izvanzemaljci prešli čitavu galaktiku samo da bi uznemiravali rančere i njihovu stoku. Ateizam nije ništa više od šumova koje razumni ljudi čine u prisustvu nepravednih religijskih vjerovanja.«
Skica koja prikazuje odnose između definicijaslabog/jakog ieksplicitnog/implicitnog ateizma. Eksplicitni jaki/pozitivni/čvrsti ateisti (ljubičasta boja desno) tvrde da je rečenica "postoji bar jedno božanstvo" lažna tvrdnja. Eksplicitni slabi/negativni/meki ateisti (plava boja desno) odbijaju ili izbjegavaju vjeru u ikakvo božanstvo bez da tvrde da je rečenica "postoji bar jedno božanstvo" lažna rečenica. Implicitni slabi/negativni ateisti (plava boja lijevo) obuhvaćaju pojedince (kao npr. vrlo malu djecu ili nekeagnostike) koji ne vjeruju u ikakvo božanstvo, ali nisu eksplicitno odbili takvu vjeru. (Veličina polja u dijagramu nije razmjerna broju pojedinaca koji pripadaju pojedinoj skupini.)
Autori se razilaze oko pitanja kako najbolje definirati i klasificirati ateizam,[32] sporeći se oko toga na koje nadnaravne subjekte se odnosi, je li tvrdnja na svoj način ili je nedostatak iste, te da li zahtijeva svjesno i eksplicitno odbijanje. Predložene su brojne kategorije pomoću kojih bi se trebale istaknuti različite forme ateizma.
Neke od dvosmislenosti i kontroverzi oko definiranja ateizma proizlaze iz poteškoća u postizanju konsenzusa oko definiranja riječi poputbožanstvo iliBog. Brojnost različitih koncepcija Boga i božanstava dovodi do različitih ideja glede primjenjivosti ateizma.Antički Rimljani sukršćane nazivali ateistima zbog nevjerovanja upoganska božanstva. Ovo se gledište postupno odbacilo s pojavom shvaćanja da jeteizam nešto što obuhvaća vjerovanje u bilo koje božanstvo.[33]
S obzirom na opseg fenomena koje ne prihvaća, ateizam se može suprotstavljati svemu od postojanja božanstva do postojanja bilo kojeg duhovnog, nadnaravnog ilitranscendentalnog koncepta, poput onih ubudizmu,hinduizmu,džainizmu itaoizmu.[34]
Definicije ateizma razlikuju se i po stupnju razmatranja koje osoba mora uložiti u ideju bogova da bi se smatrala ateistom. Ateizam se ponekad definirao kako bi obuhvatio jednostavno nepostojanje bilo kakvih božanstava. Ova općenita definicija obuhvatila binovorođenčad i ljude koji još nisu upoznati s teističkim idejama. Još je1772.Baron d'Holbach iyjavio da se "Sva djeca rađaju kao ateisti; nemaju predodžbu o Bogu."[35] Slično, George H. Smith (1979.) sugerirao je da: "Čovjek koji nije upoznat s teizmom je ateist zato što ne vjeruje u Boga. Ova kategorija uključila bi i dijete s koncpetualnim kapacitetom da shvati problem, ali je još uvijek toga nesvjesno." Činjenica da to dijete ne vjeruje u Boga kvalificira ga kao ateista."[36]Smith je skovao izraz implicitni ateizam da bi opisao "nedostatak teističkog vjerovanja bez svjesnog odbijanja istoga" te eksplicitni ateizam kako bi opisao češću definiciju svjesnog nevjerovanja. Ernest Nagel suprotstavlja se Smithovoj definiciji ateizma kao jednostavanog "nedostatka teizma", priznajući samo eksplicitni ateizam kao pravi ateizam.[37]
Filozofi poputAntonya Flewa[38] iMichaela Martina[33] suprotstavili su pozitivni (jaki/tvrdi) i negativni (slabi/meki) ateizam. Pozitivni ateizam je eksplicitno uvjerenje da bogovi ne postoje. Negativni ateizam uključuje sve ostale oblike ne-teizma. Prema ovoj kategorizaciji, bilo tko tko nije teist je ili negativni ili pozitivni ateist.[39] Izrazi slabi i jaki su relativno novi, dok su negativni i pozitivni ateizam starijeg podrijetla, korišteni u filozofskoj literaturi[38] i katoličkojapologetici.[40] Prema ovom shvaćanju, većinaagnostika kvalificira se kao negativni ateisti.
Dok Martin, na primjer, tvrdi da agnosticizam podrazumijeva negativni ateizam,[33] većina agnostika svoja gledišta smatra različitima od ateizma.[41] Tvrdnja o nedostižnosti znanja za ili protiv postojanja bogova ponekad se smatra naznakom da ateizam zahtjeva malo vjere.[42] Uobičajeni ateistički odgovor na ovaj argument uključuje da nedokazane religijske pretpostavke zaslužuju nevjericu koliko i druge nedokazane pretpostavke,[11] te da nedokazivost postojanja božanstava ne implicira jednaku vjerojatnost obje mogućnosti.[11] Škotski filozofJ. J. C. Smart čak drži da "ponekad, osoba koja je zapravo ateist može opisati sebe, čak strastveno, kao agnostika zbog nerazumnog generalizirajućeg filozofskog skepticizma koji nas može spriječiti da tvrdimo kako znamo išta, osim možda matematičkih istina i istina formalne logike."[43] Stoga, neki ateistički autori poputRicharda Dawkinsa preferiraju razlikovanje između teističkih, agnostičkih i ateističkim stavova na temelju vjerojatnosti koji svaki od navedenih pridaje tvrdnji "Bog postoji".[44]
Prije18. stoljeća, postojanje Boga je bilo toliko općeprihvaćeno u zapadnom svijetu da je sama mogućnost pravog ateizma dovođena u pitanje. Ovaj se stav naziva teističkiminatizmom, stav da svi ljudi vjeruju u Boga od rođenja; iz ovoga se izvodi konotacija da su ateisti jednostavno u poricanju.[45]
Postoji i stajalište koje tvrdi da su ateisti skloni vjerovanju u Boga u kriznim vremenima, da se preobraćuju na samrti ili da "nema ateista urovovima".[46] Neki zagovornici navedenoga tvrde davjera omogućuje ljudima da lakše prebrode različite probleme pritom djelujući kao "opijum za narod". Ipak, postoje slučajevi koji su suprotni navedenome, primjerice, doslovno "ateisti u rovovima" za vrijeme rata.[47]
Kao što je ranije navedeno, izrazipozitivan inegativan korišteni su u filozofskoj literaturi na sličan način kao i izrazislab ijak. Međutim, u knjizi „Pozitivni ateizam“Goparajua Ramachandra Raoa izdanoj1972., uvedeno je i alternativno značenje ovih izraza.[48] Odrastajući ukastinskom hijerarhijskom sustavu s religioznom podlogom, Gora je tražiosekularnuIndiju i predložio smjernice za pozitivnu ateističku filozofiju, koja će promovirati pozitivne vriednosti.[49] Pozitivni ateizam, definiran na ovaj način, podrazumijeva stvari koje bi bile moralno ispravne, pokazujući razumijevanje da pobožni ljudi imaju razloge da vjeruju, ne pokušavajući da preobrate ili uče druge, i braneći sebe istinoljubivšću umjesto traženjem da pobjede u bilo kakvom sukobu s otvorenim kritičarima.
