Associazione Calcio Milan, skraćeno nazivaniA.C. Milan ili jednostavnoMilan,talijanski je nogometni klub izMilana,Lombardija, koji se natječu u prvoj talijanskoj ligiSerie A. Milan su1899. osnovali krojač čipki Herbet Kilpin i biznismen Alfred Edwards.[2][3] Klub je cijelu povijest proveo u prvoj talijanskoj ligi koja je od sezone 1929./30. poznatija kaoSerie A, osim u sezonama 1980./81. i 1982./83.[2]
Milan domaće utakmice odigrava naSan Siru. Stadion, koji dijele s gradskim rivalom Interom, najveći je utalijanskomnogometu s ukupnim kapacitetom od 80.018 mjesta.[8] Inter je smatran Milanovim najvećim rivalom, a utakmice između ova dva kluba se zovuDerby della Madonnina, koji je jedan od najpraćenijih derbija u nogometu.[9] U2010. Milan je postao treći najpodržavaniji klub uItaliji, a sedmi je najpodraživaniji uEuropi, ispred svih talijanskih klubova.[10]
Jedan od najpoznatijih bivših vlasnika kluba je bivši talijanski premijerSilvio Berlusconi,. Klub je jedan od najbogatijih i najvrijednijih klubova u talijanskom i svjetskom nogometu.[11] Milan je bio jedan od osnivatelja sada izvan funkcije G-14 grupe vodećih europskih nogometnih klubova, kao i njegove zamjeneeuropskog udruženja klubova.[12]
Klub je osnovan kao nogometni i kriket klub16. prosinca1899. godine, a osnovali su ga englezi koji su došli iz engleskog grada Nottinghama, Alfred Edwards i Herbert Kilpin.[3] U čast svojem engleskom podrijetlu, klub je odlučio zadržat englesko sricanje, koje je suprotno talijanskom sricanjuMilano koji je bio prisiljen nositi to ime podfašističkim režimom. Milan je svoje prvo talijansko prvenstvo osvojio1901., a sljedeća dva1906. i1907.[2]
Godine1908. Milan je iskusio razdvajanje zbog unutarnjih neslaganja oko potpisivanja sa stranim igračima, koje je dovelo do osnivanja drugog milanskog klubaIntera.[13] Prateći ove događaje, Milan nije uspio osvojiti niti jedantalijanski naslov prvaka do sezone 1950./51.[4] Klub se u 50-ima vratio na vrh talijanskog nogometa, vođeni švedskim trijom poznatijim kao Gre-No-Li, kojeg su činiliGunnar Gren,Gunnar Nodrahl iNils Liedholm. U1963. Milan je osvojio prvi kontinentalni naslov, nakon što su pobijediliBenficu u finaluEuropskog kupa.[14] Isto natjecanje je ponovno osvojeno1969., a iste godine je osvojen iInterkontinentalni kup.[4] Nakon umirovljenjaGiannija Rivere1979. Milan je ušao u loše razdoblje, tijekom kojeg su bili uključeni u Totonero skandal1980.[15] zbog kojeg su izbačeni udrugu talijansku ligu, poznatiju kao Serie B, prvi put u povijesti. Skandal je bio usmjeren na kladioničare koji su podmićivali igrače i suce da namještaju rezultate utakmica. Milan se ubrzo opet vratio uSerie A, ali je sljedeće godine opet relegiran u Serie B nakon što su završili sezonu u zoni ispadanja.
U novije vrijeme, klub je2006. bio uključen uSerie A skandal, koji je nazvanCalciopoli,[18][19] gdje je pet klubova optuženo za namještanje utakmica odabirajući naklonjene suce. Policija je isključila bilo kakvu umiješanost Milanovih menadžera,[20] ali jetalijanski nogometni savez odlučio da imaju dovoljno dokaza da osude Milanovog potpredsjednika, Adriana Gallianija. Kao rezultat svega, Milan je u početku bio kažnjen oduzimanjem 15 bodova u prvenstvu čime ne bi bili u mogućnosti kvalificirati se za Ligu prvaka. Milan je uložio žalbu koja je prihvaćena te je kazna smanjena na 8 bodova,[21] čime je Milan ostao u mogućnosti igrati u Ligi prvaka 2006./07. sezone. Milan je zatim osvojio Ligu prvaka, čime su osvojili trofej europskog kupa sedmi put u povijesti.[22]
Prateći posljedice Calciopolija, gradski suparnici Inter su počeli dominirati domaćim prvenstvom, osvajajući četvrti Scudetto. Međutim, uz pomoć jake postave s igračima poputZlatana Ibrahimovića,Robinha iAlexandre Pata, Milan je ponovno osvojio Scudetto u sezoni 2010./11., a to je bio njihov prvi ligaški naslov još od sezone 2003./04. i ukupno osamnaesti.[23][24]
Crvena i crna su boje koje predstavljaju klub tijekom njegove cijele povijesti. One su izabrane da predstave vatreni žar (crvena) igrača Milana i strah protivnika (crna).Rossoneri, najčešći nadimak kluba u doslovnom prijevodu na talijanskom znači "crveno-crni", što predstavlja poveznicu boja na dresu.
