najhladniji: Prosječna godišnja temperatura u unutrašnjosti kopna je -55°C. Prosječna mjesečna temperatura kreće se ovisno o dužini dana. U vrijemepolarne noći arktičke zime,sunce se uopće ne pojavljuje, dok za vrijeme arktičkog ljeta sija 24 sata dnevno. Tako je u unutrašnjosti prosječna lipanjska (zima najužnoj polutki) između -40 i -68Celzijevih stupnjeva, a uz obalu oko -18°C. Tijekom ljeta, u najtoplijem mjesecu siječnju, temperatura uz obalu penje se na koji stupanj iznad nule. Zbog ovakvih temperatura postoji samo par antarktičkih jezera i samo jedna, a i to povremena, rijeka,Onyx river. Na području istočno antarktičkog grebena 10. kolovoza 2010. izmjerena je temperatura od -93,2 °C što je zasada najniža izmjerena temperatura u prirodi na Zemlji.[1]
s najmanjeoborina: Ovdje su u pravilu oborine u oblikusnijega. U središnjim dijelovima prosječna godišnja količina je nešto iznad 40 l/m². Ako se primijeni kao kriterij godišnja količina oborina, tada se Antarktika treba smatratipustinjom (i to najvećom na Zemlji). Na obalama je količina oborina veća, i iznosi prosječno 500-600 l/m². Oborine su i ovdje najčešće snijeg, no ponekad padne ikiša.
najvjetrovitiji: Nad kontinentom je visok atmosferski tlak (semipermanentnaanticiklona), pa prema obalama neprekidno pušu snažni vjetrovi. Tako je u lipnju1972. kod postaje Dumont-d'Urville izmjerena brzina vjetra od 327 km/h (91 m/s). Ti vjetrovi imaju velik utjecaj na okolna mora.
Oko 98% površine je pokrivenoledenim pokrovom prosječne debljine oko 2000 m (najveća debljina je 4770 m). Količina leda se procjenjuje na oko 30 milijuna km³, što je oko 90% ukupne količine leda na Zemlji. Led s kontinenta spušta se prema moru kaoledenjak, tvorećiledene police (barijere, šelfove) od kojih se odlamajuledeni bregovi koji zatim plutaju okolnim morima.
Geografija i reljef
Usporedba veličine Europe i Antarktike
Kada se pribroje ledene police (ledeni šelfovi), ovajkontinent ima površinu oko 14 milijuna km² što ga čini petim po veličini naZemlji. Stvarna veličina Antarktike nije točno poznata, jer se ispod ledenih polica nalazi i voda. S izuzetkom vrha Antarktičkog poluotoka i malenih dijelova na istočnoj strani kontinenta, cijeli se nalazi unutar antarktičkog kruga tj.južne polarnice.
Antarktika je zaljevimaRossovog iWeddellovog mora a između njih Transatlantičkim gorjem podijeljena na puno veći istočni (oko 3/4 površine) i zapadni dio (oko 1/4).
Istočni dio je valoviti ravnjak pod ledenim pokrovom, građen odgnajsa,granita iškriljevca, prekriven mjestimičnopješčenjacima ieruptivima. U ovom dijelu kontinenta, postoji samo jedan ugasli vulkan, Gaussberg. U ovom dijelu Antarktike je i najdublja točka na kontinentu, 2.555 metara ispod razine mora, uBentleyjevom jarku.
Zapadni dio nije kompaktna kopnena masa. To su zapravo gorovitiotoci međusobno povezani debelim ledenim pokrovom. Tu se nalazi najviši vrh kontinenta,Vinstonov Massif (4.897 m) u gorju Ellsworth, ali i veći broj aktivnihvulkan. Najpoznatiji jeMount Erebus.
U odnosu na mora koja ga okružuju, postoje razna mišljenja. Neki geografi zastupaju stajalište da su vode koje okružuju Antarktiku zasebanAntarktički ocean nazivan još iJužnim oceanom iliJužnim polarnim morem, dok drugi smatraju da to nije zaseban ocean, nego da uz obale Antarktike završavaju najjužniji dijeloviPacifika,Indijskog iAtlantskog oceana.
Okružuju ga (u smjeru kazaljke na satu) Rossovo,Amundsenovo,Bellingshausenovo i Weddellovo more. Pored navedenih, neki geografi smatraju i Davisov zaljev zasebnim morem.
