Španjolska (špa.España), službenoKraljevina Španjolska (špa.Reino de España,kat.Regne d'Espanya,bas.Espainiako Erresuma,okc.Reialme d'Espanha), suverena je europska država, po ustavnom uređenju parlamentarna monarhija. Od1986. godine članica jeEuropske unije.
Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smještena u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llívia u francuskim Pirenejima.
Veći dio pirenejskog područja čini po postanku stara visoravan Meseta (građena odprekambrijskog ipaleozojskog kristaličnogkamenja i starihkamenaca), koju Kastiljsko gorje dijeli na sjevernu i južnu Kastilju. Sjeverno i južno od Mesete prostiru se planinski lanci:Kantabrijsko gorje iPireneji (Pico de Aneto, 3404 m) na sjeveru, a Betijski Kordiljeri ili Andaluzijsko gorje na jugu. Andaluzijsko gorje sastoji se od nekoliko masiva koji se pružaju paralelno s obalom Sredozemnog mora; središnji dio činiSierra Nevada s najvišim vrhom Španjolske (Mulhacu, 3481 m). Između južnog ruba Mesete (Sierra Morene) i Andaluzijskog gorja nalazi se velika Andaluzijska tektonskadepresija uz rijekuGuadalquivir. Na sjeveroistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i jurskih naslaga, a između Iberskog gorja, Pireneja i Kantabrijskog gorja depresija rijeke Ebro (Aragonska dolina). S visoravni Mesete izdižu se planinski masivi Sierra de Gata, Sierra de Gredos i Sierra de Guadarrama, koji su nastali rasjedanjem utercijaru.Obala je uglavnom strma i nerazvedena. Dobro je razvedena samo obala Galicije i sjeverozapadne Španjolske s mnoštvom zaljeva karakterističnih oblika.
Španjolska se nalazi u umjerenom pojasu, njen neujednačen reljef utječe na velikuklimatsku raznolikost. Često se za klimu Španjolske kaže da jesredozemna (mediteranska). Međutim, to je samo donekle točno jer samo priobalno područje istoka, jugoistoka i juga Španjolske ima sredozemnu klimu. Pozemljopisnoj širini, najveći dio Španjolske trebao bi imati sredozemnu klimu, ali neke druge prirodne karakteristike stvaraju drukčije uvjete. Na izmjene klime primarno utječe visokireljef, odnosno višanadmorska visina, pa dolazi i do vertikalne klimatske slojevitosti. Uz to,planine se uglavnom izdižu uz rub države, odnosnoPoluotoka, pa su značajna prepreka širenju klimatskih utjecaja s okolnih prostora. Zbog toga središnji dio Španjolske, visoravan Meseta, ima znatno drukčiju klimu od one koja bi odgovarala zemljopisnoj širini tog prostora, odnosno u značajnoj je mjeri kontinentalna. Na istoku i jugu Španjolske, gdje prevladava sredozemna klima (često se navodi i kaosuptropska), srednje mjesečnetemperature tijekom godine kreću se od 13°C do 25°C, a prosječno padne od 350 do 500mmpadalina. Za ovo područje karakteristično je dugo, toplo, suho i sunčanoljeto, kada maksimalne temperature dosegnu i 48°C. Sredozemna obala Španjolske ima najveći broj sunčanih sati uEuropi. Na svim obalama zime su ugodne, a na jugu čak i tople. Sjeverozapad Španjolske (atlantska obala koja izlazi i naBiskajski zaljev) ima svježiju klimu, pa se temperature kreću 8-20°C. S Biskajskog zaljeva prema Poluotoku kreću se vlažne mase, te na planinskim padinama padne najviše padalina, 900–2000mm. Zbog blageoceanske klime i dosta padalina, čitavo je područje pod relativno bujnom i zelenomvegetacijom, pa se ova regija često naziva i Zelena obala (Costa Verde). Unutrašnju Španjolsku, s kontinentalnom klimom, karakteriziraju srednje mjesečne temperature 3-23°C, iako tijekomzime temperature često budu ispod nule. U ovoj regiji prosječno godišnje padne ispod 500 mm padalina, a na nekim sektorima i ispod 300. Istočni obod ove regije poprima neke karakteristike mediteranske klime, dok se sjeverozapadni rub približava oceanskoj.