Još jedan nadimak je izveden iz boja kluba, a taj jeVrag. Slika crvenog vraga je korištena pokraj Milanovog grba jedno vrijeme pokrajZlatne zvjezdice za športska dostignuća.[25] Kao što je uobičajno u talijanskom nogometu, zvijezda iznad grba je dodijeljena klubovima nakon što osvoje deset ligaških naslova, a Milan je prvu osvojio1979. Dugi niz godina, Milanov grb je bio jednostavno zastavaMilana, koja je izvorno bila zastavaSvetog Ambrozija. Moderni grb koji danas klub koristi su klupske boje i zastavaComune di Milana, s akronimomACM na vrhu grba i godinom osnivanja (1899.) na dnu.
Bijele gaćice i crne čarape su obično sastavni dio domaće garniture. Milanova gostujuća garnitura je uvijek bila upotpunosti bijela. I navijači i klub smatraju kako je gostujuća bijela garnitura sretna garnitura u finalima Lige prvaka, s obzirom na činjenicu da je Milan osvojio šest od osam finala u potpuno bijeloj garnituri (izgubili su samo od Ajaxa1995. i2005. od Liverpoola), a samo jedno finale od tri su osvojili u domaćoj garnituri. Treća garnitura, koja je jako rijetko korištena, mijenja se svake godine, ali je uglavnom potpuno crne boje.
Stadion kluba jeStadio San Siro, koji ima 80.018 mjesta, a službeno ime mu jeStadio San Siro.San Siro je okrug Milana po kojemu je stadion dobio naziv. San Siro je dom Milana od1926. kada je privatno izgrađen financijama tadašnjeg Milanovog predsjednika Piera Pirellija. Konstrukcija je izvršena od strane 120 radnika, kojima je bilo potrebno trinaest i pol mjeseci za izgradnju. Stadion je bio u vlasništvu kluba sve1935. dok nije prodan gradskom vijeću i od1947. Milan dijeli stadion s gradskim suparnikom Interom.
Prva utakmica na stadionu ikada odigrana je19. rujna1926. kada je Milan izgubio 6:3 od suparnika Intera u prijateljskoj utakmici. Milan je prvu ligašku utakmicu odigrao na stadionu19. rujna1926. kada su izgubili 1:2 protiv Sampierdarnesea. Od prvotnog kapaciteta od 35.000 sjedala, stadion je bio podvrgnut nekoliko obnavljanja, najnovije u pripremama za Svjetsko prvenstvo1990. kada je kapacitet podignut na 85.700, sav pokriven s polikarbonatnim krovom. Na ljeto2008. kapacitet je smanjen na 80.018 kako bi stadion zadovoljio nove standarde koje je postavilaUEFA.
Na temelju engleskog modela stadiona, San Siro je izgrađen specifično za nogometne utakmice, što je suprotno većini višenamjenskih stadiona uSerie A. Stoga je poznat u Italiji po fantastičnim atmosferama tijekom utakmice, zahvaljujući bliskosti sjedilišta do terena. Česta navijačka uporaba baklji pridonosi atmosferi, ali je to isto povremeno donosilo i probleme.
Dana19. prosinca2005. Milanov potpredsjednik i izvršni direktor Adriano Galliani najavio je da klub ozbiljno radi na preseljenju. On je rekao da je Milanov novi stadion će biti u velikoj mjeri temeljen na Veltins-Areni, a slijedit će standarde nogometnih stadiona u Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj i Španjolskoj. Za razliku od mnogih drugih stadiona u Italiji, u Milanu novi stadion najvjerojatnije će se koristiti samo za nogomet, bez atletske staze. Novi stadion na imenovanja prava vjerojatno će biti prodan sponzoru, slično kao što je i Arsenal napravio s Emirates stadionom.[26] Ostaje za vidjeti hoće li se taj plan nastaviti ili je to samo trik da se prisile vlasnici (Comune di Milano) na prodaju stadiona u Milanu za nominalnu naknadu, kako bi nastavili s opsežnim obnovama. Mogućnost odlaska Intera sa San Sira može utjecati na postupak.
Milan je jedan od najpodržavanijih nogometnih klubova u Italiji, prema istraživanju koje je proveo talijanski list La Repubblica.[27] Povijesno gledano, Milan je bio podržan od gradske radničke klase i sindikalaca. S druge strane, gradskog suparnika Internazionale uglavnom podržavaju više prosperitetni i obično ljudi srednje klase.[28] Jedna od najstarijih ultras skupina u talijanskom nogometu, Fossa dei Leoni, nastali su u Milanu.[29][30] Trenutno, glavna ultras skupina je Brigate Rossonere. Politički, ultrasi Milana nikada nisu imali nikakvu posebnu sklonost, ali su ih mediji tradicionalno povezivali s ljevicom,[31] sve do nedavno, kada je Berlusconijevo predsjedništvo nešto utjecalo na taj pogled.
