Studirao jeteologiju,filozofiju uStrasbourgu,Parizu iBerlinu. Bio je protestantski pastor i docent na protestantskome teološkom fakultetu u Strasbourgu. Istodobno je započeo koncertnu i muzikološku djelatnost za ono vrijeme revolucionarnom monografijom oJohannu Sebastianu Bachu i raspravom o gradnji orgulja.
Studirao je i medicinu, a kao liječnikmisionar posvetio se, zajedno sa suprugomHelenom Bresslau-Schweitzer, karitativnom radu uFrancuskoj Ekvatorijalnoj Africi. Od1913. do1917. godine izgradio je u Lambareneu tropsku bolnicu sa stacionarom zaleprozne bolesnike. U prisnoj suradnji s crnačkim stanovništvom liječio je i suzbijao tropske bolesti, prosvjećivao, pomagao, pobijao rasne predrasude i kolonijalizam. Upozorio je na etičku vrijednost liječničkog rada i dao uzoran primjer.
Kao glazbeni pisac pridonio je novoj interpretacijiBachove glazbe i inicirao, u gradnji orgulja, tzv.Alzašku reformu - pokret za obnovom tradicionalnih tipova orgulja.
Za njegov humanitarni rad dodijeljene su mu mnoge počasti i nagrade, među ostalima iNobelova nagrada za mir1952. godine.
