1) Guvernera imenuje vladaFinske, ali nema nikakva ovlaštenja u vlasti Ålanda
Ålandski otoci (švedski:Landskapet Åland,finski:Ahvenanmaan maakunta/Ahvenanmaa) je otočje uFinskoj izmeđuBaltičkog mora iBotničkog zaljeva. Otoci čine autonomnu idemilitariziranu pokrajinu uFinskoj. Glavni grad jeMariehamn. Ålandske otoke čine Glavni otok (švedski:Fasta Åland), s 90% stanovništva, i istočni dio otočja s oko 6500 otoka na ulazu u Botnički zaljev. Većina stanovnika (92,4%) govori švedski kao prvi jezik koji je i jedini službeni jezik.
Åland je dugo bio dio Švedske i njegova je kultura i danas puno sličnija Švedskoj. Åland je bio pokrajina Švedske od vikinškog doba ili još ranije.
Åland je jedan od teritorija koje jeRusija prisvojila odŠvedskeFredrikshamnskim sporazumom1809. godine i otoci su postali dio poluautonomnogVelikog Vojvodstva Finske. Kada su otoci pripali Rusiji, Šveđani nisu uspjeli omogućiti dogovorom neprisutnost vojske na otocima. To nije bilo bitno samo Šveđanima, već je iUjedinjeno Kraljevstvo bilo zabrinuto da će vojno prisustvo na otocima ugroziti njihov trgovački interes u regiji.
Za vrijeme građanskog rata u Finskoj1918. godine, švedske postrojbe su se umiješale u mirovne svrhe, između ruskih postrojbi koje su bile na otocima i postrojbi "bijelih" i "crvenih", koje su dolazile iz Finske. Za nekoliko tjedana, švedske postrojbe su zamijenjene njemačkim postrojbama pod odlukom finske "bijele" vlade. Od1917. godine, stanovnici otočja su se pokušavali pripojiti svojoj matici,Švedskoj. Anketu za pripojenje Švedskoj, poduprlo je 96,2% stanovnika. Švedski nacionalizam je rastao, kao što je u Finskoj raslo antišvedsko raspoloženje, kao i jako mišljenje protiv rusifikacije i borbe za autonomiju Finske. Zbog toga, nastajali su sukobi između stanovnika koji su govorilifinski išvedskog govornog stanovništva u Finskoj, zbog čega su se stanovnici Ålandskih otoka pribojavali budućnosti u takvoj državi.
Usprkos tome, Finska nije bila spremna za okupaciju otočja i ponudili su autonomni status umjesto odvajanja. Ipak, stanovnici nisu prihvatili ponudu i takva neriješena situacija je došla predLigu naroda. Ta međunarodna organizacija je odlučila da Finska treba zadržati suverenitet, ali Ålandski otoci trebaju postati autonomni teritorij. Finska je imala obvezu osigurati stanovništvu Ålanda pravo našvedski jezik, kao i pravo na vlastitu kulturu i lokalne običaje. Sporazumom je zajamčen neutralni status otočja, kao i zabranu bilo kakve vojne nazočnosti na otocima.
Ålandsko otočje se sastoji od oko 300 nenaseljenih otoka i oko 80 naseljenih, kao i oko 6000sprudova.Otočje je na istoku spojeno sTurkulandski otočjem (finski:Turunmaan saaristo, švedski:Åbolands skärgård) koje se proteže prema jugoistočnoj obali Finske. Otoci su uglavnom stjenovite građe, s malo zemljane površine i oštrom klimom.
Površina otočja čini oko 1512km². 90% stanovništva živi na Glavnom otoku (Fasta Åland), gdje se nalazi i glavni grad,Mariehamn. Glavni otok je i najveći otok s površinom od 1010 km² (70% teritorija Ålandskih otoka), veliko je oko 50km u smjeru sjever-jug i oko 45 km istok-zapad.
Za vrijeme političke krize na otocima postojali su razni zemljovidi otoka. Na švedskim zemljovidima veći dio stanovništa je prikazan na glavnom otoku, bez manjih otoka prema Finskoj, kako bi izgledalo da su otoci bliže Švedskoj. Na finskim zemljovidima otočje je nacrtano kako se proteže prema Finskoj, i manji otoci na istoku su prikazani veće, kako bi izgledalo da su otoci bliže Finskoj. Stvarni zemljovid pokazuje da je veća udaljenost od Švedske, nego od Finske.
Autonomni status otočja je potvrdilaLiga naroda1921. godine, kao i u malo drugačijem kontekstuEU pri ulasku Finske u Europsku uniju. Prema sporazumu, Åland je politički neutralan i potpuno demilitariziran teritorij. Ålandu je dodijeljena velika autonomija u parlamentu Finske1920. godine, sa zadnjim promjenama1991. S finskim pristupom u EU, protokol prema otocima nalaže, pored ostalog, da Europska unija uvaži određena ograničenja za strance oko prava na vlasništvo u određenim područjima.
Ålandski otoci imaju svoju vladu i parlament (Lagting). Vlada je zavisna o parlamentu, po načelima parlamentarizma. Ålandski otoci imaju vlastitu zastavu, kao i svoju poštu od1984. godine, vlastitupoliciju i samostalno članstvo uNordijskom vijeću. Budući da su otoci demilitarizirani, muško je stanovništvo oslobođeno vojne obveze.
Suverenitet Ålanda pripada Finskoj, pa Åland nije nezavisan. Ålandskim otocima je zajamčena zastupljenost u finskom parlamentu kroz jednog zastupnika.
Gospodarstvo na Ålandu ovisi odbrodarstva,trgovine iturizma. Brodarstvo čini oko 40% gospodarske aktivnosti, s nekoliko međunarodnih prijevoznika koji rade na Ålandu. Mnoga poduzeća koja se ne bave brodarstvom su mala, sa samo nekoliko zaposlenih.Poljoprivreda iribarstvo su važni u proizvodnji hrane.
Ukidanje poreza na brodovima koji voze između zemalja Europske unije je potaknuloFinsku da zahtijeva iznimku odEuropske unije za Ålandske otoke. Oslobađanje od poreza omogućuje trajektima između Finske i Švedske bescarinsku kupovinu na brodovima (samo ako pristanu u Mariehamn). To znači da je Åland izvan carinske zone Europske unije.
Većina stanovnika (92,4%) govorišvedski kao prvi jezik (koji je i jedini službeni jezik), ostatak govorifinski (5%). U ostatku Finske, službeni su i finski i švedski jezik. Etnička pripadnost stanovnika je i dalje osjetljiva tema. Mnogi sebe smatraju etničkimŠveđanima, dok ima i broj koji sebe smatraju finskim Šveđanima . Jezik kojim se govori je bliži narječju švedskog jezika iz Švedske, nego švedskog koji se govori u Finskoj.
Velika većina stanovnika, 94,8% pripadaju Evangelističkoj Luteranskoj Crkvi.
1)Značajan dio teritorija se nalazi uAziji2)Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU.3)U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom4)Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe5)Priznata od strane više članica UN-a, uključujućiRusku Federaciju