Paul Henri Thiry, Baron d'Holbach, zagovornik ateizma iz18. stoljeća. "Uzrok čovjekove nesreće je njegovo nepoznavanje prirode. Upornost kojom je vezan za slijepa mišljenja koja su mu ugrađena u djetinjstvu, koja su isprepletana s njegovim postojanjem, posljedična predrasuda koja mu iskrivljuje um, koja sprječava njegovo razvijanje, koja ga čini robom izmišljotine, čini se da ga osuđuje na trajnu pogrešku."[50]
Najopćenitija podjela ateističkih argumenata jest ona na praktične i teoretske argumente.
U praktičnom ili pragmatičnom ateizmu, također poznatom pod nazivomapateizma, osobe žive kao da nema bogova i objašnjavaju prirodne fenomene bez njihovog pripisivanja nečemu božanskom. Postojanje Boga nije obavezno odbačeno, ali se može smatrati bespotrebnim ili beskorisnim; prema ovom stajalištu, bogovi ne objašnjavaju svrhu života niti utječu na svakodnevni život.[51] Oblik praktičnog ateizma s implikacijama zaznanstvenu zajednicu jemetodološki naturalizam – "tiho usvajanje tvrdnje ofilozofskom naturalizmu u okviruznanstvene metode s ili bez potpunog prihvaćanja ili vjerovanja u njega."[52]
Praktični ateizam može imati različite oblike:
odsustvo vjerskih motiva – vjerovanje u bogove ne motivira moralne akcije, religiozne akcije ili bilo koji drugi oblik akcije;
aktivno isključivanje problema Boga i religije iz intelektualnih težnji i praktičnih akcija;
indiferentnost – odsustvo bilo kakvog interesa za probleme bogova i religije;
Teoretski ateizam ekplicitno postavlja argumente protiv postojanja bogova, kao odgovor na česte teističke argumente poputargumenta o dizajnu iliPascalove oklade.
Epistemološki ateizam tvrdi da ljudi ne mogu spoznati Boga ili utvrdi postojanje Boga. Ishodišna točka epistemološkog ateizama jeagnosticizam, koji sam dolazi u različitim oblicima. U filozofiji imanencije, božanstvo je neodvojivo od svijeta, uključujući ljudskium, isvijest svake osobe je zaključana u subjektu. Prema ovom obliku agnosticizma, ovo ograničenje u pogledu onemogućava svaki objektivni zaključak od vjerovanja u Boga do potvrde njegovog postojanja.Racionalistički agnosticizamKanta iprosvjetiteljskog doba prihvaća samo znanje izvedeno iz ljudske racionalnosti; ovaj oblik teizma je mišljenja da bogovi u načelu nisu primjetni i stoga se ne može znati da postoje.Skepticizam, zasnovan na idejamaDavida Humea, je stava da je izvjesnost nečega nemoguća, pa nitko nikad ne može znati za postojanje Boga. Određivanje položaja agnosticizma prema ateizmu je nesigurno: ono se može smatrati kao nezavisni, osnovni pogled na svijet.[51]
Drugi argumenti za ateizam koji se mogu klasificirati kao epistemološki ili ontološki, uključujućilogički pozitivizam iignosticizam, navode besmislenost ili nepoznavanje osnovnih izraza kao što je „Bog“ ili tvrdnji kao što je „Bog je svemoguć“.Teološki nonkognitivizam smatra da stav „Bog postoji“ ne iskazuje neki jasan stav, već da je besmislen. Dosta se raspravljalo oko toga da li takve osobe mogu biti tretirane kao ateisti ili agnostici. FilozofiAlfred Ayer iTeodor M. Drange, odbacuju obje kategorije argumentirajući svoj stav time da obje kategorije prihvaćaju mogućnost da Bog postoji; stoga oni nekongnitivizam smještaju u posebnu kategoriju.[53][54]
Metafizički ateizam obuhvaća sve doktrine koje drže do metafizičkog monizma. Metafizički ateizam može biti ili apsolutni - izričito negiranje postojanja Boga povezanog s materijalističkim monizmom (svi materijalistički trendovi, i u antici i u modernim vremenima) ili relativni - implicitno negiranje Boga u svim filozofijama, koje, iako prihvaćaju postojanje apsolutnog, doživljaj apsolutnog ne posjeduje nijednu od osobina koja se pripisuje Bogu: transcendentnost, osobnost ili jedinstvo. Relativni ateizam povezan je s idealističkim monizmom (panteizam, paneteizam, deizam).[51]
Epikur se smatra prvim filozofom koji je iznioproblem zla.David Hume je u svom djelu "Dijalozi o prirodnoj religiji" (1779.) analizirao isti problem citirajući Epikura nizom pitanja[55]: "Ako Bog želi, a ne može iskorijeniti zlo, onda nije svemoguć. Ako može, ali ne želi, onda je zao. Ako Bog može i želi iskorijeniti zlo, otkuda onda zlo u svijetu? Ako Bog niti može niti želi, onda zašto ga zvati Bogom?"