Biljni i životinjski svijet
Pingvini, pravi prastanovnici Antarktike
Antarktika je okružena ogromnim područjima po kojima plivamorski led, led od smrznute morske vode (zbog slanosti, more se smrzava na -1,8°C) i gdje se razvio jedan od najbogatijihekosustava na svijetu. Mora vrve divovskimjatimakrila i drugih malenih rakova. To je temelj prehrambenog lanca za mnogeživotinje:ribe,kitove,perajare,pingvine i brojne vrstemorskih ptica.
Ovdje živi i veliki broj raznih vrstatuljana, među najbrojnije spadajuWeddelovi tuljani,tuljani rakojedi imorski leopardi. Njima se tijekom ljeta pridružuje još oko 100 milijunaptica selica koje se gnijezde na okolnim otocima ili na dijelovima kontinenta koji nisu pokriveni ledom. Procijenjeno je, da samo kitoviJužnog mora pojedu oko 55 milijuna tonaglavonožaca što od prilike odgovara količini od tri četvrtine ukupnog ulova riba svih ribarskih flota na Svijetu.
Suprotno ovom vrlo bogatom i raznovrsnom životu u oceanu i uz rubove ledenih polica, život na kopnu, s izuzetkom tzv.antarktičkih oaza, gotovo da ne postoji. Na otocima pretežumočvare itresetišta (cret) s jastučastim biljem,lišajevima imahovinama. Na kopnu kontinenta, uz navedeno, raste samo jednacvjetnica, travaAira antarctica, a i ona samo do 62° južnegeografske širine. U međuvremenu je utvrđeno postojanje više vrsta lišajeva i mahovina, neke mikroskopskegljive i razne vrstebakterija.
Zahvaljujući udaljenosti od trgovačkih putova, nestvarnosti i čovjeku neprijateljskog okoliša Antarktike, ovo područje je ostalo pošteđeno procesakoloniziranja19. i20. stoljeća. Države koje su postavile klasične teritorijalne zahtjeve, morale su same sebi priznati, da je stvarna provedba takvih zahtjeva u praksi jednostavno nemoguća.
Na inicijativu Geofizičke godine1957./1958. nađen je način međunarodne suradnje na području Antarktike.1959. sklopljen jeAntarktički ugovor nezavisno odUN-a kojim je upravljanje najvećim dijelom povjereno dvjema organizacijama:SCAR (Scientific Committee on Antarctic Research) koji je tijeloInternational Council for Science (ICSU) i objedinjuje sve znanstvene institucije svijeta koje se bave Antarktikom te koordiniraznanstvena istraživanja.COMNAP (Council Of Managers Of National Antarctic Programs) jeSavjet menadžera nacionalnih antarktičkih programa i koordinira aktivnosti državnih tijela nadležnih za nacionalne antarktičke programe.
Iako Antarktički ugovor zabranjuje teritorijalne zahtjeve, oni postoje od ranije, a Ugovor ih je samo "zamrznuo". Tako Ugovorom ustvari politički odnosi na Antarktici nisu konačno razjašnjeni. Teritorijalne zahtjeve postavili suČile,Argentina,Velika Britanija,Norveška,Australija,Francuska iNovi Zeland, pri čemu se neka zahtjevana područja preklapaju, dok nad drugim područjima nitko nije postavio zahtjev.
Od prvobitnih 12 država koje su 1959. sklopile Antarktički ugovor, broj potpisnika je do sada narastao na 43 države (punopravno članstvo, što uključujeznanstvenu postaju na Antarktiku).
Stanovništvo
Antarktička baza
Antarktika nema stanovništva u pravom smislu riječi. Ljeti u osamdesetak znanstveno-istraživačkih postaja živi oko 4000, a zimi oko 1000 ljudi. Taj broj vrlo je promjenjiv. Najveća takva postaja je McMurdo gdje je usred antarktičke zime2005. živjelo više od 240 ljudi.
Zabačenost i ekstremniklimatski uvjeti uzrok su da je Antarktika u omjeru na svoju veličinu daleko najslabije infrastrukturno razvijenkontinent. No, kad se uzme u obzir vrlo nizak broj stanovnika (najviše 4000) i ekstremno niskugustoću naseljenosti, to i nije tako začuđujuće.
Zanimljivosti
Hrvatski planinarStipe Božić imenovao je prigodom uspona na najviši vrh Antarktike jedno od obližnjihsljemenaHrvatska.[2]
