"Stoga je jasno da je čovjek biće sposobno da živi u društvu više nego svaka pčela i svaka životinja koja živi u stadu. Jer, kako rekoh, priroda ništa ne čini uzalud, a od živih bića jedino čovjek ima razum." (Politika)
"Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovnobogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo."
"Ljude u društvo tjera unutrašnja praznina idosada. Ako osjete da su nam potrebni, ljudi postaju obijesni i arogantni."
"Ali da bi se sve to pribavilo, jedva bi bile dovoljne snage pojedinačnog čovjeka, kad ljudi ne bi ukazivali jedan drugome uzajamnu pomoć." (Etika - četvrti dio)
"Čovjek nije tvorevina okolnosti; okolnosti su tvorevina čovjeka."
"Nakon dugog razmišljanja došao sam do uvjerenja da će čovjek koji ima dubok cilj taj cilj i ostvariti, te da se ništa ne može suprotstaviti volji koja je spremna za njegovo ostvarenje položiti čak i život."
"Ako se svi konopci pokidaju, čovjek više neće moći ni da se objesi."
"Razuman čovjek prilagođava se svijetu, nerazuman čovjek uporno pokušava da svijet prilagodi sebi i tako cjelokupan progres zavisi od nerazumnog čovjeka."
"Ja sam odgojen da služim drugome, ali sam od prvog časa znao da je đavo moj prirodni gospodar, kapetan i prijatelj. Vidio sam da on ima pravo i da svijet samo od straha puže pred onim, koji ga je osvojio... Obećao sam mu svoju dušu i zakleo sam se, da ću biti na njegovoj strani na ovom i na drugom svijetu. Ovo obećanje i ova zakletva učinili su od mene čovjeka." -Đavolov učenik
"Da čovjek i po svojoj prirodi nije ono što je po svojoj historiji, a mora biti da jeste, jer da nije, takvu ne bi imao, zaslužio bi drukčiju. Nema nade da je izmjeni, sve i da hoće. Morao bi najprije i temeljno sebe da promjeni." (Atlantida)
"Neizvjesnost. To je čovjek. Neizvjesnost. Neuporediva sila brige. Opojnost zebnje. Ono što vi sada osjećate." (Ibid.)
"Čovjek uvijek radi protiv sebe. To je u njegovoj prirodi." (Ibid.)
"Šta je čovjek? - Biološka organizacija zasnovana na naročitom odnosu materije, njene energije i duše." (Ibid.)
"Iskustvo oduvijek pokazuje da svaki čovjek koji imavlast u rukama ima predispozicije da je zloupotrijebi. On će ići tako daleko, dok ne naiđe na ograničenja."
"Čovjek, da bi biosretan, treba bitiprosječan. Ljudi koji sebi postavljaju visoke ciljeve, koji mnogo rade, koji nisu osrednji, oni znaju da iza svakog uspjeha stoji hiljadu muka i neuspjeha. Osrednjost je najkomfornija zbog civilizacije koja je nametnula da svi trebamo biti njeni robovi." (zaBlic)
"Bez pouzdanog saznanja zbog čega živi, čovjek neće pristati da živi i prije će uništiti sebe nego što će ostati na zemlji, pa makar oko njega bili sve sami hljebovi." (Ibid.)
"Otmjen čovjek odvaja od sebe bića u kojih do izraza dolazi suprotnost takvih uzvišenih, ponosnih stanja: on ih prezire. Neka se odmah primijeti da u toj prvoj vrsti morala suprotnostdobrog ilošeg znači koliko iotmjenog ipodlog: - suprotnostdobra izla drugog je podrijetla. Prezire se kukavicu, plašljivca, sitničavca, onoga ko misli na usku korisnost; isto tako onog nepovjerljivog s njegovim neslobodnim pogledom, onoga ko sebe ponižava, pseću vrstu ljudi koja se dopušta zlostavljati, laskavca koji prosi, a prije svega lažljivca: - osnovna je vjera svih aristokrata da je prosti puk lažljiv." (S one strane dobra i zla)
"Čovjek, ispada, može izgubiti sva takozvana Prava Čovjeka bez da izgubi svoju suštinsku kvalitetu kao čovjeka, njegovo ljudsko dostojanstvo. Tek ga gubitak političke zajednice izbacuje iz čovječnosti." (Izvori totalitarizma)
"Ako čovjek ne ide u korak sa svojima drugovima, možda je to zato što čuje drugačijeg bubnjara? Neka stupa po muzici koju čuje, ma kakav bio njezin takt i ma kako daleka bila."