Logički ateizam drži da su različite koncepcije Boga pripisane logički nedosljednim osobinama. Ovi ateisti navodededuktivne argumente protiv postojanja Boga, koji navode nekompatibilnost između određenih osobina, kao što su savršenstvo, status tvorca, nepromjenjivost, sveznanje, sveprisutnost, svemogućnost, sveblagonaklonost, transcendentnost, ličnost (kao osoba), nefizikalnost, pravednost i milost.[56]
Teodicejski ateisti mišljenja su da se svijet koji doživljavaju ne može pomiriti s osobinama koje teolozi često pripisuju Bogu ili bogovima. Oni tvrde da sveznajući, svemogući i sveblagonaklon Bog nije usuglašen sa svijetom gdje postojizlo i patnja i gdje je božja ljubav skrivena od mnogih ljudi.[57] Sličan argument pripisuje se iSiddarthi Gautami, utemeljiteljubudizma.[58]
Filozofi poputLudwiga Feuerbacha[59] iSigmund Freud zastupali su mišljenje da su Bog i druga religiozna vjerovanja ljudsko djelo, stvoreno da se zadovolje različite psihološke i emocionalne želje i potrebe.[60] Ovo je također stav mnogih budista.Karl Marx iFriedrich Engels, ispirirani Feuerbachovim radom, tvrdili su da su Bog i religija društvene funkcije, kojima se vlastodršci služe za iskorištavanjeradničke klase. PremaMihailu Bakunjinu, "ideja Boga podrazumijeva napuštanje ljudskog razuma i pravde; to je najodlučnije negiranje ljudske slobode, te nužno završava porobljavanjem čovječanstva, i u teoriji i u praksi". Izokrenuo jeVoltaireov čuveniaforizam „ako Bog ne postoji, potrebno ga je izmisliti“, napisavši umjesto toga "ako je Bog zaista postojao, trebalo bi ga ukinuti“.[61]
Aksiološki, ili konstruktivno, ateizam odbacuje postojanje božanstava nauštrb "više apsolutnosti", poputčovječanstva. Ovaj oblik ateizma favorizira čovječanstvo kao apsolutni izvoretike i vrijednosti, te dopušta pojedincima da rješavaju moralne probleme bez obraćanja Bogu. Marx i Freud služili su se ovim argumentom kako bi prenijeli poruku oslobođenja, punog razvoja i nesputane sreće.[51]
Jedna od najčešćihkritika ateizma bila je da nijekanje postojanja božanstva vodi kamoralnom relativizmu, ostavljajući pojedinca bez moralnih i etičkih temelja[62] ili čini život besmislenim i jadnim. Ovo stajalište zastupao jeBlaise Pascal u svome djeluPensées.[63]
Francuski filozofJean-Paul Sartre sebe je smatrao predstavnikom "ateističkog egzistencijalizma[64]", manje zabrinut oko negiranja postojanja Boga, a više oko shvaćanja da "čovjek...sebe treba ponovno pronaći kako bi shvatio da ga ništa ne može spasiti od njega samoga, čak ni valjani dokazi božje opstojnosti".[65] Sartre je ustvrdio da je posljedica ovog ateizma "ako Bog ne postoji, onda postojni barem jedno biće u kojem postojanju prethodi suština i, biće koje postoji prije nego može biti definirano bilo kojim konceptom...to biće je čovjek."[64] Praktičnu posljedicu ovog ateizma Sartre je opisao kao da ne postoje prethodna pravila ili apsolutne vrijednosti od kojih se može očekivati da upravljaju ljudskim ponašanjem te da su ljudi "osuđeni" da navedene sami stvaraju za sebe, čineći "čovjeka" potpuno "odgovornim za sve što čini"[66].
Akademik Rhiannon Goldthorpe pretpostavio je da su neki od Sartreovih razmišljanja "prožetakršćanskim ateizmom, gdje antička vjerovanja još uvijek hrane maštu i osjećajnost i najtvrđih skeptika".[67] Akademik Stephen Priest opisao je Sartreovu perspektivu kao "ateističku metafiziku".[68] Prevoditelj Sartrea Hazel Barnes napisao je o Sartreu: "Bog kojega on odbija nije neka nejasna sila, nepoznati X s kojim se može dovest u vezu nastanak svemira, niti je to ideal ili mit koji simbolizira čovjekovu potragu za Dobrom. To je izričito Bogskolastike ili barem ideja Boga kao specifičnog, sve moćnog, apsolutnog, postojećeg Kreatora."[69]
Ateističke ideje pronađene su u ranim indijskim školama i postojale su za vrijemevedizma.[70] Od šestpravovjernih škola indijske filozofije, najstariji filozofski sustavsamkhya ne prihvaća postojanje bogova, a isto tako i ranamimamsa odbija pojam Boga.[71] Rana mimamsa ne samo da ne prihvaća Boga, već tvrdi da je ljudsko djelovanje dovoljno da stvori potrebne okolnosti da bi se uživalo u plodovima svogarada.[72] Potpuno materijalistička i antiteistička školacārvāka (poznata i pod imenomnastika ililokaiata) nastala u Indiji oko6. stoljeća pr. Kr. vjerojatno je najizraženija ateistička filozofska škola u Indiji, slična grčkojcirenskoj školi. Ova grana indijske filozofije klasificirana je kaoheterodoksna zbog negiranja autoritetaVeda, te se zbog toga se ne smatra djelom šest pravovjernih škola hinduizma, ali je važna kao dokaz materijalističkog pokreta u hinduizmu.[73] Chatterjee i Datta tumače da je naše razumijevanje filozofije Cārvāka fragmentarno i nepotpuno, uglavnom utemeljeno na kritici ideja ove škole od strane drugih filozofskih škola i ne nalazimo je u živućoj tradiciji:
»Iako je materijalizam u ovom ili onom obliku uvijek bio prisutan u Indiji i poneka se naznaka nalazi i u Vedama, budističkoj književnosti i epovima, u kasnijim filozofskim djelima ne nalazimo sustavni rad na idejama materijalizma, niti ikakvu organiziranu filozofsku školu sljedbenika kao što to imaju druge škole. Gotovo svako djelo ostalih škola dotiče se materijalističkih stavova u smislu njihovog opovrgavanja. Naše znanje indijskog materijalizma temelji se prvenstveno na njima."[74]«
Sokrat je bio optužen za bezbožnost (vidiEutiprova dilema), jer je inspirirao ljude da sumnjaju udržavne bogove.[81] Iako je osporio optužbu da je "potpuni ateist",[82] rekavši da ne može biti ateist jer vjeruje u duhove,[83] Sokrat je na posljetku ipakosuđen na smrt. Sokrat se također molio bogovima u Platonovom dijaloguFedar[84] i govorio je "poZeusu" u dijalogu „Država“.[85]
Grčki filozof i povjesničarEuhemer objavio je svoj stav da su bogovi samodivinizirani vladari, osvajači i utemeljitelji civilizacija iz prošlosti, te da su njihovi kultovi i religija bili u osnovi nastavak nestalih kraljevstava i ranih političkih struktura.[86] Iako nije bio strogi ateist, Euhemer je kasnije kritiziran da je "brisanjem bogova proširio ateizam na cijelom naseljenom svijetu".[87]
AtomističkimaterijalistEpikur osporio je mnoge religijske doktrine, među kojima su postojanjezagrobnog života iliosobnog Boga i smatrao je da jeduša čisto materijalna i smrtna. Iakoepikurejstvo nije nijekalo postojanje bogova, on je vjerovao da ako oni postoje jednostavno nisu zainteresirani za čovječanstvo.[88]
Rimski pjesnikLukrecije složio se s tezom, da ako postoje bogovi, oni su nezainteresirani za čovječanstvo i nesposobni da utječu na prirodu i svijet. Vjerovao je stoga da se čovječanstvo ne mora bojati natprirodnog. Lukrecije je izložio svoje epikurejske poglede nasvemir,atome, dušu, smrtnost i religiju u knjiziΟ suštini stvari, koja je popularizirala Epikurovu filozofiju uStarom Rimu.
