Zastava Istočnoindijske kompanijeGrb Istočnoindijske kompanije
Časna Istočnoindijska kompanija (eng.Honourable East India Company [HEIC]) je biladioničko društvo. Dobila jeEngleskuKraljevsku povelju odElizabete Prve31. prosinca1600. godine s namjerom stjecanja trgovačke prednosti uIndiji. Kraljevska povelja je dala novoosnovanojHEIC 21 godinu povlastica u svoj trgovini sIstočnim Indijama. Kompanija se preobrazila iz smjelog trgovačkog pothvata u prividnog vladara Indije te je stekla pomoćne državne i vojne dužnosti, sve do raspuštanja1858. nakonIndijske pobune.
Sa sjedištem uLondonu, kompanija je upravljala kasnijim stvaranjemBritanske Indije. 1617., Kompanija je dobila pravo na trgovinu odJahangira, Mogulskog cara. 100 godina kasnije, dobila je kraljevsku zapovjed od caraFarrukhsiyara koja je izuzela Kompaniju od plaćanja carinskih obaveza uBengalu, dajući joj odlučujuću poslovnu prednost u Indijskoj trgovini. Odlučna pobjeda od SirRoberta Clivea uBitci kod Plasseya 1757. utemeljilo je Kompaniju kao vojnu kao i poslovnu silu. Do 1760.,Francuzi su istjerani iz Indije, uz iznimku nekoliko trgovačkih postaja uz obalu, poputPondicherryja. Ujugoistočnoj Aziji, Kompanija će osnovati prve trgovačke postaje i naprezanjem svoje vojne dominacije dovesti do stvaranjaBritanske Malaje,Hong Konga iSingapura kaoBritanskih krunskih kolonija.
Kompanija je također imala interesa duž morskih putova iz Indije premaVelikoj Britaniji. Kompanija je 1620. pokušala položiti pravo naStolno planinsko područje uJužnoj Africi; kasnije je zauzela i upravljalaotokomSveta Helena.Piratstvo je bilo ozbiljan problem za Kompaniju. Taj problem je dosegnuo vrhunac kada je 1695. piratHenry Avery zarobio flotu sblagomVelikog Mogula, Kompanija je smatrana odgovornom za tu pljačku jer su tada svi Indijci vjerovali da su svi pirati, Englezi. Kasnije, Kompanija je neuspješno unajmilakapetana Kidda da suzbije piratstvo uIndijskom oceanu; također je obrađen i uzgojčaja u Indiji. Drugi istaknuti događaji u povijesti Kompanije su da je držalaNapoleona zarobljenikom na Svetoj Heleni i omogućila uspjehElihu Yalea. Njeni proizvodi su bili osnova zaBostonsku čajanku ukolonijalnoj Americi.
Njezinabrodogradilišta su bila model zaSankt Peterburg, dok su dijelovi njene administracije,Civilna služba Časne Istočnoindijske kompanije (Honourable East India Company Civil Service [HEICCS]), preživjeli uIndijskoj civilnoj službi (ICS). Njezina zajednička struktura je najuspješniji rani primjer ujedinjenog dioničkog društva. Ipak, gramzivostčasnika Kompanije za blagom Bengala tragično je dovela do nesposobnosti pokrajine da se suoči sVelikom bengalskom gladi koja je pobila milijune ljudi od 1770. do 1773. god.