"U početku čovjek želi pristupiti izravnoproblemu. Što je izravniji i preči pristup, to se čovjek prije i sigurnije uhvati u paučinu. Niko nije nemoćniji od hrabrog pojedinca. I niko ne može izazvati veće tragedije i zbrke od takva tipa. Sijevajući mačem oko gordijskog čvora, on obećava brzo izbavljenje. Zabluda koja se završava u moru krvi." (Sexus)
"Sad sam uistinu dospio najviše što čovjek može; niko ne bi bio lud uputiti se preko one ravnice, prijeći planine i kopati po stijenama da me pronađe; sad sam zasigurno jedini na svijetu koji zna gdje sam, mogu sebe smatrati nestalim." (Život i doba Michaela K.)
"Želim živjeti ovdje (...) želim ovdje živjeti vječno, ovdje gdje su mi živjele majka i baka. Samo to. Kakva šteta što čovjek mora, da bi preživio u ovim vremenima, pristati živjeti poput zvijeri. Čovjek koji želi živjeti, ne može živjeti u kući rasvijetljenih prozora. Mora živjeti u rupi, i skrivati se danju. Čovjek mora živjeti tako da za njim ne ostane ni najmanji tragživota." (Ibid.)
"Čovjek se svikne da stvari bivaju sve teže; prestane da se iznenađuje kad vidi da ono što je izgledalo teško i preteško biva još teže." (Sramota)
"Kad čovjek već napuni četrdeset godina, svaka promijena postaje odvratni simbol prolaska vremena(...)" (Alef)
"Niko je neko, jedan jedini besmrtni čovjek je kao svi ljudi. Kao Kornelije Agripa, ja sam bog, junak, filozof, demon i svijet - a to je zamršeni način da se kaže da ja nisam niko." (Besmrtnik)
"Čovjek se postepeno poistovjećuje s oblikom svoje sudbine; čovjek se, u krajnjoj liniji, pretvara u svoje okolnosti. Bio sam odgonetač zagonetke, osvetnik, božiji svećenik, ali prije svega sam bio zatvorenik. Iz neumornog labirinta snova vratio sam se u tvrdu ćeliju kao u svoj dom. Blagoslovio sam vlagu, tigra, svijetlost, moje ostarijelo bolno tijelo, tminu, kamen." (Božije pismo)
"Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zalive, brodove, ostrva, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi labirint linija ocrtava njegov sopstveni lik." (Epilog, Buenos Aires, 31. oktobar 1960.)
"Nikad čovjek ne može da kaže onolikomudrosti koliko može da prećuti ludosti."
"Nikad čovjek prema čovjeku nije pravedan: ni kad voli ni kad mrzi."
"Čovjek koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne umije da podnese, a potrebna je i velikodušnost koju on ne može razumijeti."
"Čovjek se neprestano pita o tome gdje se nalazi, šta mu se događa, kroz šta prolazi, gdje će dospjeti. Pitanja se umnožavaju što je krajolik nepoznatiji." (zaFeral Tribune)
"Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna. " (At-Tin, 4-6.)
"Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao." (Al-Isra', 11.)
