Zem-Zem jevrelo koje izvire uMekki. Voda je jako cijenjena u pustinjskoj zemlji, kakva jeSaudijska Arabija, i zbog toga su izvori nešto posebno.
Za Zem-Zem se znalo još davno prije rođenja posljednjegposlanikaMuhammeda,[1] ali ga je s vremenom zatrpao pijesak i zaboravilo se za njegovu tačnu lokaciju. Muhammedovi preci (djed i pradjedovi) bili su zaduženi za opskrbu hranom i pićem hodočasnika koji su dolazili posjetitiKabu, što je bila velika čast, ali i jako teška dužnost (zbog nedostatka vode). Jedne noći Muhammedov djed Abdul-Muttalib usnio je na kojem se mjestu nalazi izvor i narednih dana pokušao ga je iskopati, što je na kraju i uspio. To mu je podiglo ugled među sunarodnjacima, a izvor je otad dobro čuvan i njegovu vodu muslimani jako cijene.
Veliki brojhadžija nose sa sobom bocu vode s tog izvora, kao jednu od nezaobilaznih stvari koje nose kući sahadždža iliumre.
Premahadisu koji je vjerodostojan (sahih), tj. ima potvrđen lanac pouzdanih prenosilaca, vrelo Zem-Zem je pronašla Hadžera. Naime, njen suprug i jedan od najodabranijih poslanikaIbrahim je Hadžeru i njenog tek rođenog sinaIsmaila, također poslanika i rodočelnikaArapa, doveo do mjesta sadašnje Kabe i tu ih ostavio. To mjesto je bilo pustinja, bez izvora i ikakvog zelenila ali ih je tu ostavio premaBožijoj zapovjedi.
Nakon izvjesnog vremena, a pošto su ostali bez ikakve hrane i pića, Ismail je zaplakao usljed čega je Hadžera, vođena majčinskim instinktom, užurbano se počela kretati između dva manja uzvišenja. Kada je sedmi put sigla do jednog od uzvišenja čula je glas koji ju je dozivao. Zamolila ga je da joj pomogne te se pred njom pojaviomelekDžibril. Nogom je udario o tlo usljed čega je potekao mlaz vode. Od radosti Hadžera je pokušala da zagradi vodu uzvikujućizem-zem, što bi doslovno u prijevodu nabosanski značilo stani-stani.[1] Brežuljci između kojih se Hadžera kretala u potrazi za vodom su poslije nazvaniSafa i Merva a ritual užurbanog kretanja između (sa'j) ta dva mjesta jevaždib hadždža i obavljaju ga sve hadžije, upravo 7 puta kao što je to svojevremeno uradila i Hadžera.[2]
Ritual koji se sastoji u užurbanom kretanju između Safe i Merve a kojim se simboliše Hadžerina potraga za vodom se naziva sa'j i jedna je od obaveznih stvari, tj. vadžib hadždža. Udaljenost između Safe i Merve iznosi oko 400 metara i hadžije ovu udaljenost prilikom obavljanja hadždža prelaze 7 puta, užurbanim kretanjem.