Kompanija je osnovana kaoKompanija trgovaca Londonske trgovine s Istočnim Indijama (The Company of London Trading into the East Indies) od grupe koja je predstavljala utjecajne poslovne ljude koji su dobili Kraljevsku povelju za izuzetnu dozvolu za trgovinu s Istočnim Indijama u razdoblju od 15 godina. Kompanija je imala 125 dioničara i kapital od 72.000 funti. No ipak, u početku je ostavila slab učinak nanizozemsku kontrolutrgovine začina i nije uspijevala uspostaviti trajne predstraže u Istočnim Indijama. Konačno,brodovi Kompanije su stigli u Indiju, sidreći se uSuratu, koji je ustanovljen kao trgovačka prijelazna točka u 1608. U sljedeće dvije godine, uspjela je izgraditi prvu "tvornicu" (kako su onda trgovačke postaje bile poznate) u graduMachilipatman naobali Coromandel uBengalskom zaljevu. Velika zarada koju je Kompanije ostvarila nakon iskrcavanja u Indiji (vjerojatno zahvaljujući sniženju cijena djelovanjem prijelaznih položaja), na početku je navela kraljaJamesa prvog da izda pomoćna ovlaštenja i drugim trgovačkim kompanijama u Engleskoj. Ali 1609., obnovio je Povelju datu Kompaniji na neodređeno vrijeme, uključujući i članak koji je odredio da će Povelja izgubiti punopravnost ako trgovina bude neunosna u tri uzastopne godine.
Komapniju je vodio Guverner i 24 upravitelja koji su činili Vijeće upravitelja. Postavljalo ih je (i bili su odgovorni) Vijeću vlasnika. Vijeće upravitelja je imalo deset povjerenstava koja su ih izvještavala o radu.
Trgovci Kompanije su često bili umiješani u nemire sa svojimnizozemskim iportugalskim konkurentima u Indijskom oceanu. Ključni događaj koji je stavio Kompaniju u milost Mogulskog cara Jahangira, bila je njena pobjeda nad Portugalcima ubitci kod Swallyja 1612. Shvativši uzaludnost vođenja trgovačkih ratova na dalekim morima, Englezi su odlučili istražiti mogućnost stjecanja uporišta u unutrašnjosti Indije, sa službenom dozvolom obje zemlje te su zatražili od Krune da pokrene diplomatsku misiju. Kralja Jakov I. je 1615. godine uputio SirThomas Roe da posjeti Mogulskog cara Jahangira (koje je vladao većim dijelompotkontinenta uključujući iAfganistan). Svrha misije bila je dogovoriti trgovački sporazum koji bi Kompaniji dao izuzetna prava u prebivanju i gradnji tvornica uSuratu i drugim područjima. U zamjenu je Kompanija ponudila da će opskrbljivati cara dobrima i luksuznom robom s europskih tržišta. Misija je bila vrlo uspješna i Jahangir je poslao pismo kralju preko Thomasa Roea. Napisao je:
Nakon jamstva vaše kraljevske ljubavi izdao sam opću zapovijed svim kraljevstvima i lukama pod mojom vlasti da prime sve trgovce Engleske države kao podložne mom prijatelju, da u kojem god mjestu izaberu živjeti, imat će punu slobodu bez ikakvih ograničenja, i u koju god luku dođu, ni Portugal ni itko drugi se neće usuditi uznemiravati njihov spokoj, i u kojem god gradu prebivaju, naredio sam svojim guvernerima i kapetanima da im daju slobodu sukladnu njihovim željama; da prodaju, kupuju, i prevoze u njihovu zemlju na njihovo zadovoljstvo.
Za potvrdu naše ljubavi i prijateljstva, molim vaše Veličanstvo da naredi svojim trgovcima da u svojim brodovima donesu sve vrste luksuzne robe i bogatih dobara prikladnih za moju palaču; i da budete udovoljeni slati mi vaša kraljevska pisma svakom prilikom, da se mogu radovati vašem zdravlju i povoljnim poslovima; da naše prijateljstvo bude uzajamno i vječno.
Kompanija, pod tako očitom zaštitom, je ubrzo uspjela zasjenitiPortugalsku Indiju, koja je uspostavila baze uGoi,Chittagongu iBombayu (koji je kasnije predan Engleskoj kao "miraz"Katarine Braganške). Uspjela je uspostaviti baze u Suratu (gdje je baza ustanovljena 1612.),Madrasu (1639.), Bombayu (1668.) iKalkuti (1690.).