Arles (Arle na okcitanškom) jegrad na juguFrancuske, u pokrajiniBouches-du-Rhône, u bivšoj provinciji Provansi. Populacija mu je prema popisu iz 1999. iznosila 50.513 stanovnika.
RijekaRhone račva se na dvije grane malo uzvodno od Arlesa, formirajući deltuCamargue. Budući da jeCamargue administrativno dio Arlesa, cjelokupna općina je najvećaopćina u Francuskoj prema teritoriju, iako ima samo malo više od 50,000 stanovnika. Područje općine je 759 km², što je 7 puta više od površinePariza.
Arles je drevangrad, osnovali su gaGrci u 6. stoljeću p. K., pod imenomTheline. Osvojilo ga je keltsko plemeSavuii 535. p. K., koji su ga preimenovali uArelate.Rimljani su zauzeligrad 123. p. K. i razvili ga u važno središte, s kanalskom vezom sa Sredozemnim morem koja je izgrađena 104. p. K. Usprkos tome, borio se da izađe iz sjeneMassalie (Marseillea) koji je smješten dalje uz obalu.
Prilika za to ukazala se kada je grad stao na stranuJulija Cezara u građanskom ratu protivPompeja, dajući mu vojnu potporu. Massalia je napravila pogrešku i podupirala Pompeja, a kada je Cezar pobijedio, Massalia je izgubila svoje posjede, koji su predani Arlesu kao nagrada. Grad je službeno uspostavljen kao kolonija za veterane rimske legije Legio VI. Ferrata, koja je tamo imala svoju bazu. Puni naziv grada kao kolonije bio jeColonia Iulia Paterna Arelatensium Sextanorum, "Rodovska Julijanska Kolonija Arlesa, vojnika Šeste".
Rimski Arelate bio je grad prilične važnosti u provincijiGallia Narbonensis. Pokrivao je područje od oko 400,000 m², i posjedovao je impresivnu listu spomenika, uključujućiamfiteatar, trijumfalni luk ,cirkus,kazalište i pune bedeme. Bio je bliži moru nego danas i služio je kao glavna luka. Također je imao (ima ga i danas) najjužniji most preko Rhone. Rimski most nije bio fiksiran, nego je bio u pontonskom stilu s čamcima, s tornjem i pomičnim mostom na svakom kraju, što je za to doba bilo vrlo neobično. Čamci su bili osigurani na mjestu sa sidrima i zavezani za tonjeve. Ovaj neobičan dizajn bio je posljedica čestih poplava, uz koje normalni most ne bi dugo izdržao. Ništa više nije ostalo od rimskog mosta, koji je zamijenjen modernim mostom blizu mjesta gdje je bio stari.
Grad je doživio najveći vrhunac kroz5. i6. stoljeće, kada je često bio uporabljen kao stožerrimskih careva u vojnim operacijama.395. postao je glavni grad Pretorijanske Prefekture Galije, koja je uključivala Galiju, Hispaniju (Španjolsku) i Armoricu (Britaniju).
Postao je najdraži grad caraKonstantina Velikog, koji je tamo gradio kupke, čiji su ostaci i danas očuvani. Njegov sin,Konstantin II. rođen je u Arlesu. Uzurpator prijestoljaKonstantin III. proglasio se carem na Zapadu (407. –411.) i408. proglasio Arles svojim glavnim gradom.
Arles je postao poznat kao kulturalni i religijski centar tijekom perioda kasnog Rimskog Carstva. U njemu je rođen filozof-skeptikFavorinije. Bio je također ključno mjesto za rimsko kršćanstvo i važna baza zapokrštavanje Galije. Mjestobiskupa grada držali su mnogi inzvaredni svećenici, pečevši odsv. Trofimija oko225., nastavljajući sasv. Honorijem isv. Hilarijem krajem 5. stoljeća.
Političke nesuglasice između arleških biskupa ivizigotskih kraljeva sadržana je u karijeri franačkog sv. Cezarija, biskupa Arlesa 503. – 542., kojega je sumnjičio arijanski (crkvena sekta) vizigotski kraljAlarik II. da se odružio sBurgundima da preda Arles Burgundiji, i osuđen je na jednu godinu egzila uBordeaux i kasnije kada je Arles bio pod Teodorikovom opsadom, Cezarije je bio zatvoren i poslan uRavennu da pred ostrogotskim sudom objasni što je radio.
Nesloga između arijanskog kršćanstva Vizigota i ordodoksnog kršćanstva biskupa poslanih izRima uspostavila je duboke korijene za varijacije kršćanskog vjerovanja pa čak iherezu u regionalnoj kulturi. UTrevesu385.,Priscilijan je bio prvi kršćanski heretik spaljen na lomači.
Usprkos tenzijama i propadanju zbogbarbarskih invazija, Arles je ostao veliko religijsko sjedište, rivalVienne stotinama godina. 19 biskupskihsinoda (sabora n. V.) su ovdje bili održani. Jedna od najvažnijih arlešanskih sinoda održana je314., na kojoj je službeno osuđena hereza Donatizma. Druge poznate sinode su bile 353. kada se pokušalo poduprijeti arijanizam, 1234. koja se je protivila katarima i 1263. koja je osudila doktrinu Joahima Fiorskog, redovnika i mistika.