Rimski filozofSekst Empirik zastupao je jedan oblik skepticizma poznat kaopironizam, po kojem ljudsko biće ne bi trebalo donositi sud o doslovno svim vjerovanjima, da u svijetu ne postoji inherentno zlo i da jeataraksija (duševni mir) moguća ako se suzdržimo od osuđivanja. Veliki dio njegovih djela sačuvala su se do danas i imala su jak utjecaj na kasnije filozofe.[89]
Značenje riječi "ateist" promijenilo se tijekom antičkog razdoblja.Rani kršćani nazivani su ateistima od nekršćana zbog svog nevjerovanja u poganske bogove.[90] Za vrijemeRimskog carstva, kršćani su bili progonjeni i pogubljivani zbog nijekanja rimskih bogova, a posebno zbog odbacivanja carskog kulta. Kada je381. godine za vrijeme caraTeodozija I kršćanstvo postalo državna religija u Rimskom Carstvu, različito mišljenje o vjeri (hereza) postalo je kažnjivo.[91]
Izražavanje ateističkih ideja i prihvaćanje ateizma općenito bilo je vrlo rijetko u Europi tijekomsrednjeg vijeka,metafizika,religija iteologija bile su od dominantnog interesa.[51] U ovom su periodu, međutim, postojali pokreti koji su istupali heterodoksne koncepcije kršćanskog Boga, uključujući različite poglede na prirodu,transcendentnost ili mogućnost spoznavanja Boga. Pojedinci i i skupine kao što suIvan Skot Eriugena,David od Dinanta,Amalrik iz Bena iBratstvo slobodnog duha zadržali su kršćanske poglede uzpanteističke tendencije. Panteisti su često bili svrstavani u istu grupu s ateistima zbog "čudnovatosti" njihovog pogleda na božansko.Nikola Kuzanski je sastaviofideizam koji je nazvao "O učenom neznanju" (lat.:De Docta Ignorantia), tvrdeći da je Bog izvan ljudske kategorizacije i da je ljudsko znanje o Bogu ograničeno pretpostavkama.William Occam je svojimnominalističkim ograničenjima ljudskog znanja samo na materijalne objekte inspirirao antimetafizičke tendencije i tvrdio je da je božanska bit intuitivno i racionalno neshvatljiva za ljudski razum. Posljedična podjela između vjere i razuma utjecala je na kasnije teologe kao što suJohn Wycliffe,Jan Hus iMartin Luther.[51]
Renesansa i dobarefomacije razdoblja su u kojima je došlo do oživljavanja vjerske revnosti, što se raspoznaje iz širenja novih vjerskih redova, bratstava i masovnom pobožnošću u katoličkom svijetu, kao i pojave strogihprotestantskih skupina, kao što sukalvinisti. Ovo razdoblje međuvjerskog suparništva omogućilo je čak i širi raspon teološkog i filozofskog razmatranja, od kojih će mnogi kasnije biti uzeti kao podloga za unaprijđenje skeptičnog religijskog pogleda na svijet.
Kritika kršćanstva je sve češća u17. i18. stoljeću, naročito uFrancuskoj iEngleskoj, gdje je naizgled nastala vjerska slabost, kako navode suvremeni izvori. Neki protestantski mislioci, kao što jeThomas Hobbes, zastupali sumaterijalističku filozofiju iskepticizam prema natprirodnim pojavama, dok je židovskosko-nizozemski filozofBaruch de Spinoza odbacio božansku providnost u koristpanenteističkog naturalizma. Do kraja17. stoljeća, zadeizam se otvoreno zalažu intelektualci kao što jeJohn Toland koji je skovao pojam "panteist". Usprkos svojim podsmijesima uperenim prema kršćanstvu, mnogi su deisti prezirali i ateizam. Prvi poznati ateist koji je odbacio deističku podlogu i otvoreno nijekao postojanje bogova bio jeJean Meslier, francuski katolički svećenik koji je živio početkom18. stoljeća.[92] Meslier je nakon svoje smrti u svojoj intelektualnoj oporuci iznio mišljenje da je religija sredstvo za kontroliranje masa, a slična će ideja implicitno kasnije biti nazočna i umarksističkoj misli. Njega su pratili drugi otvoreni ateistički mislioci, kao što suBaron d'Holbach iJacques-André Naigeon.[93] FilozofDavid Hume razvio je skeptičnu epistemologiju utemeljenu naempirizmu, podrivajućimetafizički temelj prirodne teologije.
Francuska revolucija je izvela ateizam iantiklerikalnideizam iz salona u javnu sferu. Jedan od osnovnih ciljeva francuske revolucije bio je restrukturiranje i podređenost svećenstva naspram države krozgrađanski ustav svećenstva. Ovaj je pokušaj doveo do antiklerikalnog nasilja i protjerivanja mnogih svećenika izFrancuske. Kaotični politički događaji u revolucionarnomParizu na kraju su omogućili još radikalnijimjakobincima da preuzmu vlast1793. godine, nakon čega je nastupila tzv. "vladavina terora". Jakobinci su bili deisti i uveli sukult vrhovnog bića, kao novu francusku državnu religiju. Neki su ateisti okupljeni okoJacquesa Héberta pak nastojali uspostavitikult razuma, oblik pseudo-ateističke religije s božicom koja personificirarazum. Oba su pokreta djelomično doprinijeli pokušajima da se nasilnodekristijaniziraFrancuska. Kult razuma okončao se nakon tri godine kad su jakobinci uhitili igiljotinirali cjelokupno vodstvo pokreta, uključujući iJacquesa Héberta. Antiklerikalni progoni okončani suTermidorskom reakcijom.
Logički pozitivizam iscijentizam utrli su putneopozitivizmu,analitički filozofiji,strukturalizmu inaturalizmu. Neopozitivizam i analitička filozofija odbacuju klasični racionalizam i metafiziku u korist strogog empirizma i epistemološkog nominalizma. Zagovornici kao što suBertrand Russell su nedvosmisleno odbacili vjeru u Boga.Ludwig Wittgenstein je u svojim ranim radovima pokušao odvojiti metafizički i natprirodni jezik iz racionalnog diskursa.Alfred J. Ayer je isticao neprovjerljivost i besmisao vjerskih tvrdnji, navodeći svoju privrženost empirijskim znanostima.John Niemeyer Findlay iJohn J. C. Smart tvrdili su da postojanje Boga nije logički neophodno. Prirodnjački i materijalističkimonisti poputJohna Deweya smatrali su da bi prirodni svijet trebalo biti temelj svega, niječući tako postojanje Boga ilibesmrtnosti.[43][51]
Ostali lideri kao što jePeriyar E. V. Ramasamy, istaknuti ateistički indijski lider, borili su se protivhinduizma ibrahmana u cilju okončanja diskriminacije i podjele ljudi u ime religije ikasti.
