Švedska se po povijesno-geografsko-kulturnom kriteriju dijeli na 25pokrajina (švedski:landskap).Iako te pokrajine danas nemaju političku ni administrativnu svrhu, redovito ih se koristi u svakodnevnom govoru. Pokrajine se često grupiraju u tri velikeregije,Norrland,Svealand iGötaland.
Moderna Švedska je proizašla izKalmarske unije formirane1397., te ujedinjenjem zemlje od kraljaGustava I. u16. stoljeću. U17. stoljeću zemlja je proširila svoj teritorij te je stvorenoŠvedsko carstvo. Većina osvojenih teritorija izvanskandinavskog poluotoka je izgubljena tijekom18. i19. stoljeća. Istočna polovica Švedske (sastavljena od regijeÖsterland i istočnog dijela regijeNorrland) je pripalaRusiji. Švedska je posljednji put izravno sudjelovala u ratu1814. kada je vojnom okupacijom prisililaNorvešku napersonalnu uniju koja je trajala do1905. Od 1905. Švedska provodi nesvrstanu vanjsku politiku u doba mira te neutralnu politiku u doba rata.
Tijekom1. i2. svjetskog rata Švedska je održala službenuneutralnost. O stvarnoj neutralnosti Švedske tijekom 2. svjetskog rata se ipak raspravlja. S obzirom na to da su joj veze prema ostatku svijeta bile zatvorene zbog blokada, Švedska je bila pod njemačkim utjecajem veći dio ratnog razdoblja. Prema stajalištu tadašnje švedske vlade, država nije bila u poziciji otvoreno se suprotstavljatinacističkojNjemačkoj, te je stoga surađivala s Nijemcima vođenimHitlerom. Švedski volonteri u nacističkim SS jedinicama su bili među prvim vojnicima kod invazije naSovjetski savez tijekomOperacije Barbarossa. Švedska je opskrbljivala nacističku Njemačku željeznom rudom, čelikom i strojnim dijelovima tijekom cijelog razdoblja rata. Pred sam kraj rata, kada se poraz nacista činio neizbježnim, Švedska je pojačala humanitarne aktivnosti što je dovelo do spašavanja brojnih izbjeglica iz okupiranog dijelaEurope. Unatoč aktivnostima pred kraj rata, kritičari švedske neutralnosti smatraju kako je zemlja mogla učiniti više u otporu nacistima, čak i pod cijenu okupacije.
Nakon završetka2.svjetskog rata Švedska je iskoristila očuvanu industriju, socijalnu stabilnost i prirodne resurse za daljnje proširenje industrije i opskrbu obnove Europe nakon rata. Nakon rata Švedska je sudjelovala uMarshallovom planu obnove i uOrganizaciji ekonomske suradnje i razvoja (OECD) te su uspješno provedene brojne mjere za poboljšanje kvalitete života. Do 1960-ih godina se, kao i ostale skandinavske zemlje, razvila u državu potrošačkog društva i blagostanja. Nakon naftnihembarga 1973. – 74. te 1978. – 79. zemlja je, kao i brojne druge, prošla period ekonomske stagnacije. Tijekom 1980-ih godina došlo je to temeljite rekonstrukcije gospodarstva, prekinuta jebrodogradnja,drvna industrija je transformirana u modernu industriju proizvodnje papira,čelična industrija je specijalizirana i industrijska proizvodnja jeautomatizirana. Švedski premijerOlof Palme je ubijen u atentatu1986.
Nedovoljna kontrola financijskih zajmova, međunarodnarecesija te promjena politike zapošljavanja rezultirala je financijskomkrizom u Švedskoj u ranim 1990-ima. Tijekom tog razdoblja ŠvedskiBDP je pretrpio pad od 5%. Tijekom krize je zabilježen pad ukupne zaposlenosti od gotovo 10%. Kao odgovor na krizu vlada je uvela mjere rezanja troškova te provela niz reformi s ciljem povećanja Švedskekonkurentnosti. Neke od mjera su bile smanjenje socijalnih davanja teprivatizacija javnih usluga i dobara. Veći dio političke scene u zemlji je promovirao članstvo uEuropskoj uniji te je nareferendumu14. kolovoza1994. prevagnuo broj glasova za ulazak u Uniju s 52% za i 48% protiv. Švedska je postala službenom članicom Europske unije1. siječnja1995.
Zbog velike površine od 450 295 km²[1] te populacije u 2022. od 10 481 937[2] stanovnika, Švedska ima malu gustoću naseljenosti od oko 24 stanovnika po km². Oko 84% populacije živi u gradskim naseljima.[3] Stanovnici Švedske imaju visok životni standard, visoko razvijen sustav socijalne skrbi i jedan od najviših prosječnih dohodaka na svijetu.
