Determinantna razlika izmeđunovosvjetskih platirina (širokonosnih majmuna) istarosvjetskih katarina (uskonosnih majmuna) je oblik noseve.Platyrrhini (grč.platu- = ravan +-rhin = nos ) imaju nosnice koje usmjerene ustranu, dokCatarrhini (grč.kata- = dolje, ispod +-rhin = nos) imaju nozdrve prema dolje. Catarrhini također nikada nemaju repove za prihvatanje, i imaju ravne nokte i nokte na nogama i cjevaste vantimpnskeušnekosti i osam, a ne dvanaest, premolara, što im dajezubnu formulu:formulu:
gornji = 2.1.2.3.
donji= 2.1.2.3.
Većinavrsta skupineCatarrhini ispoljavaju značajanspolni dimorfizam i ne formiraju „bračne veze“. Većina, ali ne i sve, vrsta žive u društvenim grupama.[1] i imaju šake za hvatanje (s izuzetkom dvonožnih ljudi) za hvatanje nogama.
Prema ranim nalazima, na jednoj od značajnijih raskrsnica ufilogenetskoj diversifikaciji primata vjerovatno su se našli oblici redaPlesiadapiformes, (sa porodicamaPlesiadapidae,Carpolestidae,Paromomydae,Picrodontidae iSaxonellidae). Najstariji (oko 65 miliona godina) poznati protoprimat opisan je kaoPurgatorius. Osim njega, od praprimata ovog reda, posebno su zanimljivisjevernoameričkiCarpodaptes,Picrodus iPalaechton, teevropskiPlesiadapis iSaxonella. Postoje argumentirani nagovještaji (oblik lobanje i kutnjaka) da su se, nakon toga, iz općeg stabla praprimata, najprije izdvojili pralemuri, preko skupine koja je približno imalaosobine oblikaAnagale (oligocen,Mongolija).[2]
Moguće je da prvi tarzoidi (avetnjaci) evoluirali iz neke grupe primitivnihlemura. Mnogo je, međutim, raširenije mišljenje da oni nikada nisu prošli kroz lemuroidnu fazu i da su se presudni događaji ufilogenetičkoj diversifikaciji tarzijusa i lemura zbili nešto ranije, na rszini današnjimtupajama (Tupaiidae) sličnih protoprimata.Još uvijek nema pouzdanih podataka o zajedničkoj prošlosti repatih i majmuma Starog i Novog svijeta. Naime, fosili najprimitivnijih lemurolikihprimata − (pralemura), svrstani su upleistocenskeAdapidae, dok su tarsiusoliki obuhvaćeni porodicomOmomidae, Fosili pripadnika ovih skupina su otkriveni sami uHolarktiku, pri čemu suAdapidae bile vezane zaevroazijski područje, aOmomidae zaameričko kopno. Tipski predstavnici adapida suAdapis iPronycticebus, a američkih −Notarctus iSmilodectes.
Sapaleontološke tačke gledišta, među omomidama najzanimljivijiOmomis,Tetonius (S. Amerika iNecrolemur (Evropa). Najbolje očuvani su ostaci oblikaNotharctus iAdapis. Ta stvorenja su bila veličine današnjihlemura, ali nešto manje lobanjske zapremine i primitivnijegzubala. Vjeruje se da je skupina adapida bila među precima ishodišne grane današnjih majmuna Novog svijeta.To posebno ubledljivo nagovještavaju njihove relacije sa fosilima (izoligocena imiocena) praprimata izJ. Amerike, kao što su:Branisella,Homunculus,Trembacebus,Dolichocebus,Stirtonia,Neosaimiri,Cebupithecia i drugi.Pronađeni sufosili tarzoidnih primata, koji ispoljavaju uočljiv uspon prema cinomorfnoj i antropomorfnoj konstituciji. Pretpostavlja se da svi majmuni Starog svijeta (Cercopithecidae,Hylobatidae,Pongidae iHominidae) potiču iz grupeanatomski „uopćeno“ građenih pratazoida, kojima su, među ostalim, pripadali i obliciTeilhardina (oligocenEgipta). Među njima seApidium,Moeripithecus iOligopithecus ( a nerijetko iParapithecus) ubrajaju u neposredne fosilne pretke psetolikih majmuna, dok je ostalo otvoreno pitanje da li tu pripadaju iAmphipithecus iPondaungia (gornjieocenBurme) ili bi ih trebalo uvrstiti u prelaznu fazuevolucije ka zajedničkim precimaantropomorfnih majmuna.