"Čovjek je poprirodi socijalno biće i njegovi akti imaju vrijednost samo ako su socijalni akti; time hoće kazati: akti koji teže ka ostvarenju društvene sigurnosti, imaju veću vrijednost, što tome daju veći doprinos." (Rasprava o ustavnom pravu)
"[Z]a pravnu moralnost može [se] reći da je neutralna u pogledu širokog raspona etičkih pitanja. Ona ne može biti neutralna u svom gledištu o samom čovjeku. Upustiti se u pothvat podređivanja ljudskog ponašanja vladavini pravila nužno uključuje privrženost gledištu da je čovjek, ili da može da postane, odgovoran agent, sposoban da shvati i poštuje pravila i da je odgovoran za svoje propuste. / Svako odstupanje od principa unutrašnje moralnosti prava predstavlja otvorenu uvredu čovjekovom dostojanstvu kao odgovornog agenta. Suditi o njegovim akcijama na osnovu neobjavljenih ili retrospektivnih zakona, ili mu narediti da učini što je nemoguće, znači prenijeti mu vašu ravnodušnost za njegovu moć samo-određenja. Obratno, kada se usvoji gledište da je čovjek nesposoban za odgovornu akciju, pravna moralnost gubi razlog svog postojanja. Suditi o njegovim akcijama na osnovu neobjavljenih ili retrospektivnih zakona ne predstavlja više otvorenu uvredu, jer nije ostalo više ništa što bi se moglo uvrijediti - uistinu, čak i glagol "suditi" postaje sam po sebi neprimjeren u ovom kontekstu; mi više ne sudimo čovjeku, mi na njemu djelamo." (Moralnost prava)
"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
"Čovjek je stvorio mašinu, ali mašina je zarobila čovjeka i čovjek radi, a ne živi više."
"Ako prihvatiš izgladnjela psa i nahraniš ga, on te neće ujesti. To je razlika između psa i čovjeka."
"Od svih Božjih stvorenja, samo se jedno ne može potčiniti i vezati na uzicu. To stvorenje je mačka. Kada bi se čovjek mogao ukrstiti sa mačkom to bi njega unaprijedilo ali bi unazadilo mačku."
"Čovjek upustinji može odsutnost nositi u pregršti znajući da je to nešto što ga drži i više od vode. Poznata mu je neka biljka kod El Taja, čije srce, ako joj ga odrežeš, zamijeni tekućina ljekovitih svojstava. Svakog jutra možeš popiti tu tekućinu, koje ima koliko je bilo srce. Biljka živi još godinu dana, a onda od nečega umire." (Engleski pacijent)
"Čovjek će nestati kao pješčani lik u žalu. O današnjem vremenu možemo misliti samo u vakuumu isčezlog čovjeka."
"Čovjek više nije onaj najstariji i vječiti problem kojim se oduvijek bavila ljudska spoznaja, čovjek je izmišljotina, kome arheologija naše misli lahko određuje skorašnji datum i možda bliski kraj."
"Dok je čovjek hodio zadivljen svojom dugom kosom i sa svoja dva ogrtača progutala ga je zemlja i on će tonuti u njoj sve do Sudnjega dana." (Muslimova zbirka hadisa, 1362.)
"Čovjek bi trebao sagraditi barku i ispuniti jenadama. Onda gledati kako mu nade plove po pučini." (Amanet)
"Svaki čovjek jemisterija. Možemo biti uvjereni kako nekoga znamo u dušu, a zapravo znamo samo onoliko koliko je on želio, koliko dopustio da znamo. Nema li svako neki, samo svoj unutarnji svijet u koga se povlači da bi se napojio novom snagom, ljepotom tugom, oživio davnu čežnju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu da osim kaskanja u svakodnevnici postoji još nešto."
"Čovjek ne može biti preoprezan u biranju neprijatelja."
"Čovjek uvijek treba biti zaljubljen. To je razlog zbog kojeg se ne smije ženiti."
"Nezadovoljstvo je prvi korak ka napretku nekog čovjeka ili naroda."
