Arapi (arapski: عربʻarab)semitski sunarod koji je većim dijelom nastanjen naBliskom istoku i usjevernoj Africi. Arapa ima između 100 i 125 milijuna, i postoje tri klasifikacije pripadnosti arapskom narodu: po politici, jeziku i podrijetlu. Ovisno o tome koja se klasifikacija koristi, broj je Arapa rastezljiv jer, ako se gledaju ljudi kojim je arapski materinski jezik, njih ima 300 milijuna. Arapi govorearapskim jezikom i koriste searapskim pismom.
Arapi su uglavnom tamnokosi i smeđooki, svijetle puti, ali i ona varira od mjesta do mjesta. Po vjeri su većinomsunitski muslimani, a tek 10 %šijiti (osobito u Jemenu, dijeluIraka i obaliPerzijskog zaljeva). Arapi su, uzŽidove, jedan od dva naroda kojima je porijeklo daoŠem, Hamov brat. Kroz svoju su povijest osnovali niz država:Alžir,Bahrein,Egipat, Irak,Jordan,Kuvajt,Libanon,Libija,Maroko,Oman,Katar,Saudijska Arabija,Sudan,Sirija,Tunis,Ujedinjeni Arapski Emirati iJemen, većinski su narod i uPalestini koja se još bori za nastanak i priznanje nezavisnosti. Socijalno gledano, Arapi se dijele na stalno-naseljene, ruralnifellahin i urbanihadar Arapi, i nomadske, a znani su kaoBeduini (Bedouin). Postoje i više jezično semitiziranih (arabiziranih) naroda, ali oni nisu Arapi, osobito je puno arabiziranih Židova u sjevernoj Africi, Jemenu i Iraku. Arabizirani su i nekiKopti (oni su pak porijeklom praviEgipćani,hamitski narod čiji su preci utemeljiliegipatsku kulturu i državu) Među hamitskimBerberima ima i puno arabiziranih grupa, nomada koji naseljavaju pustinjske predjele sjeverne Afrike.
Ime Arapi iArabija javlja se još uasirskim tekstovima kaomâtu arbâi (arapska zemlja), točna lokacija ovog područja nije poznata, kasnije se javljaju terminiArabi, Arubu, Urbi. U srodnomhebrejskom jeziku riječaravah iarav označava pustinju pa se može reći da su Arapipustinjski narod. Poluotok Arabija prekrivena je nepreglednim pustinjama i pradomovina je ovog naroda koji se proširio preko cijele sjeverne Afrike.
Zelena boja prikazuje zemlje u kojima jearapski jezik jedini službeni jezik, dok plava boja prikazuje zemlje u kojima je arapski jezik jedan od dva ili više službenih jezika
Najveći je dio Arapaislamske vjere (muslimani-suniti koji pored Kurana slijede i praksu i upute proroka Muhammeda (sunet), no neki su išijiti). Kuran je zakon nekih država kojima su njime regulirani svi aspekti života iako je broj država u kojima je propisanošerijatsko pravo malen.Muškarac je glava obitelji, ažena je u podređenom položaju.Poligamija je dozvoljena, a Arapin, ovisno o svojim mogućnostima, može imati do šest žena. Dana riječ smatra se vrednijom je od bilo kakvogugovora i ona se mora poštovati.
Muslimanski Arapi, kao ni Židovi, svinjetine ne jedu, ovčetina je zato česta. U Libiji je poznato nacionalno jelokus-kus, priprema se s ovčetinom i ribom i raznim povrćem. Umjesto masti Arapi koristemaslinovo ulje, a kolači se često prave odmeda.
Ipak, postoje i Arapi koji nisu muslimani, nego pripadaju drugim religijama, osobito na područjuBliskog istoka, što u mnogočemu određuje i njihov način života i običaje. Među arapskimkršćanima uloga žene u obitelji sasvim je drugačija. Osima toga, u bliskoistočnim će se krajevima naći arapskih obitelji koje proizvode alkoholna pića, što je u isključivo muslimanskim zemljama nezamislivo. Među poznatijim je pićimaarak (عرق), svojevrsni liker odanisa, sličan grčkom pićuouzo i turskom pićuraki. Osim toga, u nekim krajevima kršćanski Arapi uzgajaju svinje i jedu svinjsko meso, dok ga u drugim krajevima ni kršćani ne jedu.
Kulturni identitet Arapa nije samoislam. Mnogi Arapi u Palestini samo se izjašnjavaju muslimanima iako ne žive po Kuranu. Alkohol, značajan simbol zapadnjačke kulture prisutan je i kod nekih Arapa koji ga proizvode za svoje vlastite potrebe o čemu postoje i pisani dokazi iz razdoblja prije islama. Postoje dokazi o proizvodnjiaraka (koji je i danas vrlo raširen), kao i o proizvodnjivina (koje se danas proizvodi u mnogo manjoj mjeri). Jedinialkohol koji je simbol zapada, a koji se, proizvodi naZapadnoj obali jestpivo. Sve drugo pripada arapskoj kulturi. Tako se u vodenu lulu (nargilu) odavno dodavao arak u vodu, što je pojačavalo opojno djelovanje. Naravno, s time su nastavili samo Arapi kršćani (muslimani to obično neće činiti javno). Premda su postotkom u Palestini malobrojni, utjecaj je kršćanskih Arapa na ostatak arapskoga društva mnogo veći, djelomično i zato što su obrazovaniji i imaju više novca. Usto, kršćanski su Arapi i tradicionalni i nekoć pretežni stanovnici gradova (u Palestini do1948., ponegdje i do današnjeg dana). Slično je i uSiriji iIraku (u tim dvjema zemljama upravo su kršćanski Arapi izmislili strankeBAAS iBATH, kao stranke ljevičarskog usmjerenja, kako bi se zaštitili u većinski muslimanskom okruženju). Arapski kršćani u mnogočemu diktiraju i kulturno usmjerenje čitavog arapskog društva. Tako u krajevima gdje ima više kršćana (Libanon, gradovi Zapadne obale, Sirija,Jordan) i muslimanski Arapi prihvaćaju mnoge njihove običaje ili se odriču nekih svojih (npr. u tim zemljama manje muslimanki pokriva glavu). U Siriji manjinski, ali izuzetno utjecajan, dio Arapa pripada religijialavita. Islam nije jedino kulturološko određenje Arapa, a pogotovo ne na Bliskom istoku. Glavno kulturološko određenja Arapa na Bliskom istoku upravo je religijska raznolikost.
Arapima u Europi zahvaljujemo na znanju o umjetnom navodnjavanju tla, koje se zbog bezobzirnog krčenja šuma počelo isušivati. Ovo se znanje proširilo na sjever izŠpanjolske, prekoAlpa sve doIslanda. Španjolska riječnoria, označava stupanj navodnjavanja, i nastala je od arapskognd'ura.Pamuk, koji danas vodi glavnu riječ u tekstilnoj industriji, također su u Europu donijeli Arapi iz njihova jezika potekao jefrancuski izrazcoton iengleskicotton.
↑Lewis, M. Paul (ed.), 2009. Ethnologue: Languages of the World, Sixteenth edition. Dallas, Tex.: SIL International. Online version:http://www.ethnologue.com/.
%2c_Flag_of_Syria_(1980%25E2%2580%25932024).svg)
.svg)
.svg)
