Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Svete knjige Istoka, Atarvaveda. (Kompletna knjiga je digitalizovana. Datoteka sadrži preko 800 strana i može se pregledati ili preuzeti.)
Vede, (jednina: Veda) su temeljni i sveti tekstovihinduizma, a imaju i poseban značaj kao najstarija djelaindijske i svjetskeknjiževnosti. Napisane su u formi stiha i strofe, pretežno vjerskog sadržaja ali i sa stihovima inspirisanim svjetovnim pojavama i laičkog karaktera.
U doslovnom prijevodu, riječ veda znači znanje, i istog je korijena kao naša riječvid odnosno,slovenskaveda – nauka.
U užem smislu riječi, veda označava grupu od četiri veoma stare zbirke tekstova (samhite). To suRgveda,Samaveda,Jadžurveda iAtarvaveda. Smatra se da su ovi tekstovi nastali u periodu od oko 1500-500. godine p. n. e. a stvarani su tokom života mnogih generacija da bi u VIII stoljeću p. n. e. dobili oblik koji nam je danas poznat.
Pošto su vede imale status svetog i božanski nadahnutog, dugo vremena čuvale su se od neposvećenih i prenosile se samo usmeno. I pored pomno razrađenog sistema učenja, ponavljanja i reprodukcije vedskih sadržaja, vjerovatno je da je u takvom načinu predaje dolazilo do mnogih izmjena, različitih interepretacija i tumačenja što je na kraju ipak rezultiralo potrebom za zapisivanjem, povezivanjem i sortiranjem najrazličitijih stihova u dovoljno smislen i razumljiv vjerski kanon. Budući da ima veoma drevne korijene te u sebi sadržava brojna mjesta koja je trebalo razjasniti i objasniti, originalne vede prati i obimna prozna literatura s komentarima (brahmanama), studijama o jeziku,fonetici,gramatici, raspravama (upanišade) i sl. U širem smislu riječi u vede uključujemo i takve radovi te vede u tom smislu predstavljaju jedan od najranijih i najsveobuhvatnijih tragova pisanekulture čovječanstva.
Rgveda je po svojem obimu veća od ostalih vedskih samhita i čini je 1028 himni (u ovom kontekstu himna označava pjesmu vjerskog sadržaja i religiozne svrhe) napisanih u više od deset hiljada strofa sa preko 150.000 riječi. Smatra se da su najstariji dijelovi Rgvede nastali već oko 1300. godine p. n. e. što nam se može učiniti kao veoma rano za jedno tako značajno djelo, no treba shvatiti i činjenicu da je Rgveda samo ostatak jedne mnogo starije prošlosti.
Neki od bogova koji su opjevani u rgvedskim himnama, kao na primjerVaruna,Mitra iIndra, tri velika boga Rgvede, slavljeni su i ranije, u manje ili više drugačijem obliku, u vrijeme indoevropske zajednice, zatim kod starihGrka, i naravno, kod plemena koja su kasnije naselila područja današnjeIndije iIrana. Susretarijskih došljaka idravidskih stanovnika u slivu rijekeInd, uslovno rečeno,proizveo je još bogova.
Dakle, u svim rgvedskim himnama možemo osjetiti naslijeđe duge i drevne pjesničke tradicije i usmenih predanja. Struktura i oblik himni često su veoma zamršeni, teme koje su opjevane vrlo raznolike kao i duhovni horizonti pjesnika: tu su strofe u kojima se pokušava ostvariti komunikacija sa bogovima ali i one koje svjedoče o svjetovnim i metafizičkim razmišljanjima.
Samaveda (Sanskrit: सामवेद, sāmaveda, složenica od riječi sāman "melodija" + veda "znanje" ), je jedna od četiri Vede, drevnih hinduističkih tekstova. Njeni najstariji dijelovi datiraju iz X stoljeća p. n. e. i odmah je uz Rigvedu po svetosti i religioznom značaju. Sastoji se od skupa himni, dijelova himni i odvojenih strofa koje su sve, izuzev njih 75, uzete iz Rigvede. Stihovi Samavede se reproduciraju tokom postupka prinošenja žrtve različitim bogovima uz posebne melodije zvane Samagana. Ponuda bogovima je najčešće sok biljkeSoma kojiUdgatar sveštenici miješaju sa mlijekom i drugim sastojcima. Stihovi izvorne Samavede su izmijenjeni i prilagođeni ritualima.