Prema studiji iz2010. Milan je najpodržavanija talijanska momčad u Europi i sedma u ukupnom poretku, s više od 18.4 milijuna obožavatelja.[32] AC Milan ima devetu najveću posjećenost europskih klubova iza dortmundske Borussije, FC Barcelone, Manchester Uniteda, Real Madrida, Bayern Münchena, Schalkea, Arsenala, i Hamburga.[33][34][35][36][37]
Navijači Genoe smatraju Milan kao najomraženijim suparnikom Genoe nakon što je navijač Genoe, Vincenzo Spagnola izboden na smrt od navijača Milana u siječnju1995.[38] Međutim, Milanovo glavno suparništvo je protiv gradskog suparnika, Intera. Utakmica između ova dva kluba se zoveDerby della Madonnina, a takav susret bude dva puta u ligi. Naziv derbija se odnosi na Blaženu Djevicu Mariju, čiji je kip na vrhu milanske katedrale jedna od glavnih atrakcija grada. Susret se obično stvara živu atmosferu, s brojnim (često smiješnim ili uvredljivog) transparentima prije početka utakmice. Baklje su obično prisutne i pridonose spektaklu, ali oni ponekad dovode do problema, uključujući i prijekid utakmice četvrtfinala Lige prvaka između Milana i Intera,12. travnja2005., nakon što je baklja koju su bacili navijači Intera pogodila u rame Milanovog vrataraDidu.[39]
Milan je imao brojne predsjednike tijekom svoje povijesti, od kojih su neki bili vlasnici kluba, dok su drugi bili počasni predsjednici. Ovdje je potpuni popis svih predsjednika u povijesti kluba.[41]
Paolo Maldini drži rekord za oboje i ukupno nastupa i nastupa u Serie A za Milan, s 902 službene utakmice, a ukupno 647 u Seriji A (od31. svibnja2009., ne uključujući playoff utakmice).[43]
Švedski napadač Gunnar Nordahl zabio je 38 golova u sezoni 1950./51., od čega su 35 bili uSerie A, postavljajući talijanski i klupski rekord. Postao je najbolji Milanov strijelac svih vremena, zabio je 221 gol za klub u 268 utakmica.[44] Na drugom mjestu ga slijediAndrij Ševčenko sa 175 golova u 322 utakmica, i Gianni Rivera na trećem mjestu, koji je postigao 164 golova u 658 utakmica. Rivera je i Milanov najmlađi strijelac, kada je sa samo 17 godina zabio u ligaškoj utakmici protivJuventusa.
Legendarni taktičar Nereo Rocco, prvi zagovornikcatenaccia u zemlji, bio je Milanov trener najdulje vrijeme, a na klupiRossonera je sjedio više od 9 godina (u dva razdoblja), 1960-ih i ranih 1970-ih, osvojivši prvi klupski naslov Europskog kupa. Talijanski premijer Silvio Berlusconi, koji je kupio klub u1986. je Milanov predsjednik na dulje vrijeme (23 godine, zbog dvogodišnje odsutnosti između2004. i2006.).
Prva službena utakmica u kojoj je Milan sudjelovao je u Trećem federalnom nogometnom prvenstvu, prethodnikuSerie A, kada su izgubili 3:0 od Torinese. Milanova najveća ikad pobjeda je 13:0 protiv Audax Modene, u ligaškoj utakmici u sezoni 1914./15. Najteži poraz zabilježen je u ligi u sezoni 1922./23. kada su izgubili rezultatom 0:8 od Bologne.
Tijekom sezone 1991./92., klub je postigao značaj kao prva momčad koja je osvojila Serie A bez ijednog poraza. Prije toga, samo Perugia je uspjela biti neporažena tijekom u prvenstvu (1978./79.), ali je završila na drugom mjestu na tablici. Ukupno, Milanov niz neporaženosti je trajao 58 utakmica, a započeo je utakmicom koja je završila 0:0 protiv Parme26. svibnja1991., a završio je21. ožujka1993. domaćim porazom 1:0 također protiv Parme. To je rekordSerie A kao i treći najduži period neporaženosti u najboljim ligama u europskom nogometu, a ispred Milana su Steaua Bukureš s rekordom od 104 neporaženih utakmica i Celtic sa 68 utakmica bez poraza.[45]
UzBoca Juniorse, Milan je osvojio više međunarodnih klupskih naslova kojeFIFA priznaje od bilo kojeg drugog kluba na svijetu.
ProdajomKake Real Madridu u2009. oboren je osam godina star svjetski rekord nogometnih transfera koji je držaoZinedine Zidane, a Madriđani su Kaku platili 56.000.000 £.[46] Međutim, taj rekord je trajao manje od mjesec dana, kada je razbijen kupovinomCristiana Ronalda koji je plaćen 80.000.000 £. Ovaj rekord je, međutim, u smislu nominalne stope britanske funte, nije prilagođen inflaciji, odnosno stvarnoj vrijednosti ueurima, valute koju koriste u Italiji i Španjolskoj.
.svg)
