Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja ipravopisubosanskog jezika.
Uran odbija oko 51% sunčevog svjetla (albedo 0,51). Za vrijeme prosječne opozicije (kada je najbliži Zemlji) vidi se pod uglom od 4 lučne sekunde, amagnituda mu je oko 5,3. Budući da naše oko može vidjeti objekte svjetlije od magnitude 6,5, Uran se može vidjeti i golim okom, ali ga je teško raspoznati od okolnih zvijezda. Maliteleskop je dovoljan da se iz tačke pretvori u mali plavo-zeleni disk.
Uran spada u gasovite divove, kao iJupiter,Saturn iNeptun. Smatra se da, kao iNeptun, ima malu kamenu jezgru. Na jezgro se nastavlja omotač odvodenog leda,metana iamonijaka, koji prema vani postupno prelazi u atmosferu. Uran, za razliku od ostalih plinovitih divova, nema vlastiti izvor toplote u unutrašnjosti.
Najniža izmjerena temperatura je -224,2 stepena celzija[2]. Iznad tog sloja temperatura raste do 150 K (-123 °C) u razrijeđenoj gornjoj atmosferi. Temperatura prema unutrašnjosti raste do nekoliko hiljada °C. Za vrijeme prolaska letjeliceVoyager 2 Uranov južni pol je bio okrenut Suncu. Iz toga proizlazi da bi polarna područja trebala biti toplija od ekvatorskih što, iz nepoznatih razloga, ipak nije slučaj.
Uranova atmosfera se sastoji velikom većinom odvodika (83%) ihelija (15%), nešto malometana (2%), avode iamonijaka ima u tragovima. Metan u atmosferi daje Uranu karakterističnu modrozelenu boju jer upija svjetlost komplementarnih boja. Atmosfera Urana je gotovo bezlična. Providna je i čista do velikih dubina gdje se nalaze oblaci smrznutog metana. Polarno je područje prekriveno sumaglicom. Vjetrovi na ekvatoru pušu brzinama do 50 m/s, znatno sporije nego na drugim gasovitim divovima.
Uran pokazuje pojaseve paralelne sa ekvatorom, ali vrlo teško uočljive, čak i uz kompjutersku obradu slika. Međutim, novije fotografijeteleskopa Hubble (HST) pokazuju sve veću i veću aktivnost u Uranovoj atmosferi. HST je tokom 1998. snimio čak 20 svijetlih oblaka na različitim visinama. Svijetle oblake vjerovatno čine kristali metana. Sumnja se da su promjene nastale uslijed promjene orijentacije Urana prema Suncu. Naime, Sunce obasjava područja sve bliže ekvatoru, pa izmjena dana i noći ima sve veću uticaj na temperaturu pojedinih dijelova Urana. Na Uranu se, zapravo, događa izmjena godišnjih doba. Oko godine 2007., Sunce će biti iznad Uranova ekvatora.
Jedan Uranov obilazak oko Sunca traje 83.83 godine. Okrene se oko svoje ose za 17 sati i 14 minuta. Kao i sva plinovita tijela ima diferencijalnu rotaciju (trajanje dana ovisi o udaljenosti od ekvatora), ali bržu pri polovima.
Uran je neobičan po tome što je okrenut "na bok", t.j. osa rotacije mu je nagnuta čak 98° u odnosu na putanju oko Sunca (retrogradno kretanje). Mogući uzrok bi nekoliko uzastopnih sudara s manjim tijelima iz istog smjera.
Uranovo magnetsko polje je nagnuto čak 55° prema ose rotacije, a smatra se da nastaje relativno blizu površine. Intenzitet Uranovog magnetskog polja otprilike odgovara Zemljinom polju, iako Uranovo polje znatno varira od mjesta do mjesta zbog velikog odmaka izvora polja od središta planete. Izvor magnetskog polja je nepoznat.
Kao i kod ostalih planeta s magnetskim poljima, postoji magnetski rep u smjeru suprotnom od Sunca, koji se kod Urana proteže najmanje 10 miliona km iza planete. Veliki nagib ose rotacije planete zajedno s nagibom magnetskog polja čine magnetski rep zavijenim u spiralu.