Jadžurveda (sanskrt: यजुर्वेद, složenica od yajus,žrtveni obred, + veda, "znanje") je jedna od četiri Vede, drevnih hinduističkih tekstova. Procjenjuje se da je Jadžurveda nastala oko 14-10. stoljeća p. n. e. Ovi sveti hinduistički tekstovi sadrže opis postupaka koji su se primijenjivali u vedskom žrtvenom obredu sa dodatnim informacijama i objašnjenjima o načinu vršenja obreda. (Jadžurvedu ne treba miješati sa Ajurvedom, sistemomtradicionalne medicine porijeklom iz Indije koja se u drugim dijelovima svijeta praktikuje kaoalternativna medicina.)
Atarvaveda (sanskrit: अथर्ववेद, složenica od अथर्वन्, Atharvan (ime jednog vedskog učenjaka) + veda, "znanje") se može posmatrati kao traktat o medicini imagijskim formulama. Sadrži skup himni i molitvi sa pristupačnijim karakterom u odnosu na Rigvedu. Setnološke tačke gledišta, Atarvaveda nam pruža zanimljivosti poput onih o začecima ajurvedske medicine. Najmlađa je Veda u poređenju sa prethodne tri i ima ulogu ritualnog priručnika za sveštenike koji učestvuju u obredima.
Hinduizam nema poznatog osnivača a Vede su njegov temelj. Hinduizam je decentralizirani religiozni sistem u kome ne postoji institucija crkve, u kome ne postoje institucionalne kontrole i prisila u bilo kom obliku. Jedini zahtjev koji hinduizam postavlja svojim pripadnicima je prihvaćanje autoriteta Veda, što podrazumijeva intenzivno individualno učešće kroz predaju. Ovo je razlog zbog kojeg hinduizam izbjegava centralni autoritet i delegirano učestvovanje; njegova vrijednost odolijeva testu vremena i iskustva i stoga on ne poznaje dogme, religioznifanatizam i nikakvo ropstvo.
Savremeni čovjek koji promatra svijet i sebe u njemu sa stanovištahumanosti, odnosno vidi sebe u centruuniverzuma sa svim svojim pripadajućim slobodama i pravima, može samo osjećati divljenje prema ovim načelima hinduizma.Vjera, odnosno (ne)pripadnost određenoj religiji mora biti izbor slobodne volje (i, po mogućnosti, slobodnog – oslobođenog) čovjeka u zrelom intelektualnom i emotivnom stanju a taj njegov izbor mora, između ostalog, biti zasnovan i na dovoljnom poznavanju postojećihreligija (i onih koje su u stvaranju).
Čovjek ne treba po svom rođenju u određenom okruženju automatski postati pripadnik jedne religije, postati ili prihvatiti jednu religiju zbog svog imena ili po nagovoru, uticaju, učenju, pa ni pod pritiskom roditelja,škole,društva, vjerskih radnika,medija itd. Podsjetimo se samo primjera krozhistoriju;ratova, osvajanja i nametanja sistema i običaja od strane jačeg prema slabijem. Nažalost, ovakvi procesi i danas traju.
Vede su najstariji poznatiliterarni radovi na svijetu a istovremeno imaju veoma dubok i sveobuhvatan smisao. Gotovo sva područja ljudskog znanja, kako duhovna tako i materijalna, obrađena su na određeni način u Vedama. Pravo bogatsvo Istoka nisu dragulji, začini ili egzotični parfemi već blago u obliku svetog i univerzalnog znanja. Savremenanauka sve više cijeni i prihvata ovo znanje i neki od naučnih itehnoloških napora koje ulažu Zapadni naučnici, korporacije i profesionalci u određenoj mjeri su zasnovani na naprednim materijalističkim vedskim učenjima. Pored toga, vedski spiritualizam je višem nivou od mnogih stvari kojima se Zapad ponosi.
Za bolje razumijevanje Veda u zapadnojkulturi i misli ponajviše možemo zahvaliti dvojici autora. To suArthur Schopenhauer iRalph Waldo Emerson, koji su svaki za sebe, intepretirali i apsorbirali Vede na dijametralno suprotan način. Prvi je Vede posmatrao u smjeru odricanja od svijeta a drugi u smjeru prihvatanja svijeta i života.Raimon Panikkar, katolički sveštenik koji je bio veoma aktivan na međureligijskom polju, svojim prevodima drevnih vedskih tekstova također je dao značajan doprinos.
Francois Voltaire je izjavio: "... sve što imamo je do nas došlo sa obala rijekeGang."
Julius Robert Oppenheimer, glavni konstruktor atomske bombe citirao je prilikom eksperimentalne eksplozije prve atomske bombe nekoliko stihova iz jedanaestog poglavlja Bhagavad-gite: "Ja sam smrt, uzrok uništenja svjetova...". Kada su ga upitali da li je to bila prva nuklearna eksplozija, on je zagonetno odgovorio: "Da, u modernim vremenima," ukazujući da su se nuklearne eksplozije možda dogodile i u drevno doba.
