Akacija (lat.Acacia; od grč.akakía, 'nedužnost', 'nevinost'), biljnirod s trenutno 1393 priznatih vrsta[1] listopadnih ili zimzelenih tropskih ili suptropskih biljaka, raširenih pretežito u Australiji. U Hrvatskoj seobični bagrem (Robinia pseudoacacia) pogrešno naziva akacijom. Za prave akacije se udomaćio nazivmimoze.[2]
Akacija raste kao drvo s visokom krošnjom, grm i polugrm ili, rjeđe, kao drvenasta penjačica. Akacije se lako kultiviraju u odgovarajućim ekološkim uvjetima. Raširene su po Sredozemlju, a u Hrvatskoj u najtoplijim primorskim klimatima (Vis,Hvar,Dubrovnik). Cijene se zbog ukrasnih i često vrlo mirisnih cvjetova. Cvjetići skupljeni u cvatove imaju duge, živo obojene prašnike, koji strše iz cvijeta dajući mu osnovnu boju. Dvostruko perasto sastavljenilistovi imaju mnogo sitnih listića. Mnoge se vrste uzgajaju u drvoredima i parkovima. Cvjetovi se upotrebljavaju u cvjećarstvu i za proizvodnjuparfema.
Drvo se nekih akacija cijeni od davnina zbog trajnosti, boje i mirisa, pa ima široku tehničku i dekorativnu primjenu. Drvo vrsteAcacia pendula miriše poput ljubice, a drvo vrsteAcacia acuminata kao malina.Acacia catechu iz tropskeAfrike iIndije dajetrijeslovinucatechu zaštavljenje i bojenje kože. Iz vrsteAcacia senegal dobiva se ljepilogummi arabicum (Arapska guma), a neke druge vrste daju ostalegume.