Godine1966., časopisTime postavio je pitanje: „Je li Bog mrtav?“[96] kao odgovor na teološki pokretSmrt Boga, navodeći procjene da gotovo polovica svih ljudi u svijetu živi u državama kojima vladaju antireligiozni režimi, dok milijuni ljudi uAfrici,Aziji iJužnoj Americi nemaju znanje o jednom Bogu.[97]
Godine1967. albanska vladaEnvera Hoxhe najavila je zatvaranje svih vjerskih institucija u zemlji, izjavivši da jeAlbanija službeno prva ateistička država na svijetu,[98] iako je sloboda prakticiranja religije u Albaniji obnovljena1991. Ovi su režimi ojačali negativne asocijacije na ateizam, posebno tamo gdje jeantikomunistički naboj bio jak kao uSAD, usprkos činjenici da su neki istaknuti ateisti bili i antikomunisti.[99]
Od padaberlinskog zida, broj aktivnih antireligioznih režima je znatno smanjen. Timothy Shah izPew foruma je2006. godine napisao da je primijetio "globalni trend u svim većim vjerskim skupinama, da pokreti zasnovani na Bogu i vjeri uopće doživljavaju porast povjerenja i utjecaja u odnosu na sekularističke pokrete i ideologije“.[100] Međutim, Gregory S. Paul i Phil Zuckerman smatraju ovo mitom i ukazuju na to da je stvarna situacija mnogo složenija i s više nijansi.[101]
Istraživanje iz2010. pokazalo je da se osobe koje sebe identificiraju kao ateisti iliagnostici u prosjeku imaju više znanja o religiji od sljedbenika velikih vjera. Osobe koje ne vjeruju bolje su odgovorile na pitanja o temeljnim načelimaprotestantizma ikatoličanstva. Samo sumormoni iŽidovi postigli isti rezultat kao i ateisti i agnostici.[103]
Ateizam 3.0 je pokret u okviru ateizma koji ne vjeruje u postojanje Boga, ali tvrdi da je od religije bilo koristi za pojedince ili društvo, i da je njeno eliminiranje od manjeg značaja od drugih problema koje bi prije trebalo riješiti.[104][105]
Postotak stanovništva u europskim državama koji su upitani o vjeroispovjesti izjavili: „Ne verujem da postoji bilo kakav oblik duha, Boga ili životne sile.“ (2005.)[106]
Nije jednostavno odrediti broj ateista u svijetu. Osobe koje odgovaraju na ankete o vjeroispovjesti mogu drukčije definirati ateizam ili činiti razlike između ateizma, nereligioznih vjerovanja i neteističkih religioznih i duhovnih vjerovanja.[107]Ateisthinduist bi sebe mogao predstaviti kao hinduist, iako je u isto vrijeme ateist.[108]
Od ukupnog broja ateista i nereligioznih osoba na svijetu, prema Pew Research Centeru, njih 76,2 % nalazi se u Aziji i Pacifiku. U Europi ih se nalazi 12 %, Sjevernoj Americi 5 %, Latinskoj Americi i Karibima 4 %, supsaharskoj Africi 2 % i Bliskom istoku i sjevernoj Africi manje od 1 %.[112]
Odnos ateista i agnostika u svijetu 2007. godine.
Međunarodno je istraživanje pokazalo da je razina obrazovanja određene grupe razmjerna nevjerovanju u neko božanstvo,[113] a istraživanje Europske unije pokazalo je pozitivnu vezu između ranog napuštanja školovanja i vjerovanja u nekog Boga.[110]U članku objavljenom u časopisuNature1998. godine spomenuto je istraživanje koje je pokazalo da je uSAD-u vjerovanje u osobnog Boga ili zagrobni život na najnižoj razini ikada među članovima američkeNacionalne akademije znanosti, gdje se samo 7,0 % izrazilo vjerovanje u Boga u odnosu na 85 % vjernika među ukupnim stanovništvom SAD-a.[114]Nasuprot tome, u članku koji je objavilo sveučilište u Chicagu gdje je razmatrano gore navedeno istraživanje, objavljeno je da je 76 % liječnika izrazilo vjerovanje u Boga, što je više od 7 % među znanstvenicima, ali manje od 85 % ukupnog stanovništva.[115] Iste godine, Frank Sulloway sMassachusetts Institute of Technology iMichael Shermer sKalifornijskog državnog sveučilišta sproveli su anketu u kojoj je odabran uzorak odraslih visokobrazovanih osoba (12 % osoba je imalodoktorat, a 62 % je imalo završeni fakultet) 64 % je vjerovalo u Boga i dokazana je veza koja je pokazivala da vjerska uvjerenja opadaju s razinom obrazovanja.[116] Obrnutakorelacija između religioznosti i inteligencije/obrazovanosti pronađena je u 39 istraživanja sprovedenih između1927. i2002.[117] Ovi nalazi se uglavnom podudaraju smeta-analizom koju je1958. sproveo profesor Michael Argyle sasveučilišta Oxford. On je analizirao sedam istraživanja koja su ispitivala korelaciju između stava prema religiji i izmjerenogkoeficijenta inteligencije među đacima i studentima izSAD-a. Iako je utvrđena jasna negativna korelacija, ova analiza nije otkrila uzrok, ali je napomenuto da su život u autoritarnoj obitelji i društveni položaj mogli imati utjecaja.[118]
Sociolog Phil Zuckerman analizirao je prethodna istraživanja osekularnosti i nevjerovanju, i zaključio je da je blagostanje društva u pozitivnojkorelaciji snereligioznošću. Njegovi zaključci koji se posebno odnose na ateizam su:[113][119]
uSAD-u, u državama s najvećim postotkom ateista, stopa ubojstava je manja od prosjeka. U najreligioznijim američkim saveznim državama tzv "biblijskom pojasu", stopa ubojstava je veća od prosječne.
Zbog nepostojanja boga tvorca,budizam se često opisuje kao neteistička religija.
Za osobe koji se samoidentificiraju kao ateisti često se pretpostavlja da sunereligiozni, ali postoje i neke slijedbe unutar velikih religija koje odbacuju postojanjeBoga tvorca.[120]U posljednjih nekoliko godina, u nekim vjerskim denominacijama pojavio se određen broj otvoreno ateističkih slijedbenika, poputhumanističkih Židova[121][122] ikršćanskih ateista,[123][124][125] koji odbacuju postojanje božanstva, ali se pridržavaju poruka o moralu.
