Ševe su ptice male do srednje veličine, dugačke 12 do 24 cm i teške 15 do 75 grama (Kikkawa 2003.).
One imaju ljepši pjev od većine ptica, a često pjevaju u zraku (Kikkawa 2003). Ovi glazbeni zvukovi, zajedno sa širenjem na staništa koja su ljudi izmijenili, osigurali su ševama istaknuto mjesto u književnosti i glazbi, posebno poljskoj ševi u sjevernojEuropi, kao ikukmastoj ševi ivelikoj ševi u južnoj Europi.
Mužjaci pjevanjem u letu brane svoje teritorije za razmnožavanje i privlače partnere. Većina vrsta gradignijezdo na tlu, obično od trave, ali kod nekih je vrsta složenije i malo udubljeno. Nekoliko pustinjskih vrsta se gnijezdi u vrlo niskom grmlju, možda da bi zrak cirkulacijom hladio gnijezdo.Jaja su obično pjegava, a veličina legla varira od 2 (posebno kod vrsta u pustinjama) do 6 jaja (kod vrsta iz umjerenih regija). Ševe inkubiraju jaja 11 do 16 dana (Kikkawa 2003.).
Poput mnogih ptica koje žive pretežno na tlu, ševe imaju dugu zadnjupandžu koja im daje stabilnost dok stoje. Većina ševa ima prugasto smeđe perje, ali neke imaju i crno i bijelo perje. Njihov izgled ih kamuflira na tlu, posebno dok su u gnijezdu. Hrane sekukcima i sjemenjem; iako odrasle jedinke većine vrsta jedu gotovo isključivo sjemenje, sve vrste hrane svoje mladunce kukcima, barem tijekom prvog tjedna nakon izleganja. Mnoge vrstekljunom prekopavaju tlo kako bi našle hranu. Neke ševe imaju težak kljun (najveći kod vrsteRhamphocoris clotbey) koji je pogodan za otvaranje sjemenja, dok druge imaju dug kljun zakrivljen prema dolje, koji je podesan za kopanje (Kikkawa 2003.).
Ševe su jedine vrapčarke koje izgube sve perje tijekom prvogmitarenja. Smatra se da se to dešava zbog loše kvalitete perja kod mladih (Kikkawa 2003.).
U mnogim pogledima, uključujući i dugačko tercijalno perje, ševe su slične drugim pticama koje žive na tlu, kao što su ipastirice. Međutim, kod ševa tarsus ima samo jedan red krljušti na stražnjoj površini. Pastirice i ostale pjevice imaju dva reda krljušti (Ridgway 1907.).
Ševe čine jednu dobro definiranu porodicu, djelomično zbog oblika tarsusa (Ridgway1907.). Dugo su se svrstavale na ili blizu početka podredapjevica, odmah poslijekreštavica i prijelastavica. Neke se ustanove, poputBritish Ornithologists' Union (Dudley et al. 2006.) i knjigeHandbook of the Birds of the World, čvrsto drže za ovakvo svrstavanje. Međutim, mnoge druge klasifikacije slijedeSibley-Ahlquist taksonomiju, koja svrstava ševe u veliku podgrupu pjevica,Passerida (u koju ne spadaju vrane, svračci i njihovi srodnici). Na primjer, American Ornithologists' Union svrstava ševe odmah poslije vrana, svračaka i njihovih srodnika. Malo detaljnije, neki sada svrstavaju ševe na početak nadporodice Sylvioidea s lastavicama i ostalima (Barker et al.2002., Alström et al.2006.).
Ševe se smatraju zdravom i ukusnomdivljači koju je lako uloviti.[1][2] Mogu se koristiti kod mnogih jela; npr. mogu se pirjati (dinstati), peći na žaru ili služiti kao file u piti od mesa.Jezik ševa je osobito cijenjen. Danas je zbog smanjenja staništa ševa njihovo meso teško naći, ali se još može naći u restoranima uItaliji i drugdje u južnojEuropi.[3]
Alström, Per; Ericson, Per G.P.; Olsson, Urban; Sundberg, Per. Veljača 2006. Phylogeny and classification of the avian superfamily Sylvioidea.Molecular Phylogenetics and Evolution.38 (2): 381–397.doi:10.1016/j.ympev.2005.05.015.PMID16054402
The American Ornithologists' Union. Lipanj 1886. The American Ornithologists' Union Check-List of North American Birds.The American Naturalist.20 (6): 539.doi:10.1086/274272
_at_Sultanpur_I_Picture_118.jpg)