"Čovjeku koji želi da bude nešto drugo nego što jeste, da bude član parlamenta, ili istaknutadvokat, ilisudija, ili nešto drugo podjednako dosadno, redovno uspjeva da postane ono što želi. To mu jekazna. Oni koji želemasku, moraju je nositi. Ljudi koji jedino žele da se ostvare nikad ne znaju kuda idu i ne mogu znati."
"Moćan čovjek, uporan, plahovit čovjek, gnjevan čovjek, čovjek snažnih osjećaja, pošten čovjek, čovjek sa neograničenom sposobnošću da se razvije, čovjek koji zbog neznanja može skrenuti sa pravog puta, čovjek koji je često nerazuman zato što ne zna, čovjek koji je seljak i sin seljaka, čovjek iz naroda - da, to je on, čovjek iz naroda! Voljela ga je zbog toga što jeste, i pošto ga je voljela, vjerovala je, isto kao i njena majka, u ostale slične njemu." (Tri kćeri gospođe Lijang)
"Šta znamo? Znamo da na prvom stepenu samospoznaje čovjeku u oči padaju dvije očite činjenice. Postojanjesvijeta u kojem živi i postojanje svijesti u njemu samom. I jedno i drugo čovjek ne može ni dokazati ni osporiti." (Tertium Organum)
"Čovjek finog ponašanja izgovorit će vam ime kao da vam je dodao plemičku titulu."
"Čovjek nije poljoprivrednik, niti profesor, niti inženjer, on je sve. Čovjek je svećenik, i učenjak, i državnik, i producent, i vojnik." (Američki učenjak)
"Po mom mišljenju, svaki čovjek kaoindividuum samo je konkretnost onog apstraktuma rodnosti najčudnijeg bića nastanjenog na ovoj planeti Zemlji, a zasigurno u nebrojenim tačkama Univerzuma u nekim modalitetima o kojima je teško išta zamisliti. No, taj obični dvonožac je najčudnije, najčudesnije i ajčudovišnije biće, među svim realnim i imaginarnim bićima. Upodobljen da otkriva svakojake tajne, on je sam sebi najveća zagonetka. A što više otkriva svjetskih tajni, čini se da sve više postaje sam sebi najveća tajna. On je sačinjen od tri supstance:materije, energije i duha. Pojedinac je konkretizovana cjelina beskrajnog niza kombinacija, kvalitativnih i kvantitativnih elemenata i svojstava individualizovane cjeline. Čak se ni u najgrubljoj i osnovnoj podjeli ne pokazuje prost sklad i srazmjera: uz jaku tjelesnu građu može ići osrednji duševni sklop, a tome je pridodat slab duhovni profil. I gigantski duh može biti nastanjen u slabašnom tijelu; velika duša može biti pratilja malog duha itd. Pored toga, sve se to nekako prenosi i ugrađuje u postojećekolektivitete ljudi, koliko god i kakvih god ima. Tako se pojedinci pojavljuju samo kao pripadnici zajednice. Oni su čestice cjeline ili, filozofski rečeno, svojevrsnemonade izvjesnihtotaliteta. Zato uvijek postoji neraskidiva vezaindividualiteta isocijaliteta. Svako vještačko razdvajanje ovoga, a naročito nekakva "izolacija" jednog od drugog uvijek vodi stvaranju iskrivljene predstave o tome." (Lav J. Petražicki - predvodnik psihologizma u jurisprudenciji)
"Za mene je svaki čovjek findžan zašećerene kahve. Ako je kahva gorka, to znači da šećer nije promiješan. Dakle, samo malo treba promiješati i eto slatke kahve. Ako ne promiješamo bit će gorko. E ja prilazim tom šećeru kojeg ima u svakom čovjeku: i u Muji, i u Jozi, i u Jovanu, i u Hansu, i u Davidu..."