U najužem smislu, pozitivni ateizam ne povlači neka specifična vjerovanja, osim nevjerovanja u bilo kakvo božanstvo. Zbog toga ateisti mogu obgrliti širok spektar duhovnih vjerovanja. Iz istog razloga, ateisti mogu imati širok rasponetičkih stavova i principa, od moralnog univerzalisičkoghumanizma, koji pretpostavlja da se moralna pravila moraju dosljedno primijeniti na sve ljude, pa do moralnognihilizma, koji je stava da je moralnost besmislena.[36]
Iako je tvrdnja da je "uloga bogova odlučiti šta je ispravno a što nije ili nepotrebna ili proizvoljna" filozofska očiglednost (obrađena u PlatonovojEutifronovoj dilemi), argument da moralnost mora potjecati od bogova i da ne može postojati bez mudrog tvorca je trajni predmet političke, ali ne toliko i filozofske rasprave.[36]Moralni koncepti kao što je "ubojstvo je pogrešno" doživljavaju se kaobožanski zakoni, koji zahtijevaju božanskog zakonodavca i suca. Međutim, mnogi ateisti tvrde da tretiranje moralnosti u zakonskom smislu uključujelažnu analogiju i da moralnost ne ovisi od zakonodavca u istoj mjeri kao i zakoni.[11] Drugi ateisti, kao što jeFriedrich Nietzsche, nisu se složili s ovim pogledom i tvrdili su da je moralnost "istinita samo ako je bog istinit, ona stoji ili pada s vjerom u Boga“.[126][127][128]
FilozofiSusan Neiman[130] iJulian Baggini[11] (između ostalih) tvrde da etičko ponašanje samo zbog božanske zapovjedi nije pravo etičko ponašanje, već samo slijepa poslušnost. Baggini zastupa stav da je ateizam superiornija osnova za etiku, tvrdeći da je moralna osnova izvan vjerskih imperativa neophodna da se procijeni moralnost imperativa – da bude u stanju raspoznati, na primjer, da je "ti ćeš krasti" nemoralno, čak i ako nečija vjera to nalaže i da su stoga ateisti u prednosti i da su skloniji u davanju takvih ocjena.[11] Suvremeni britanski filozof Martin Cohen ponudio je više povijesnih primjera biblijskih zapovjedi u korist mučenja i ropstva kao dokaz da vjerske zapovjedi prate političke i društvene običaje, a ne obrnuto, ali je također primijetio da ista težnja naizgled vrijedi i za navodno nepristrane filozofe.[131] Cohen razlaže ovaj argument u više detalja uPolitičkoj filozofiji od Platona do Maoa, gdje tvrdi da jeKuran odigrao važnu ulogu u održavanju društvenih normi iz ranog7. stoljeća, usprkos promjenama u sekularnom društvu.[132]
Neki istaknuti ateisti, kao što suBertrand Russell,Christopher Hitchens,Daniel Dennett,Sam Harris iRichard Dawkins, kritizirali su religiju navodeći štetne aspekte religijskih praksi i doktrina.[133]Ateisti se često uključuju u debate sa zagovornicima religije, a debate se ponekad odnose na to jesu li religije uopće korisne pojedincu i društvu.
Runes, Dagobert D., ur. 1942.Dictionary of Philosophy. Littlefield, Adams & Co. Philosophical Library. New Jersey.ISBN0-06-463461-2. Pristupljeno 9. travnja 2011..(a) the belief that there is no God; (b) Some philosophers have been called "atheistic" because they have not held to a belief in a personal God. Atheism in this sense means "not theistic". The former meaning of the term is a literal rendering. The latter meaning is a less rigorous use of the term though widely current in the history of thought
Nielsen, Kai. 2010.Atheism.Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 9. travnja 2011..Atheism, in general, the critique and denial of metaphysical beliefs in God or spiritual beings.... Instead of saying that an atheist is someone who believes that it is false or probably false that there is a God, a more adequate characterization of atheism consists in the more complex claim that to be an atheist is to be someone who rejects belief in God for the following reasons (which reason is stressed depends on how God is being conceived)...
Edwards, Paul. 2005. [1967] Donald M. Borchert (ur.).Atheism.The Encyclopedia of Philosophy. svezak 1. 2 izdanje. MacMillan Reference USA (Gale). str. 359.ISBN9780028657806.On our definition, an 'atheist' is a person who rejects belief in God, regardless of whether or not his reason for the rejection is the claim that 'God exists' expresses a false proposition. People frequently adopt an attitude of rejection toward a position for reasons other than that it is a false proposition. It is common among contemporary philosophers, and indeed it was not uncommon in earlier centuries, to reject positions on the ground that they are meaningless. Sometimes, too, a theory is rejected on such grounds as that it is sterile or redundant or capricious, and there are many other considerations which in certain contexts are generally agreed to constitute good grounds for rejecting an assertion.CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć) (stranica 175. u izdanju iz 1967.)
↑Rowe, William L. 1998. Edward Craig (ur.).Atheism.Routledge Encyclopedia of Philosophy. Taylor & Francis.ISBN9780415073103. Pristupljeno 9. travnja 2011..As commonly understood, atheism is the position that affirms the nonexistence of God. So an atheist is someone who disbelieves in God, whereas a theist is someone who believes in God. Another meaning of "atheism" is simply nonbelief in the existence of God, rather than positive belief in the nonexistence of God. …an atheist, in the broader sense of the term, is someone who disbelieves in every form of deity, not just the God of traditional Western theology.
↑Definitions: Atheism. Department of Religious Studies, University of Alabama. Pristupljeno 9. travnja 2011.
↑abOxford English Dictionary. 2. izdanje izdanje. 1989.Belief in a deity, or deities, as opposed to atheism
↑ateizam.Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 12. kolovoza 2018.
↑Armstrong, Karen. 1999.A History of God. London: Vintage.ISBN0-09-927367-5
↑Honderich, Ted (izdanje iz 1995.). "Humanism".The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. str. 376.ISBN0-19-866132-0.
↑Fales, Evan. "Naturalism and Physicalism", inMartin 2007., str. str. 122.–131. Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMartin2007 (pomoć).
↑abcdefgBaggini, Julian. 2003.Atheism: A Very Short Introduction. Oxford: Oxford University Press.ISBN0-19-280424-3
↑Heather Wax. 19. rujna 2009.Can Atheists be Spiritual? Scientists Say ‘Yes’. John Templeton Foundation. Inačicaizvorne stranice arhivirana 13. travnja 2014. Pristupljeno 2. rujna 2013..Now Ecklund returns with more analysis from her study—and this time, she finds that a significant number of scientists who don’t believe in God at all nevertheless affirm a personal spiritual sense. According to a new paper co-authored with fellow sociologist Elizabeth Long and published in the journal Sociology of Religion, of the 60 percent of scientists who describe themselves as either atheist or agnostic, a startling 22 percent of the atheist scientists say they have a spirituality. What’s more, these atheist scientists see their spirituality as more congruent with science than with religion.