Rijeke na sjeverozapadu Španjolske imaju više vode, kraći tok, relativno veliki pad, a njihovaestuarijska ili rijaska ušća pogoduju razvoju vodenog prometa. Rijeke koje se spuštaju s visokih planina (Pireneja, Betijskih kordiljera, Kasteljanskog gorja i dr.) imaju velike padove i značajan hidroenergetski potencijal. Uvapnenjačkim terenima rijeke su najčešće formiralekanjone, a ima ivodopada ibrzaca.
Prema popisu stanovništva iz2025. godine, u Španjolskoj živi 49,077,984 stanovnika s prosječnom gustoćom naseljenosti od 97,3 stanovnik/km2.
Buran povijesni razvoj utjecao je na karakteristike i raznolikost stanovništva.Španjolci čine oko 73% ukupne populacije,Katalonci 16,5%,Galjegi (Galicija) 8%,Baski 2,3%, a ostali 0,2%. Španjolska je jedna od najizrazitijihkatoličkih zemalja pa je logično što je 68,5% stanovništva katoličke vjere, dok je 26,4% ateista i agnostika i 2,6% ostalih (muslimani, protestanti, budisti itd.). I Španjolska se sve bržeurbanizira, pa danas oko 80% stanovništva živi ugradovima. U starosnoj dobi 0 – 19 godina je 33% populacije, u dobi 20 – 59 godina je 50%, a starijih od 60 godina ima 17%. Očigledno je i da španjolska populacija postaje sve starija, a na to utječe i niskiprirodni prirast, koji iznosi svega 1 promil (stopanataliteta je 10 promila, amortaliteta 9 promila).
Španjolci su izrazito otvoreni i dobronamjerni prema ljudima. Gaje ogromnu ljubav premadomovini i kao takvi imaju neobično razvijenu svijest prema zagađenju svake vrste. Tako je ustanovništvu svakog dana sve više prisutna svijest oklimatskim promjenama koje se događaju nateritoriju na kojem obitavaju i u bližoj okolici.
Između prvog i drugogPunskog rata (izmeđuRimljana iKartažana),Kartažani osnivaju svoje kolonije, među kojima su najvažnije bile naIbizi i uCartageni. Porazivši Kartagu u Drugom punskom ratu (201. pr. Kr.),Rimljani započinju postupnu okupaciju poluotoka, zauzevši u idućih dvjestotinjak godina čitav teritorij Pirenejskog poluotoka. U prvim fazama rimske okupacije domaće je stanovništvo dizalo više ustanaka protiv osvajača. Nakon smrti jednog od vođi ustanka, Viriata (139. godine pr. Kr.), pobjede su bile sve rjeđe te je slabio otpor protiv Rimljana, a do konačnog sloma dolazi u vrijeme caraAugusta. Rimska okupacija Poluotoka kulminirala je uspostavom potpune rimske vlasti i osnivanjem provincijeHispanije. Pod rimskom vlašću Španjolska je ostala sve do5. stoljeća. Stanovnici Hispanije prihvatili su rimsku kulturu, jezik i zakone, ali je i njihova važnostCarstvu bila velika.
Početkom 5. stoljeća na prostor današnje Španjolske provalila su germanska plemenaAlani,Svevi iVandali. Ta su plemena došla iz današnje sjeverneNjemačke, prošli kroz današnjuFrancusku i prodrli naPirenejski poluotok. Alani su osvojili pokrajinu Luzitaniju, Svevi pokrajinu Galiciju, a Vandali pokrajinu Andaluziju. Vandali su bili pritisnuti kasnije od zapadnihGota te su zato prešli uAfriku, gdje su osnovali vandalsku državu koja se održala do sredine6. stoljeća (srušio ju je g.534. bizantski vojskovođaBelizar).
Kad su Vandali otišli u Afriku, uništili su zapadni Goti u Španjolskoj i svevsku državu g.585. te su zagospodarili cijelim poluotokom. Država zapadnih Gota održala se u Španjolskoj do g.711. Te su godineArapi zauzeli Pirenejski poluotok i srušili državu zapadnih Gota. Zapadni su Goti oko g.600. prigrlilikatoličku vjeru, pa su se sa svojim podanicima starosjediocima stopili u jedan narod —španjolski.
Arapska država na Pirenejskom poluotoku trajala je od godine711. do1492. Međutim, već je u11. stoljeću počela opadati jer su na nju stali sve više navaljivatikršćani izFranačke. Glavni je grad arapske države u Španjolskoj bilaCórdoba. Kršćani, koji su se održali u sjevernom dijelu Poluotoka i činili nekoliko državica, među kojima su bile Navarra i Katalonija, stali su od11. stoljeća potiskivati Arape sve više na jug. Od malih država nastale su tri veće:Aragonija na istoku,Portugal na zapadu, a u srediniKastilja. Od13. stoljeća pod arapskom je vlašću ostao još samo južni dio Poluotoka, s prijestolnicom uGranadi.
