 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
Triarii su bili pripadnici treće linije teške pješadije u vojnim formacijamaRimske Republike. Nazivtriarii ima korijen u riječi izlatinskog jezikatre, odnosno proto-indoevropske riječitrei. Zadatak ovih boraca bio je da učestvuju u borbi kada prve dvije linije (hastati iprincipes) ne bi uspjeli pobijediti neprijateljske jedinice ili kada ne bi uspjeli odoljeti napadu neprijatelja (mada se to rijetko deševalo). Bila je velika čast biti na čelu ovih boraca a osim toga, triarii oficiri su imali veću platu od ostalih kolega oficira i mogli su jahati konja za vrijeme dugog marša.
Kao dio formacijelegija, triarii su bili raspoređeni u 10manipola od po 60 boraca, ukupno 600 po legiji. Triarii su bili veterani u rimskoj vojsci i borci sa najviše iskustva. Ulazili su u bitku samo u krajnjoj nuždi jer su lakše trupe najčešće same uspijevale poraziti neprijatelja. Prije vojne reforme koju je sproveoGaius Marius legionari su morali sami snositi trošak nabavke opreme i oružja. Dakle, oni bogatiji su bili naoružani kvalitetnijim oružjem i opremom i bili su pripadnici "elitnijih" jedinica. Oni najsiromašniji,hastati, borili su se u prvoj liniji.
Triarii su bili naoružani dugim kopljima i štitovima. Koplja su bila duga oko 2-3 metra a također su nosili i mačgladius, dug oko 74 centimetra i koristili ga u slučaju da neprijatelj uspije prići previše blizu. Način njihove borbe bio je sličanhoplitima u formacijifalange, sa velikim okruglim štitovima, šljemovima odbronze i teškim oklopom od metalnih ploča ili majice/košulje od metalne žice, odnosno metalnih prstenova povezanih u gustu mrežu. Korišteni su za odbijanje napada neprijateljske konjice a često su samo čuvali logor pošto je rijetko bilo potrebno njihovo direktno učešće u bitkama. Njihovi štitovi često su bili dekorisani prikazima njihovih predaka pošto su vjerovali da će im donijeti sreću u borbi.
Ipak, njihova i ukupna nedovoljna pokretljivost legija bila je razlog početnih poraza u borbama protivSamnita na teškom planinskom terenuApenina. Rimski vojni stratezi su naučili dobru lekciju iz ovih poraza i uveli adekvatne promjene.