Arles je bio teško zahvaćen invazijommuslimanaSaracena iFranaka, koji su preuzeli kontrolu nad regijom u8. stoljeću.855. proglašen je glavnim gradom franačkogKraljevstva Arles, koje je obuhvaćaloBurgundiju i dio Provanse, ali su ga redovito terorizirali Saraceni iVikinzi. 888. Rodolphe, grof odAuxerrea (danas u sjeverozapadnoj Burgundiji) osnovao je Kraljevstvo Bourgogne Transjurane (doslovno, dalje od Jurskih planina), koje je uključilo zapadnu Švicarsku, do rijeka Reuss,Valais,Geneva, Chablais i Bugey.
U 933.,Hugo Arleški predao je kraljevstvo Rudolfu II., koji je spojio dva kraljevstva, Provansu i Arles. 1032. umro je kraljRudolf III. i Kraljevstvo je naslijedio car Svetog Rimskog CarstvaKonrad II. Salinški. Iako su se njegovi nasljednici i dalje nazivali kraljevima Arlesa, malo ih se išlo okruniti u arlešku katedralu. Većinu teritorija Kraljevstva pomalo je osvajala Francuska. Tokom tih nemirnih vremena, amfiteatar je pretvoren u tvrđavu s tornjevima i unutra je bio izgrađen minijaturni grad. Populacija je tada bila samo dijelić one iz rimskih vremena, s većinom starog Arlesa u ruševnom stanju.
Grad je povratio svoju političku i ekonomsku stabilnost u12. stoljeću. Car Svetog Rimskog CarstvaFridrik I. Barbarossa okrunjen je u njemu1178. U 12. stoljeću postao je slobodan grad kojim je vladala izabrana vlada (podestat), koja je imenovala konzule i druge službenike. Taj status grad zadržava doFrancuske revolucije1789.
Arles je ušao u provinciju Provansu 1239. ali ga je onda Marsej u razvoju opet prestigao. 1378. car Svetog Rimskog Carstva Karlo VI. predao je ostatke Kraljevstva Arles Dauphinu od Francuske (kasnije francuskom kralju Charlesu VI.) i Kraljevstvo je prestalo postojati i na papiru.
Arles je ostao ekonomski važan mnogo godina kao glavna luka na Rhoni. Izum željeznice u19. stoljeću uništio je riječnu trgovinu, kada grad opada na važnosti.
To je učinilo Arles atraktivnim odredištem za slikaraVincenta van Gogha, koji je tamo stigao21. veljače1888. Bio je fasciniran provansaškim krajolicima, te je naslikao preko 300 slika dok je boravio u Arlesu. Većina njegovih najslavnijih djela su završena tamo, uključujući Night Cafe, Žutu sobu, Zvjezdanu noć na Rhoni i L'Arlesienne.Paul Gauguin posjetio je van Gogha u Arlesu. Doduše, van Goghovo mentalno stanje je nazadovalo i postao je alarmantno ekscentričan, što je kulminiralo slavnim odsječenjem uha u prosincu 1888. Zabrinuti arležani potpisivali su opeticiju da ga se smjesti u ludnicu, a u svibnju 1889. to je i učinio i pošao u ludnicu u obližnji Saint Remy de la Provence.
Arles je centar velikog poljoprivrednog područja, te se poljoprivredni i ostali domaći proizvodi kao i odjeća prodaju na uličnoj tržnici koja se održava u Boulevardu des Lices svake subote. Relativno važnarižina polja isolane nalaze se uCamargueu.
Crkva sv. Trofimija, bivšakatedrala, je jedno od najznačajnijih djelaromaničke arhitekture, a prikazPosljednjeg suda naportalu crkve je jedan od najboljih primjera romaničke skulpture, kao što su i stupovi koji graniče s klaustrom.
U gradu se također nalazi i izvanredni muzej antičke povijesti,Musée de l'Arles et de la Provence antiques, sa najvećom kolekcijom rimskihsarkofaga izvanRima. Još jedan muzej jeMuseon Arlaten. Iako je Arles poznat povan Goghu, nijedno od njegovih djela nije izloženo u njemu.
Arlesiens (građani Arlesa) su prepoznatljivi po narodnoj nošnji koja se danas javno nosi na javnim priredbama i festivalima.
Poznatifotografski festival održava se u Arlesu svake godine, a u Arlesu se nalazi i Francuska nacionalna škola fotografije. Najvažnija francuska izdavačka kuća, Actes Sud se također nalazi u Arlesu. FilmRonin se dijelom snimao u Arlesu.
U rimskom amfiteatru se održavaju borbe bikova, uključujući provansalni način borbe (courses camarguaises), u kojem bik nije ubijen, već tim atletski građenih ljudi pokušava skinuti ukrasni konop s bikovog roga, bez da bude ozlijeđen. SvakogUskrsa, u Arlesu se događacorrida, španjolskog stila (u kojoj je bik ubijen), s encierrom (bik koji trči ulicama) prije svake borbe.