U donjeoligocenskim slojevimaAfrike, međutim, nađeni su fosilni ostaciprimata koji su nedvojbeno imali nizosobina današnjih viših uskonosnih majmuna iz porodicaHylobatidae (giboni iPongidae (orangutani). Među takvim oblicima, redovno se pominjuParapithecus iAegyptopithecus, sa zubalom kao u suvremenih bezrepih –velikih majmuna (orangutani,čimpanze igorile), iako se prvopomenuti oblik često ubraja i u predačku skupini psetolikih repatih majmuna, a drugi ufosilni rodDryopithecus. U direktne predačke formečovjekolikih primata svrstava se igibonolikiPropliopithecus, od kojeg, vjerovatno preko oblika tipaLimnopithecus iPliopithecus vode porijeklo današnjigiboni. Međutim, prema nekim procjenama, propliopitek bi mogao biti i predak pomenutog egiptopiteka ili čak forma driopiteka, sa naglašenijim hominoidnimosobinama.[3][4][4][2][5][6][7][8]
Prema najnovijim istračivanjima, skonosni majmuni su se odvojili od širokonosnih prije oko 35 miliona godina. Glavnina njihove divizije se pojavila prije oko 25 miliona godina, agiboni su se (od velikih majmuna, uključujući i ljude) izdvojili prije oko 15-19 miliona godina.[9]
Maja2005. otkrivena su tri nova primatskafosila na brduBugti (''Bugti Hill'') uPakistanu. Smatra se da su ovi nalazi zatvorili mnoge misterije o prošlosti primata. Jedna od tih tajni je otkrivena2001. godine, kada je otkriven rani primatBugtilemur, što je osnažilo pretpostavku da sulemuri došli izAzije, a ne izAfrike.[10][11]
Tri praprimata:Bugtipithecus inexpectans,Phileosimias kamali, iPhileosimias brahuiorum datiraju dooligocena prije 30 miliona godina – kada su majmni dominirala samo uAfrici majmuni To su bile mali lemuri nalik uskonosnim majmunima koji su napredovali u drevnim tropskim kišnimprašumama. Moguće je da su ovi azijski oblici bili slijepa granaevolucije,tj. bočna grana grupeEosimias. Druga nova otkrića mogućih fosilnih katarinolikih primata potiču izKine,Tajlanda iBurme.[12][13][14]
Zanimljivo je zapaziti da pomenuti novi nalazi ne opovrgavaju ranije pretpostavke o azijskom porijeklu pralemura, nego ih učvršćuju novim materijalnim dokazima, opisujući nove „vrste“ u različitim dijelovima Azije (prva nalazišta su bila uMongoliji).
Uskonosni majmuni su se odvojili od širokonosnih prije oko 35 miliona godina. Glavnina njihove divizije se pojavila prije oko 25 miliona godina, agiboni su se (od velikih majmuna, uključujući i ljude) izdvojili prije oko 15-19 miliona godina.[9]
^abHadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo,ISBN9958-9344-2-6.
^Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York,ISBN0-231-02837-7.
^abWood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford,ISBN0-19-280360-3.
^Wood B. A. (2009): Where does the genus Homo begin, and how would we know?". In: Frederick E. G., Fleagle J. G., Leakey R. E. (eds).: The First Humans: Origin and Early Evolution of the Genus Homo. Springer, London,ISBN978-1-4020-9979-3.
^Jobling M. A. et al. (2013). Human Evolutionary Genetics. Garland Science, New York,ISBN978-0-8153-4148-2. OCLC 829099073.
^Boaz N. T. (1999): Essentials of biological anthropology. Prentice Hall, New Jersey,ISBN0-13-080793-1.
^British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London,ISBN0 521 40864pogrešan ISBN 4.
^Disotell T. R., Noviello C. M., Raaum R. L., Sterner K. N., Stewart C. (2005): Catarrhine primate divergence dates estimated from complete mitochondrial genomes: concordance with fossil and nuclear DNA evidence. J. Hum. Evol., 48 (3): 237–257.
^Marivaux et al. (2005): Anthropoid primates from the Oligocene of Pakistan (Bugti Hills): Data on early anthropoid evolution and biogeography. PNAS, 102, 24.