Alfred Josef Ferdinand Jodl, do 1899Alfred Josef Baumgärtler (Würzburg,10. svibnja1890. –Nürnberg,16. listopada1946.) je bio vođa njemačkih operacijskih snaga. TijekomDrugog svjetskog rata bio je Šef operacijskog odjela oružanih snaga (njem.Oberkommando der Wehrmacht, OKW), te podređeniWilhelmu Keitelu. Jodl je bio jedan od genijalaca ratne taktike i filozofije. Zajedno s generalom Keitelom je izmislio tzv.Taktiku Jodl-Keitel, o kojoj i u današnje vrijeme predaju u vojarnama.
Rođen je uWürzburgu,Njemačka. Obrazovao se u školi za kadete uMünchenu, a diplomirao je1910. Odmah potom se pridružiobavarskoj vojsci kaotopnički časnik. TijekomPrvog svjetskog rata služio je kao topnički časnik naZapadnoj fronti od1914. do1916., gdje je dvaput bio ranjen. Potom su ga preselili naIstočnu frontu, ali samo jednu godinu (1917.). Poslije rata Jodl je ostao u oružanim snagama i pridružio seVersajskim mirovnim ugovorima ograničenoj vojsci.
U vezu sAdolfom Hitlerom je došao vrlo rano (1923.). Promaknut je1935. u Šefa Odjela nacionalne obrane (njem.Abteilung Landesverteidigung im Oberkommando der Wehrmacht (OKW). Odlistopada1938. dokolovoza1939. (tijekomAnschlussa) dodijeljena mu je 44. divizija, a on je imao ulogu zapovjednika topništva (njem.Artilleriekommandeur). Od jeseni 1939. pa do kraja rata djelovao je kao šef operacijskog odjela (njem.Chef des Wehrmachtsführungsstabes). Jodl je bio glavna ličnost u njemačkim vojnim operacijama od tada pa nadalje zbog korisnih i stručnih savjeta davanih Hitleru. Još jednom je ozlijeđen tijekom rata.
Na krajuDrugog svjetskog rata,Generaloberst Jodl je potpisaobezuvjetnu predaju, točnije7. svibnja1945. uReimsu. Poslije potpisivanja predaje je uhićen uFlensburgu, i prebačen uCamp Ashcan u Luksemburgu. Kasnije je proslijeđennurnberškom sudu.
Osuđen je za:
- izvršavanje djela protiv mira i izazivanje rata
- planiranje i pokretanje agresije
- ratna zlodjela.
Glavni sudac,FrancuzHenri Donnedieu de Vabres je žestoko prosvjedovao protiv Jodlove osude, navodeći kakone bi bilo pošteno prema profesionalnom vojniku da ga se osudi zbog sklonostinacizmu.
Osuđen je po svim točkama optužnice, te osuđen nasmrtvješanjem, iako je predao molbu sudu da ga smakne streljački vod. Posljednje riječi su mu bile:Pozdravljam te, mojaNjemačko! Posmrtni ostatci su kremirani i bačeni u rijeku Wenzbach.[1] Postumno ga je njemački sud oslobodio krivnje navodeći već spomenutog francuskog suca koji se sam zalagao za njegovo oslobađanje. Taj se događaj zbio28. veljače1953.
Izvori
| Glavni optuženiciNürnberškog procesa |
|---|
| | Osuđeni na smrt | |  | | | Doživitno zatvoreni | | | | Oslobođeni | | | | Bez odluke | | | | 1 - Osuđen u odsutnosti. ·2 - Počinio samoubojstvo prije izvršenja smrtne kazne. ·3 - Oslobođen zbog lošeg zdravstvenog stanja. ·4 - Počinio samoubojstvo prije suđenja. |
|
