Čerepaha rus.Черепаха | |
|---|---|
| Otok •umjetni otok | |
| Etimologija | rus.Черепаха – kornjača |
| Položaj | |
| Koordinate | 47°12′N39°00′E /47.2°N 39°E /47.2; 39 |
| Država | |
| Zaljev | Tangaroški zaljev |
| More | Azovsko more |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 0,059km |
| Širina | 0,038km |
  Čerepaha Čerepaha na zemljovidu Crnog mora  | |
Čerepaha iliČerepaška (rus.Черепаха – kornjača) bio je maliumjetni otočić na pješčanoj obali uTaganroškom zaljevu naAzovskom moru, oko 2 kilometra odtvrđave Taganrog. Njegova jedina svrha bila je poduprijeti utvrdu topovima i tako stvoriti dodatnu obranu zaAzovsku flotilu.
Otočić je sagrađen po osobnom naloguPetra Velikog u periodu 1701.-1706. od nasutog kamena poduprtog hrastovim stupovima. Bio je ovalnog oblika i dimenzija 59 x 38 metara. Tu je bila citadela površine 1200 četvornih metara sa 127 topova. U sredini se nalazila drvena izba za garnizon, koja je kasnije zamijenjena kamenom zgradom. Dio otočića iznad razine vode prekrivao je bijeli vapnenac. ImeČerepaha (kornjača) dobila je zbog mnogih školjki koje su položene u njezin temelj kada se podizao pješčani sprud.
Nakon poraza koji su ruske trupe pretrpjele odOtomanskog Carstva tijekompohoda na rijeku Pruth, ruski je car morao potpisatiPrutski mir, vraćajućiAzovsko moreTurskoj i uništavajućitvrđavu Taganrog i pripadajući otočić. Dana 19. rujna 1711. po nalogu Petra Velikog, Taganrog je srušen, a u veljači 1712. ruske su trupe napustile grad.
Nakon sljedećegrusko-turskog rata, potpisan jeNiški mir koji je predvidio povratak teritorija Rusiji, ali bez prava na rekonstrukcijutvrđave Taganrog. Godine 1746. uspostavljena je ruska carinarnica na rtu Tagan-Rog, a patrola je postavljena na otočić Čerepaha.
U kasnom 18. stoljeću gradTaganrog je izgubio svoju vojnu i stratešku važnost i citadela nije bila obnovljena. Godine 1776. na otočiću je uspostavljena privremena karantenska kontrola.
Godine 1845. na Čerepahi je postavljen drveni svjetionik, koji je 1894. godine zamijenjen metalnim svjetionikom.
U današnje vrijeme, kada je plima niska i pušeistočnjak, otočić izranja iz vode. Poznato je da je jedno od omiljenih mjesta za ribolov u Taganroškom zaljevu.[1][2] Prilikom posljednjeg istraživanja otočića 1981. godine još uvijek su bili prisutni ostaci starih hrastovih gomila.[3]
U studenom 1992. otočić je upisan u registar zaštićenih arhitektonskih spomenikaRostovske oblasti.[4]
