Područje današnje Argentine bilo je rijetko naseljeno prije dolaskaeuropskih kolonista.Indijanski narodDiaguita živio je na prostoru sjeverozapadne Argentine, uz rubCarstva Inka, a nešto istočnije narodGuaraní.
Prvi Europljani pod vodstvomAmeriga Vespuccia dolaze1502.Španjolci uspostavljaju stalnu koloniju na mjestu današnjegBuenos Airesa1580., kao dioPotkraljevstva Peru. Nakon uspostavljanjaPotkraljevstva Rió de la Plata1776. koje je obuhvaćalo današnje države Argentinu, Paragvaj, Urugvaj i veći dio Bolivije, Buenos Aires postaje važna luka. Zbog proizvodnje privrednih dobara i iz političkih razloga postupno se razvija u jedan od najvažnijih trgovačkih centara u regiji.
Potkraljevstvo se nakon kratkog vremena raspalo zbog unutrašnjih neslaganja i manjka potpore iz Španjolske kada jeNapoleon Bonaparte srušio Španjolsko kraljevstvo.
Neuspjelibritanski pokušaj invazije1806. –1807. osnažio je samopouzdanje stanovništva. Buenos Aires1810. formira vlastituhuntu i poziva ostale pokrajine da se pridruže. Različiti politički pogledi odugovlače formalnu objavu neovisnosti, a u međuvremenu Paragvaj proglašava vlastitu neovisnost. Konačno9. srpnja1816. Kongres proglašava neovisnost od Španjolske. Ropstvo je ukinuto1840. godine, u trenutku kad je u državi preostalo tek oko 300 crnih robova.[2]
U drugoj polovici19. stoljeća Argentina se razvija zahvaljujući modernijim poljoprivrednih tehnikama i izlasku na svjetsko tržište. U to vrijeme zajedno s Brazilom i Urugvajom vodi rat protiv Paragvaja (1865 - 1870).
Većim dijelom kasnije povijesti izmjenjuju se vlasti i vojne diktature. Socijalne i političke prilike dovode do usponaJuana Dominga Peróna koji dolazi na vlast1946. i provodi agresivnu politiku osnaživanja države. Veliku podršku dobiva od suprugeEve Perón, poznatije kao Evita Perón. Perónov drugi mandat prekida 1955. vojna hunta koju vodiEduardo Lonardi i Perón odlazi u progonstvo no ostaje popularan u Argentini.
Tijekom1960-ih godina izmjenjuju se vojne i civilne vlasti, pokušavajući se nositi sa smanjenim ekonomskim rastom i socijalnim problemima. Cijelo desetljeće traju sukobi peronista i antiperonista. Uz potporu pristaša Perón se vraća iz progonstva i osvaja pobjedu na izborima1973. Umire1974. a vlast ubrzo preuzimaju militaristi.Država ostaje pod pritiskom ekonomskih problema i rastućeg terorizma.
Ponovo slijedi razdoblje diktature u kojem vojska provodi oštre mjere protiv svih koji joj se protive.Svrgnuta jeIsabel Peron, a na vlast tenkovima i oružjem dolazi deveteročlanavojna hunta koju predvodiJorge Rafael Videla. Proces je poznat pod nazivom "prljavi rat" i odnosi velik broj života uz kršenje ljudskih prava. Konzervativnije liste navode između 10 000 i 30 000 "nestalih" osoba - uhićenih i potajno ubijenih bez suđenja u razdoblju1976. –1983. Militaristički režim osim protivljenja stanovništva dolazi u krizu i zbog nerješavanja ekonomskih problema, korupcije, te poraza odUjedinjenog Kraljevstva uratu zaMalvinske otoke1982. Pod pritiskom javnosti dopušta se osnivanje političkih stranaka, polako vraćaju političke slobode, te1983. raspisuju demokratski izbori.
Položajem na jugu južnoameričkog kontinenta,obuhvaća 5 prirodno zemljopisnih cjelina: Ande, Gran Chaco, Međurječje, Pampe i Patagoniju.
Ande, smještene na zapadu Argentine,zauzimaju gotovo trećinu njezine površine. U najvišim dijelovima, to je područje snježne klime.Smanjena je mogućnost prodiranja vlažnih masa zraka preko Anda,pa istočni dijelovi Anda primaju malu količinu padalina.
Gran Chaco je do 600 km široka ravnica na sjeveru,koja je nastala taloženjem mladih nanosa gline i pjeska andskih tekućica. U istočnim dijelovima nalaze se prostrana plitka udubljenja i močvare u kojima nestaje veliki dio vode tokova s Anda. To je prostor stepske klime s razvijenim stočarstvom.
Međurječje (Entre Rios, argentinska Mezopotamija) nalazi se između rijeka Uruguay i Parane, a riječ je o nizini na području umjereno tople kišne klime.
Pampe se nalaze južno od Gran Chaca i zauzimaju veliku površinu.To je najnaseljeniji i gospodarski najaktivniji dio Argentine.To je prostor stepske klime s padalinama tijekom cijele godine. Najveći dio prekriven je stepom koja na jugu prelazi u pustinju Patagoniju.
Patagonija je jug Argentine, područje pustinjske klime koja na krajnjem jugu prelazi u sniježnu klimu.Prirodnu vegetaciju Patagonije čini oskudna trava.