Švedska se općenito smatra modernom i liberalnom zemljom. Organizacijska i poslovna kultura u Švedskoj se temelji nakolektivizmu i nije zasnovana nahijerarhiji za razliku odangloameričke. Očuvanje prirode,zaštita okoliša ienergetska učinkovitost su opće prihvaćeni principi u Švedskoj i imaju prioritet kod definiranja svih državnih politika.
Skulpturadala konja u općini Avesta, najveća takva na svijetu.
Švedska je značajan izvoznikželjeza,bakra idrvene građe. Razvoj transportnih i komunikacijskih sredstava dao je veliki doprinos snažnijem iskorištavanju prirodnih resursa, prvenstveno drvene građe i željezne rude.Industrijalizacija zemlje krajem19. stoljeća rezultirala je razvojem manufakturne industrije te se već početkom20. stoljeća Švedska nalazila među vodećim zemljama poUN-ovomrazvojnom indeksu. Švedska je bogata vodnim resursima no ima značajni nedostatak nafte i ugljena.
U Švedskoj je razvijenoizvozno-orijentiranotržišnogospodarstvo s modernim sustavom distribucije dobara, izvrsno razvijenim komunikacijama iobrazovanomradnom snagom. Iako drvna građa, voda iželjezna ruda čine tradicionalni temelj švedskog gospodarstva izrazito orijentiranog prema vanjskojtrgovini, dominaciju u izvozu preuzimaju uslužna, telekomunikacijska i IT industrija. Inženjerski sektor čini oko 50% izvoza i proizvodnje te su telekomunikacijska, automobilska i farmaceutska industrija od izuzetnog značaja. Poljoprivreda ima udio od oko 2% u BDP-u i zaposlenosti.
Švedska središnja bankaRiksbank (najstarija središnja banka na svijetu, osnovana 1668.) u središtu pozornosti ima održavanje stabilnosti cijena te čuvanje razineinflacije ispod 2%. Švedska industrija je najvećim dijelom u privatnom vlasništvu, te su poduzeća u javnom vlasništvu od zanemarive važnosti, za razliku od drugih razvijenih zemalja kao što suAustrija iItalija. Oko 80% zaposlenih je organizirano usindikate koji imaju pravo imenovati 2 člana u upravne odbore svih poduzeća s više od 25 zaposlenih.
U Švedskoj je razvijen velikijavni sektor kao i izuzetno visoke stopeporeza. Visoki porezi omogućavaju znatno veći utjecaj države na potrošnju kućanstava nego što je to u drugim razvijenim zemljama. Potrošnja javnog sektora čini oko 53%BDP-a što je rezultat velikih socijalnih davanja i velikog javnog sektora. Zaposlenici državne i lokalne administracije čine oko trećinu ukupnog broja zaposlenih, što je znatno više od drugih razvijenih zemalja. Švedska se nalazi na drugom mjestu ljestvice državnih prihoda od poreza, odmah iza Danske. U 2007. prihodi od poreza su činili 47,8% BDP-a. Nakon 2. svjetskog rata i prvog znatnog povećanja poreza, BDP po glavi stanovnika se bitno smanjio u roku nekoliko desetljeća. Nijedna od 50 najvećih tvrtki na Stockholmskoj burzi nije osnovana nakon 1970. godine.
Stopanezaposlenosti je premaEurostatu iznosila 6,7% u veljači 2007. godine (7,4% u veljači 2006.). Nezaposlenost je viša među mlađom populacijom. Mnogo Šveđana pronalazi posao uDanskoj,Norveškoj iUjedinjenom kraljevstvu gdje ih se smatra kvalitetnom i obrazovanom radnom snagom. Zbog različitih načina određivanja stope nezaposlenosti, stvarna stopa nezaposlenosti je podložna brojnim suprotnim interpretacijama od strane političkih stranaka i stručnjaka.
Švedsko gospodarstvo još uvijek djelomično trpi posljedice financijske krize iz 1990-ih koje je rezultiralo velikom nezaposlenosti ivanjskim dugom koji je vrhunac dosegao sredinom 1990-ih kada je iznosio oko 80% BDP-a. Od tada je dug u stalnom padu te je u prosincu2007. iznosio okoEUR 124 mlrd,SEK 1167 mlrd ili oko 39%BDP-a. Prema predviđanjima, vanjski dug bi u2010. trebao iznositi manje od 20% BDP-a.
PlanVlade je u razdoblju od2007. –2010.privatizirati određena poduzeća u djelomičnom državnom vlasništvu i sredstvima od privatizacije dodatno smanjiti javni dug.
U Švedskoj postoji 162 707 km asfaltiranih prometnica te 1 428 kmautocesta.Željezničkipromet je u potpunosti privatiziran i u vlasništvu kompanija kao što suSJ,Green Cargo,Tågkompaniet te niz manjih regionalnih tvrtki. U Švedskoj postoji oko 255zračnih luka od čega je 147 većih s asfaltiranim stazama te 108 manjih s neasfaltiranim stazama.
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
