Antun Kalac (Žbrlini,27. prosinca1849. –Pazin,13. svibnja1919.) je biopreporoditelj istarskih Hrvata ihrvatskipjesnik, književnik, dramatik i književniprevoditelj. Bio jekatoličkisvećenik.
Rodio se u selu Žbrlinima naPazinštini. U Pazinu je pohađao pučku školu te kod pazinskihfranjevaca nižu gimnaziju na njemačkome jeziku. UTrstu je nastavio srednjoškolsko obrazovanje, pohađavši višu gimnaziju. UGorici i Trstu išao je na bogosloviju.
Prigodom školovanja u Trstu, došao je u kontakt s grupom hrvatskih intelektualaca okupljenih oko časopisa "Naša sloga".
U Pazinu se zaredio 1875. godine. Ondje je biokapelanom do 1882. godine. Potpomagao je u svojem raduhrvatsko narodnjaštvo, pa je ubrzo došao u sukob s pobornicima talijanske politike ("talijanaši"). S obzirom na to da je na čelu Tršćanske biskupije - kojoj su u ono doba pripadali Pazin i drugi dijelovi središnje Istre - bio veliki istarski preporoditelj biskupJuraj Dobrila - mogao je A. Kalac nastaviti sa svojim radom i zalaganjem. 1882. godine je premješten uBuzet, gdje je biožupnikom idekanom. 30. kolovoza 1906. opet je u Pazinu. Ondje je postavljen na dužnostprepozita i dekana. Njegov je hrvatski preporodni rad bio iznimno snažan, a trag je ostavio naBuzeštini i osobito u rodnojPazinštini, gdje je bio duhovnikom. Promicao je hrvatsko školstvo i branio narodna prava Hrvata u Istri. Zbog svog je rada čitavo vrijeme bio predmetom napada vladajućih talijanskih italijanaških struktura.
Pripadao je najznamenitijim Istranima svog vremena koji su branili, čuvali i štitili hrvatski nacionalni duh za burnih vremenatalijanizacije Istre.[1] Kao svećenik na značajnim položajima unutar Crkve, nije u građanskim udrugama zauzimao najistaknutija mjesta poput predsjedničkih, tajničkih i uredničkih - ali je njegov doprinos u tim krugovima bio vrlo značajan i povoljan.
Osim što je bio duhovni, prinos hrvatstvu dao je i u književnosti. U hrvatskoj je književnosti značajan kao osoba koja je pridonijela razvitku hrvatskog pjesničkog izričaja u Istri u 19. i 20. stoljeću. Pjesme - njih ukupno oko stotinu - je objavljivao uNašoj slozi, često pod pseudonimom "Nadan Zorin". Osim njih, bilo je njegovih proznih i dramskih pokušaja. Pjesme su mu odražavale njegovu svijest i zauzetost za hrvatstvo.
Ističe mu se pjesmaPredobri Bože, koju se jedno vrijeme smatrala himnom istarskih Hrvata. Uglazbio ju je poznati hrvatski skladatelj s IstreMatko Brajša Rašan. Kako osoba iznimne erudicije, uspješno je prevodio djela značajnih književnika s raznih jezika, takoSchillerovu (Pjesma o zvonu), Rapiccija (poemaIstra, jedini prepjev na hrvatski do danas). Preveo je i antičkog piscaVergilija (Ecloge i Georgicon).
Urednikom je spomen-knjige objavljene na stotoj obljetnici (1912.) rođenja hrvatskog preporoditelja, biskupaJurja Dobrile.
1919. godine, prvih mjeseci poslije ratnih djelovanja kad je Italija okupirala Istru, Antun Kalac umro je u Pazinu.