"Za čovjeka je prirodno da bude društvena i politička životinja i da živi u zajednici, i to je istinitije za njega negoli za bilo koju drugu životinju, što je činjenica koju pokazuju njegove prirodne potrebe." (Suma teologije)
"Čovjek ne zna živjeti; ne misli, ne razmišlja, ne računa ako ne osjeća; ne može neprekidno osjećati ako ne zamišlja; a ne može ni osjećati ni zamišljati bez strasti, iluzija i zabluda."
"Šta je čovjek ako se prepusti samo hladnom proračunatom razumu? Zločinac, teški zločinac."
"Ljudi su (ili mogu biti) samosvjesni, sposobni za racionalno razmišljanje i razmatranje, za stvaranje planova i njihovo sprovođenje. Oni se zaljubljuju, imaju djecu, stvaraju porodične veze, i brinu se jedni za druge. Neki od njih pišu pjesme ili komponuju simfonije ili pronalaze dokaze za složene matematičke teoreme. Neljudske životinje dijele neke, ali nipošto i sve, od ovih karakteristika; a nijednu od njih ne dijele sa kamenjem. Pa zašto onda karakteristike poput ovih –od kojih se sve mogu naći i u svemiru bez Boga – nisu dovoljne da nas učine "posebnim"? To da smo "slučajni nusproizvod" nesvjesnih prirodnih procesa, ili da nismo postojali dugo, ili da nas neće biti još dugo, ili da smo sićušni u poređenju sa svemirom je u potpunosti nebitno. Ono što je bitno za našu vrijednostjeste da postojimo – nekako smo došli ovdje ilikoliko dugo ćemo biti ovdje. Ako je to tačno, onda ne bitno koliko tjeskobe ateista može doživjeti suočen sa nesvjesnim, neplaniranim, nevođenim, tihim svemirom, neuljepšane činjenice njegovog stanja ne oduzimajumu vrijednost." (God and the ontological nature of morality)
"Zar čovjek nije ništa više do to? Dobro ga osmotri! Ne duguješ svilu svilenoj bubi, ni krzno životinji, ni vunu ovci, ni miris mački cibetki. Ha! Nas trojica smo izvještačeni; ti si sama suština stvari: prirodan čovjek nije ništa više od takve jadne, nage, dvokrake životinje kao što si ti." (Ibid.)
"(...)čudnovato je zbilja da čovjek koji je slučajem začet i kojemu je svaki dah novo bacanje kocke koja je već unaprijed protiv njega bačena nema volje da se suoči s onim konačnim bacanjem za koje unaprijed zna da će se morati s njim suočiti a da prije ne okuša razne majstorije koje se protežu sve do nasilja pa do sitnih sofisterija koje ne mogu zavarati ni glupavo dijete dok jednoga dana u krajnjem gađenju naslijepo ne stavi sve na jednu kartu i nijedan čovjek ne čini to u prvom bijesnom naletu očaja grižnje savjesti ili tuge zbog gubitka on to čini tek onda kad je uvidio da ni očaj ni ta grižnja ni ta tuga nisu naročito važni mračnom kockaru(...)" -Krik i bijes
"(...)svaki čovjek je arbiter svojih vrlina ali neka nijedan čovjek ne propisuje drugome njegovu dobrobit ja prolazno on to je najtužnija riječ od svih inače ništa nema na svijetu nema očaja sve do vremena nema čak nivremena dok se ne može reći bilo je." -Krik i bijes
"Ljudi nisu mogli naći mjesta u svojoj svijesti za takav nezamisliv užas; nisu imali mašte, kao nihrabrosti da se suoče s njim. Moguće je živjeti u sumraku između znati i ne znati. Moguće je odbijati potpuno suočenje s činjenicama kada se čovjek osjeća nesposobnim da se suoči sa implikacijama tihčinjenica."
"Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio, ali je rob onih riječi koje su mu izmakle."
"Čovjek može podnijeti i najteže bolove, ali vrhunac njegove tragike skriven je u času, kad gubi masku, a ne može da je zamijeni drugom, i prisiljen je da živi go."