Godine1469. oženio se aragonski kraljFerdinand nasljednicom kastiljske kraljevske kruneIzabelom, te su se tako ujedinile države Aragonija i Kastilija u ujedinjenu kraljevinu Španjolsku. Ferdinand i Izabela poveli su borbu protiv Arapa (Maura) i poslije desetogodišnjeg rata zauzeli sve njihove zemlje. Godine1492. osvojili su i arapski glavni grad Granadu. Arapi su zatim posve napustili Španjolsku, koja je napredovala, te postala jedna od najmoćnijih europskih država.
Upravo na krajusrednjega vijeka, spajanjem Kastilje i Aragonije, stvorena je španjolska narodna država. Otkrićem novih zemalja uAmerici Španjolska je za kralja Ferdinanda Katoličkog i kraljice Izabele udarila temelje svojoj moći, veličini ikolonijalnom gospodstvu.
Ustav iz Bayonee (1808.) – zapravo i nije ustav. Nakon Ustanka u Aranjuezu,Napoleon je sazvao u Bayoni skupštinu španjolskih plemenitaša pred koje je stavio tekstustava, koji su zatim oni izglasali8. srpnja 1808. Španjolska je bila organizirana kao nasljednamonarhija, skraljem kao središtem moći, ali koji je morao poštovati prava građana zajamčena ustavom. Potom na prijestolje dolaziNapoleonov bratJosip I.
Ustav iz 1837. – regentica Marija Kristina, majkaIzabele II. bila je primorana vratiti se na stanje ustanovljeno Ustavom iz 1812.
Ustav iz1845. – donesen nakon što je general Espartero preuzeo regenciju od Marije Kristine.Izabela II. proglašena je punoljetnom. Ustavom su se povećale kraljeve ovlasti.
Ustav iz1876. – nakon pada Prve Republike, nije postojala niti jedna politička grupacija koja je nudila formulu stabilne vlasti.Alfons XII. izEngleske ponudio je Španjolcima ustav koji se bazirao na liberalnoj monarhiji.
Ustav Španjolske iz 1978. godine je najviša i temeljna norma španjolskogpravnog poretka. Posljedica je i vrhunac povijesnog procesa nazvanogŠpanjolska tranzicija (španjolskiTransición Española) koji označava prijelaz iz autoritativne države uparlamentarnu monarhiju modernog, zapadnoeuropskog tipa1975. godine.
Ovaj Ustav određuje Španjolsku kao ustavnu monarhiju, s kraljem kao šefom države. Ustav također počiva na diobi vlasti.
Na općim i slobodnim izborima biraju se narodni predstavnici u parlamentu (Las Cortes Generales). Kortesi vrše zakonodavnu vlast, a sastoje se od dva doma: Kongres zastupnika i Senat, koji birajupredsjednika vlade i nadziru djelovanje izvršne vlasti.
Predsjednik vlade na čelu je izvršne vlasti, koju vrši zajedno s Vijećem ministara.Sudska vlast počiva na neovisnom sudstvu. Ustavni sud pazi da zakoni i djelovanje javne vlasti budu u skladu s Ustavom.
Španjolski ili kastiljanski jezik službeni je jezik španjolske države svih autonomnih zajednica. 28.200.000 u Španjolskoj (1986.). Ostali jezici (ukupno ih ima 14 s 3 znakovna) koji se govore u Španjolskoj su:
Aranski jezik – ovaj okcitanski dijalekt ima status službenog jezika u dolini Aran uKataloniji. 3.810 govornika u Španjolskoj od 5.552 etničkih (1991.).
Sbruto domaćim proizvodom od 838.672.000eura (2005.), njegovim rastom od 3,4% (2005.) tedohotkom po glavi stanovnika od 20.268eura (2005.), španjolsko jegospodarstvo jedno od vodećih uEuropi. Prema klasifikacijiSvjetske banke, Španjolska je osma gospodarska silasvijeta. Tako je bilo sve dovelike globalne krize koja je posebno pogodila španjolsko gospodarstvo i uzrokovalo njegovu stagnaciju, drastičan pad standarda te ogromnu nezaposlenost. Od 2015. godine Španjolska bilježi rast te polako izlazi iz krize.
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