↑Heather Wax. 19. rujna 2009.Can Atheists be Spiritual? Scientists Say ‘Yes’. John Templeton Foundation. Inačicaizvorne stranice arhivirana 13. travnja 2014. Pristupljeno 2. rujna 2013..While Rees says he has no religious beliefs, the John Templeton Foundation feels the “big questions” raised by his work on the emergence of the cosmos, the size of physical reality, and the idea of the multiverse are, according to a statement released by the Foundation, “reshaping the philosophical and theological considerations that strike at the core of life.” Yet many can’t help wondering: Can you be an atheist and still affirm life’s spiritual dimension? According to research by Rice University sociologist Elaine Howard Ecklund, the answer is yes.
↑Carol S. Matthews. 19. listopada 2009.A New Vision A New Heart A Renewed Call - Volume Two. William Carey Library.Although Neo-Pagans share common commitments to nature and spirit there is a diversity of beliefs and practices. Some are atheists, others are polytheists (several gods exists), some are pantheists (all is God) and others are panentheists (all is in God).
↑Carol S. Matthews. 19. rujna 2009.New Religions. Chelsea House Publishers.There is no universal worldview that all Neo-Pagans/Wiccans hold. One online information source indicates that depending on how the termGod is defined, Neo-Pagans might be classified as monotheists, duotheists (two gods), ploytheists, pantheists, or atheists.
↑Kedar, Nath Tiwari. 1997.Comparative Religion. Motilal Banarsidass. str. str. 50.ISBN81-208-0293-4
↑Robertson, A.T. 1960. [1932]Ephesians: Chapter 2.Word Pictures in the New Testament. Broadman Press.Old Greek word, not in LXX, only here in N.T. Atheists in the original sense of being without God and also in the sense of hostility to God from failure to worship him. See Paul's words in Ro 1:18–32.CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
↑abGolding, Arthur. 1571.The Psalmes of David and others, with J. Calvin's commentaries. str. Ep. Ded. 3.The Atheistes which say..there is no God.
↑Burton, Robert (1621.), "deist",Anatomija melankolije: Dio III, Sekcija IV. II.
↑Martin, Edward. 1662. Five Letters.His opinion concerning the difference between the Church of England and Geneva [etc.] London. str. str. 45.To have said my office..twice a day..among Rebels, Theists, Atheists, Philologers, Wits, Masters of Reason, Puritanes [etc.].
↑Cudworth, Ralph. "The true intellectual system of the universe". (1678.) Poglavlje V, Dio II, str. 73
↑Britannica. 2011.Atheism as rejection of religious beliefs.Encyclopædia Britannica. svezak 1. 15. izdanje izdanje. str. str. 666. 0852294735. Pristupljeno 9. travnja 2011.
↑abcSmith, George H. 1979.Atheism: The Case Against God. Buffalo, New York: Prometheus.ISBN0-87975-124-X
↑Nagel, Ernest. 1959. Philosophical Concepts of Atheism.Basic Beliefs: The Religious Philosophies of Mankind. Sheridan House.I shall understand by "atheism" a critique and a denial of the major claims of all varieties of theism... atheism is not to be identified with sheer unbelief... Thus, a child who has received no religious instruction and has never heard about God, is not an atheist – for he is not denying any theistic claims. Similarly in the case of an adult who, if he has withdrawn from the faith of his father without reflection or because of frank indifference to any theological issue, is also not an atheist – for such an adult is not challenging theism and not professing any views on the subject. reprinted inCritiques of God, edited by Peter A. Angeles, Prometheus Books, 1997.
↑abFlew, Antony. 1976.The Presumption of Atheism, and other Philosophical Essays on God, Freedom, and Immortality. Barnes and Noble. New York. str. 14ff.In this interpretation an atheist becomes: not someone who positively asserts the non-existence of God; but someone who is simply not a theist. Let us, for future ready reference, introduce the labels 'positive atheist' for the former and 'negative atheist' for the latter.
↑Kenny, Anthony. 2006. Why I Am Not an Atheist.What I believe. Continuum.ISBN0-8264-8971-0.The true default position is neither theism nor atheism, but agnosticism ... a claim to knowledge needs to be substantiated; ignorance need only be confessed.
↑Cudworth, Ralph. 1678.The True Intellectual System of the Universe: the first part, wherein all the reason and philosophy of atheism is confuted and its impossibility demonstrated
↑Theodore Drange|Drange, Theodore M. (1998). "Atheism, Agnosticism, Noncognitivism". Internet Infidels,Secular Web Library. pristupljeno 07. travnja 2007.
↑Alfred Ayer (1946.).Language, Truth and Logic. Dover. str. 115.–116. In a footnote, Ayer attributes this view to "Professor H. H. Price".
↑V.A. Gunasekara,The Buddhist Attitude to God. Inačica izvorne stranicearhivirana 2. siječnja 2008. Pristupljeno 2. rujna 2013. In the Bhuridatta Jataka, "The Buddha argues that the three most commonly given attributes of God, viz. omnipotence, omniscience and benevolence towards humanity cannot all be mutually compatible with the existential fact of dukkha."
↑Feuerbach, Ludwig. 1841.The Essence of Christianity
↑Walpola Rahula,What the Buddha Taught. Grove Press, 1974. Str. 51.–52.
↑Bakunin, Michael. 1916.God and the State. New York: Mother Earth Publishing Association. Pristupljeno 9. travnja 2011.
↑Blaise Pascal (1669.).Pensées, II: "The Misery of Man Without God".
↑abSartre, Jean-Paul. 2004. An existentialist ethics. Gensler, Harry J.; Spurgin, Earl W.; Swindal, James C. (ur.).Ethics: Contemporary Readings. Routledge. London. str. str. 127.ISBN0-415-25680-1
↑Sartre, Jean-Paul. 2001. Existentialism and Humanism. Priest, Stephen (ur.).Jean-Paul Sartre: Basic Writings. Routledge. London. str. str. 45.ISBN0-415-21367-3
↑Sartre, Jean-Paul. 2001. Existentialism and Humanism. Priest, Stephen (ur.).Jean-Paul Sartre: Basic Writings. Routledge. London. str. str. 32.ISBN0-415-21367-3
↑Goldthorpe, Rhiannon. 1992. Understanding the committed writer. Howells, Christina (ur.).The Cambridge Companion to Sartre. Cambridge University Press. Cambridge, UK. str. str. 172.
↑Priest, Stephen. 2001. Sartre in the world. Priest, Stephen (ur.).Jean-Paul Sartre: Basic Writings. Routledge. London. str. str. 13.ISBN0-415-21367-3
↑Barnes, Hazel. 1957. [1943] Translator's Introduction.(Sartre, Jean-Paul) Being and Nothingness: An Essay on Phenomenological Ontology (trans. Barnes, Hazel). Philosophical Library. New York. str. str. xxviiCS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
↑Sarvepalli Radhakrishnan and Charles A. Moore.A Sourcebook in Indian Philosophy. (Princeton University Press: 1957., dvanaesto izdanje iz 1989.) str. 227.–249.ISBN0-691-01958-4.