Gospodarstvo Argentine oslanja se na bogate prirodne resurse, izvozno orijentiranupoljoprivredu i raznoliku industriju. Zbog političkih previranja u prošlosti je bilježila velike uspone i padove. Od kraja1970-ih nagomilan je ogroman vanjski dug, a visoka inflacija je dostizala maksimum u razdoblju1989. –1991. Zbog ekonomske krize vlada je pokrenula proceseliberalizacije,deregulacije iprivatizacije. Radikalnim monetarnim reformama1991.argentinski peso je vezan uzamerički dolar i usvojena nova monetarna politika.
Ekonomija se počela oporavljati2002. bolje nego su predviđali strani i domaći analitičari. Nakon desetljeća tržišnih reformi postižu se dobri rezultati, naročito u izvozu, no još uvijek ostaje pitanje velike zaduženosti.
Jači gospodarski razvoj doživljava u drugoj polovici 19. stoljeća,zahvaljujući plodnom tlu Pampa,europskim doseljenicima i priljevu stranog kapitala. Stalnim ulaganjima u industriju Argentina je oblikovala raznoliko i stabilno gospodarstvo;na to ukazuje i najveći narodni dohodak po stanovniku u Latinskoj Americi,ali i gospodarski sustav koji je treći po veličini u Latinskoj Americi (iza Brazila i Meksika). U zadnje vrijeme jača gospodarska suradnja Argentine s Urugvajem i Brazilom, jer im se gospodarstva dobro nadopunjuju.
Sredinom1950-ih bilo je u Argentini 44 000 000 goveda, 55 000 000ovaca (od čega 18 000 000 u Patagoniji) te 7 000 000konja. Za konzumaciju dnevno je ubijano 45 000 goveda, od čega 17 000 u Buenos Airesu, te 25 000 ovaca i nekoliko tisućasvinja.[3]
Poljoprivredom se ostvaruje četvrtina narodnog dohotka,jer je Argentina veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda. U ratarskoj proizvodnji prevladavaju žitarice. Argentina je također poznata u svijetu po proizvodnji soje, pamuka, duhana i šećerne trske. Agrumi se uzgajaju u Međurječju.
Industrija Argentine vrlo je raznovrsna i proizvodnjom zadovoljava većinu domaćih potreba. Osobito se ističu metalurgija, petrokemija te automobilska, elektrotehnička i prehrambena industrija. Najvažnija središta su Buenos Aires, Cordoba i Rosario.
Argentina je zemlja turističke receptive, jer je prirodno raznolika i ima dobru prometnu infrastrukturu.
Argentinsko gospodarstvo privlači strani kapital.Ulagači su najrazvijenije zemlje svijeta, a ulaganja su usmjerena uglavnom na industriju.
Palača Kongresa argentinske nacije (Congreso de la Nación Argentina) i trgPlaza del Cogresso, Buenos Aires
Pretkraj španjolske kolonijalne vlasti u Argentini je živjelo tek oko 400 000 popisanih stanovnika, pretežno u Buenos Airesu i okolini. Argentinci su mješavina različitih nacionalnih i etničkih grupa, dominantno potomakatalijanskih i španjolskih doseljenika koji zajedno čine oko 88% populacije. Valovi doseljavanja iz mnogih europskih zemalja stigli su u Argentinu krajem19. i početkom20. stoljeća:Velšani,Nijemci,Francuzi,Britanci,Irci,Poljaci,Rusi,Ukrajinci,Hrvati,Srbi i drugi, te manji brojazijskih doseljenika.
Izvorno indijansko stanovništvo broji oko 700 000 pripadnika koncentriranih uglavnom na sjeveroistoku, sjeverozapadu i jugu zemlje. No i u tim krajevima veći utjecaj imajumestici miješanog europskog i indijanskog podrijetla iako čine oko 40% stanovništva u domorodačkim područjima. 1 165 570 argentinskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji sukečuanski (800 000),guarani (200 000) imapuche (100 000).[4]
Među religijama prevladavakatoličanstvo. U ustavu Argentine stoji obveza države podupirati katoličanstvo u državi[5] no jamči i slobodu vjeroispovijesti. Osim katolika, postoji i veći broj pripadnika židovske religije i protestanata.
U okvirima književnosti, argentinski najpoznatiji pisac jeJorge Luis Borges, koji je u svjetskim krugovima smatran jednim od najvećih književnikadvadesetog stoljeća. Pisao je pjesme, kratke priče i eseje. Za književnost Argentine također su bitni:Adolfo Bioy Casares iJulio Cortázar. Bioy Casares je pisao knjige u suradnji s Borgesom. Cortázar je bio dobrovoljniizbjeglica uEuropu tijekom vladavineJuan Domingo Peróna; Borges je također imao problema s Peronom, te je s radošču pozdravio njegov pad1955., da bi kasnije počeo vjerovati u vojne diktature. Borges i Cortázar umiru u inozemstvu: Borges uŽenevi 1986., a Cortázar uParizu 1984.
Mafalda, crtić animatoraQuino (Joaquín Lavado), postaje svjetski poznat uskoro nakon izdavanja. Serija komičnih stripova prikazuje svjetske probleme kroz oči male djevojčice Mafalde, te njenih rođaka i prijatelja.
.svg)
.svg)
.svg)
