Anemija je stanje koje je definirano smanjenim volumenom crvenih krvnih stanica (eritrocita) u cirkulaciji i/ili smanjenom količinomhemoglobina (proteina koji nosi kisik u crvenim krvnim stanicama).[1]
Kao posljedica toga je smanjena sposobnostkrvi da prenosikisik dotkiva, zbog čega se razvija tkivna hipoksija.[2] Hemoglobin mora biti prisutan da bi osigurao adekvatnu oksigenaciju svih tjelesnih tkiva iorgana.
Među tri glavna uzroka anemije spadaju prekomjeran gubitak krvi (hemoragija), prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica (hemoliza) ili nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica (nedostatnaeritropoeza).
Anemija se kod mnogih ljudi javlja nezapaženo, a njenisimptomi mogu biti prilično nejasni i neprimijetni. Najčešće, pacijenti koji boluju od anemije, žale se na opći osjećaj slabosti i nelagode.Kratak dah se javlja u mnogo težim slučajevima. Vrlo teški oblik anemije dovodi do kompenzacijske reakcije pri kojoj sekrvni tlak zamjetno povećava, uzrokujućipalpitacije i znojenje; ovaj proces kod starijih ljudi može dovesti dozatajenja srca.
Palor (blijedakoža isluznice) se primjećuje samo u teškim slučajevima anemije, i stoga nije pouzdan simptom.
Najčešći način dijagnosticiranja anemije je uz pomoć labaratorijske analizekompletne krvne slike (KKS). Za određivanje anemije i njenog uzroka korisni su različiti podaci dobiveni labaratorijskom analizom krvi, kao što su koncentracija hemoglobina ihematokrita, stanični indeksi (MCV - prosječni stanični volumen;MCHC - prosječna stanična koncentracija hemoglobina), brojretikulocita, serumskiferitin, razinaželjeza u krvi uz ukupnu sposobnost vezanja željeza (TIBC- engl. "total iron binding capacity"), razinavitamina B12 u krvi, razina folne kiseline u krvi, bilirbin i indirektni bilirubin, haptoglobin.