Do danas je pronađeno ukupno 27 Uranovih satelita. Uran je sve do nedavno, sa svojih tadašnjih 20 poznatih satelita, držao rekord u Sunčevom sistemu, dok ga nedavno nisu pretekli Saturn sa 31 i Jupiter sa ukupno 61 satelitom. Za razliku od ostalih planeta čiji sateliti dobijaju imena po mitskim likovima, Uranovi dobijaju imena likova iz djelaWilliama Shakespearea iAlexandera Popea.
Treću grupu čine 7 vanjskih satelita, otkrivenih tokom 1997. i kasnije, koji su mnogostruko više udaljenih od Oberona:Kaliban (Caliban),Stefano (Stephano),Trinkulo (Trinculo),Sikoraks (Sycorax),Prospero,Setebos iTrinkulo.
Godine1977, za vrijeme okultacije (pomračenja) zvijezdeSigma Kentaura Uranom, primjećena je jedna nepredviđena pojava. Naime, zvijezda nije naglo nestala iza Urana, već je prije i poslije pomračenja 9 puta zatitrala. To je bio rezultat prolaska iza Uranovih 9 prstenova.
Deseti i jedanaesti prsten su otkriveni kasnije,1985. godine (Voyager 2). Redom od Urana prema vani nalaze se prstenovi:1986U2R,6,5,4,Alfa,Beta,Eta,Gama,Delta,Lambda (bivši 1986U1R) iEpsilon.
Većina prstenova je široka tek nekoliko kilometara, osim prstena 1986U2R koji je širok 2500 km. Albedo prstenova je samo 0.03 (odbijaju tek 3% svjetlosti). Prstenovi su eliptični, posebno vanjski, i ne izgledaju cjelovitima poput Saturnovih prstenova. Veličina čestica je u rasponu od prašine do 10-metarskih gromada.
Najudaljeniji prsten, Epsilon, je ujedno i najsvjetliji. Radio-mjerenja su pokazala da ovom prstenu nedostaju čestice manje od nekoliko decimetara. Rijetka Uranova vanjska atmosfera vodika bi mogla biti odgovorna za ovaj nedostatak.
Uran je prva planeta otkrivena u moderno doba. Otkrio ga jeWilliam Herschel, za vrijeme sistematskog pretraživanja neba,13. marta1781 godine. Herschel je u početku mislio da je ugledaokometu. Uran je, zapravo, viđen i mnogo puta prije (na granici je vidljivosti golim okom), ali je bio uvršten u karte kao obična zvijezda. John Flamsteed ga je 1690. katalogizirao kao34 Tauri (34 Bika).
Herschel je nakon nekoliko godina (1787.) otkrio i 2 velika Uranova satelitaTitaniju iOberon, a Lassell je1851. otkrioAriel iUmbriel.Miranda, najmanji od 5 velikih Uranovih satelita, otkrivena je1948. (Kuiper).
Godine1977, za vrijeme okultacije (pomračenja) zvijezdesigma Kentaura Uranom, praćenjem treperenja pomračene zvijezde prije zalaska za Uran, otkriveno je devet prstenova.
Samo je jedna letjelica posjetila Uran:Voyager 2, koji je 24. januara1986. prošao 81 500 km iznad vrhova Uranovih oblaka. Tada je fotografirano 5 poznatih Uranovih satelita, te otkriveno novih 10 satelita unutar Mirandine putanje (Kordelija, Ofelija, Bjanka, Kresida, Dezdemona, Julija, Portija, Rozalinda, Belinda i Pak). Voyager 2 je otkrio i dva nova Uranova prstena.
U novije vrijeme se ponovo (uz pomoć starih Voyagerovih fotografija, te promatranja modernim teleskopima) otkrivaju novi Uranovi sateliti. Tako su 1997 otkriveniKaliban iSikoraks (Gladman), a 1999 još tri satelita:Prospero (Holman),Setebos (Kavelaars) iStefano (Karkoscha).
^Tillman, Nola Taylor; published, Daisy Dobrijevic (2022-02-09)."What is the Temperature of Uranus?".Space.com (jezik: engleski). Pristupljeno2023-09-07.
.svg)