↑Satischandra Chatterjee and Dhirendramohan Datta.An Introduction to Indian Philosophy. 8. izdanje (University of Calcutta: 1984.). str. 55.
↑Joshi, L.R. 1966. A New Interpretation of Indian Atheism.Philosophy East and West. svezak 16 (broj 3/4): str. 189.–206.doi:10.2307/1397540.JSTOR1397540
↑Friedrich Solmsen|Solmsen, Friedrich (1942.).Plato's Theology. Cornell University Press. str. 25.
↑ab...nullos esse omnino Diagoras et Theodorus Cirenaicus... Cicero, Marcus Tullius:De natura deorum. Comments and English text by Richard D. McKirahan. Thomas Library, Bryn Mawr College, 1997., str. 3.ISBN0-929524-89-6
↑"religion, study of". (2007.). InEncyclopædia Britannica. Pristupljeno 03. travnja 2007.
↑Diogenes Laërtius, The Lives and Opinions of Eminent Philosophers, ii
↑Cicero,Lucullus, 121. in Reale, G.,A History of Ancient Philosophy. SUNY Press. (1985.).
↑Atheism.The Columbia Encyclopedia, Sixth Edition. Columbia University Press. 2005. Inačicaizvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2006. Pristupljeno 9. travnja 2011.
↑Brickhouse, Thomas C.; Smith, Nicholas D. 2004.Routledge Philosophy Guidebook to Plato and the Trial of Socrates. Routledge. str. str. 112.ISBN0-415-15681-5 In particular, he argues that the claim he is a complete atheist contradicts the other part of the indictment, that he introduced "new divinities".
↑Apology. Classics.mit.edu. Pristupljeno 9. travnja 2011.
↑The Republic. Classics.mit.edu. Pristupljeno 9. travnja 2011.
↑Fragments of Euhemerus' work in Ennius' Latin translation have been preserved inPatristic writings (e.g. byLactantius andEusebius of Caesarea), which all rely on earlier fragments inDiodorus 5,41–46 & 6. 1. Testimonies, especially in the context of polemical criticism, are found e.g. inCallimachus,Hymn to Zeus 8.
↑Baggini, Julian. 31. svibnja 2007. [2003]The Perils of Atheism. svezak 118 (broj 2). New Humanist. Pristupljeno 7. travnja 2011.journal zahtijeva|journal= (pomoć) Extract from his bookAtheism: A Very Short Introduction (2003.), Oxford University Press
↑Atheism 3.0. 15. rujna 2009. Pristupljeno 25. kolovoza 2013..The "new" new atheists – call it Atheism 3.0 – say there's still no God, but maybe belief isn't all that bad.
↑Shermer, Michael. 1999.How We Believe: Science, Skepticism, and the Search for God. William H Freeman. New York. str. 76.–79.ISBN0-7167-3561-X
↑Dawkins citira Paula Bella (2006.), str. 103. "Would you believe it?"Mensa Magazine, englesko izdanje, veljača 2002., str. 12.–13. Analyzing 43 studies carried out since 1927, Bell found that all but four reported such a connection, and he concluded that "the higher one's intelligence or education level, the less one is likely to be religious or hold 'beliefs' of any kind."
↑Argyle, Michael. 1958.Religious Behaviour. Routledge and Kegan Paul. London. str. 93.–96.ISBN0-415-17589-5
↑Lyas, Colin. Siječanj 1970. On the Coherence of Christian Atheism.Philosophy: the Journal of the Royal Institute of Philosophy. svezak 45 (broj 171): str. 1.–19.doi:10.1017/S0031819100009578
↑Human Rights, Virtue, and the Common Good. Rowman & Littlefield. 1996.ISBN978-0-8476-8279-9. Pristupljeno 9. travnja 2011..That problem was brought home to us with dazzling clarity by Nietzsche, who had reflected more deeply than any of his contemporaries on the implications of godlessness and come to the conclusion that a fatal contradiction lay at the heart of modern theological enterprise: it thought that Christian morality, which it wished to preserve, was independent of Christian dogma, which it rejected. This, in Nietzsche's mind, was an absurdity. It amounted to nothing less than dismissing the architect while trying to keep the building or getting rid of the lawgiver while claiming the protection of the law.
↑The Blackwell Companion to Natural Theology. Wiley-Blackwell. 11. svibnja 2009.ISBN978-1-4051-7657-6. Pristupljeno 9. travnja 2011..Morality "has truth only if God is truth–it stands or falls with faith in God" (Nietzche 1968., str. 70.). The moral argument for the existence of God essentially takes Nietzche's assertion as one of its premises: if there is no God, then "there are altogether no moral facts."
↑Victorian Subjects. izdavač: Duke University Press. 1991.ISBN978-0-8223-1110-2. Pristupljeno 9. travnja 2011..Like other mid-nineteenth-century writers, George Eliot was not fully aware of the implications of her humanism, and, as Nietzsche saw, attempted the difficult task of upholding the Christian morality of altruism without faith in the Christian God.
↑Susan Neiman. Beyond Belief Session 6 [Conference]. Salk Institute, La Jolla, CA: The Science Network.
↑101 Ethical Dilemmas, 2. izdanje, by Cohen, M., Routledge 2007., str. 184.-185. (Cohen notes particularly that Plato and Aristotle produced arguments in favour of slavery.)
↑Cohen, Martin. 2008.Political Philosophy from Plato to Mao
↑Harris, Sam. 2005.An Atheist Manifesto. Truthdig. Inačicaizvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2011. Pristupljeno 9. travnja 2011..In a world riven by ignorance, only the atheist refuses to deny the obvious: Religious faith promotes human violence to an astonishing degree.
↑John S. Feinberg, Paul D. Feinberg. 4. studenoga 2010.Ethics for a Brave New World. Stand To Reason.ISBN978-1-58134-712-8. Pristupljeno 18. rujna 2007..Over a half century ago, while I was still a child, I recall hearing a number of old people offer the following explanation for the great disasters that had befallen Russia: 'Men have forgotten God; that's why all this has happened.' Since then I have spend well-nigh 50 years working on the history of our revolution; in the process I have read hundreds of books, collected hundreds of personal testimonies, and have already contributed eight volumes of my own toward the effort of clearing away the rubble left by that upheaval. But if I were asked today to formulate as concisely as possible the main cause of the ruinous revolution that swallowed up some 60 million of our people, I could not put it more accurately than to repeat: 'Men have forgotten God; that's why all this has happened.'
![The Greek word "atheoi" ("[those who are] without God") as it appears on the early 3rd-century Papyrus 46](/mt/?noimg=&dark=on&url=https%3a%2f%2fhr.wikipedia.org%2fwiki%2fDatoteka%3aEphesians_2%2c12_-_Greek_atheos.jpg)
