Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Idi na sadržaj
WikipediaSlobodna enciklopedija
Pretraga

Tihi okean

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Pacifički okean

Tihi okean iliPacifik (odlatinskogMare Pacificum, mirno more) je najveći od 5okeana. Nalazi se izmeđuJužnog okeana,Azije,Australije i zapadne hemisfere.

Ime mu je daoFerdinand Magellan, poznatiportugalski istraživač-moreplovac. Ovaj okean zauzima trećinu Zemljine površine, bolje rečeno179,7 miliona km2, što je više od ukupne površine cjelokupnog Zemljinog kopna. Proteže se na približno 15.500kilometara, odBeringovog mora naArktiku na sjeveru do ledenih dijelovaAntarktike na jugu. Iako nema neke prirodne granice koja bi ga odvajala od Južnog okeana, taj njegov dio na Antarktici naziva seJužni okean. Granica je dogovorna.

Tihi okean najširi je na 5° sjevernegeografske širine. Proteže se na 19.800 kilometara odIndonezije do obalaKolumbije iPerua. Najdublja tačka ujedno je najdublja tačka na svijetu. Nalazi se uMarijanskoj brazdi, a podatak o njenoj dubini stalno varira, posljednji podatak kaže 11.022 metara ispod nivoamora. Prosječna dubina je 4.300 metara.

Tihi okean sadrži oko 25.000ostrva (više nego u svim drugimokeanima zajedno), od kojih je većina južno odekvatora. Jedna teorija govori kako setektonske ploče u Tihom okeanu smanjuju, dok se one uAtlantskom okeanu povećavaju.

Duž nepravilnih zapadnih granica Tihog okeana leže mnogarubna mora, od kojih su najvećaKoraljno,Južnokinesko,Japansko,Tasmansko iŽuto more.Malajskim prolazom je spojen sIndijskim na zapadu, teMagellanovim moreuzom na istoku sAtlantikom. Prema sjeveru,Beringov prolaz spaja ga sArktičkim okeanom.

Kako se Tihi okean širi na ± 180°geografske dužine, gdje zapad postaje istok,azijska strana okeana se smatraistočnim Tihim okeanom, a suprotna je stranazapadni Tihi okean.Datumska granica većim dijelom prati ±180° geografske dužine koja razgraničava istočni i zapadni dio. No, na nekim se mjestima odvaja od te geografske odrednice. Tako na sjeveru skreće prema istoku da bi zaobišla najistočniji dioAzje, zatim skreće prema zapadu obilazećiAleutska ostrva da bi zatim puno južnije jako skrenula prema zapadu kako bi obuhvatila ostrvsku državuKiribati i još neke manja ostrva.

TokomMagellanovog putovanja doFilipina, po izlasku iz prolaza krozOgnjenu zemlju (prolaz je kasnije po njemu dobio ime) poznatom po silovitim olujama, učinilo mu se da je Tihi okean vrlo miran okean, po čemu je dobio i ime. Ipak, nije uvijek miran. Kopno raspršeno po Tihom okeanu podložno jevulkanskim erupcijama ipotresima. Također, brojni tajfuni počinju upravo na tom području. No, najopasniji sucunamiji (koji su posljedica podvodnih potresa) s ogromnim valovima koji uništavaju ostrva igradove na svom putu.

Karakteristike vode

[uredi |uredi izvor]

Temperature mora u Tihom okeanu kreću se od smrzavajućih naZemljinim polovima do vrlo toplih (oko 29 °C) naekvatoru.Salinitet također varira pogeografskoj dužini. Voda bliže ekvatoru manje je slana od one u umjerenom pojasu zbog mnogo obilnih padavina na ekvatoru tokom cijele godine. Također, salinitet vode na polovima vrlo je nizak zbog malenog ili nikakvog isparavanja vode. No, po prosjeku temperatura, Tihi okeantopliji je odAtlantskog okeana.

Morske struje nasjevernoj polutci uglavnom se kreću u smjeru kazaljke na satu, a najužnoj polutci obrnuto. Sjevernoekvatorska struja tjeranavjetrovima kreće seširinom od oko 15°N u smjeru zapada da bi kodFilipina skrenula na sjever i postala topla japanska iliKuroshio struja.

Na oko 45°N Kuroshio struja skreće prema istoku gdje se račva. Dio struje skreće prema sjeveru postajućiAleutska struja. Drugi dio vodenih masa skreće prema jugu i ponovo dolazi u područje sjevernoekvatorske struje. U bliziniSjeverne Amerike, Aleutska struja također se račva. Sjeverni dio ulazi uBeringovo more kružeći njime u smjeru kazaljke na satu. Južni krak usporava i nastavlja prema jugu kaokalifornijska struja.

Južnoekvatorska struja pratiekvator u smjeru zapada. Istočno odNove Gvineje skreće prema jugu da bi se na oko 50°S, priključilaantarktičkoj struji. U bliziničileanske obale, južnoekvatorska se struja dijeli; jedan ogranak teče okorta Horn, a drugi skreće prema sjeveru i formira peruansku iliHumboldtovu struju.

Geološki podaci

[uredi |uredi izvor]
Pogled na Tihi okean.

Andesitska linija najvažnija je linija koja služi za odvajanje regija u Tihom okeanu. Odvaja dublji dio okeana seruptivnim stijenama od plićeg dijela s dijelovima kopna. Ova linija prati zapadni rubkalifornijskih ostrva i prolaziAleutima, onda sve dopoluostrvaKamčatke uRusiji, poslije ideJapanom, a onda uOkeaniju naSolomonska ostrva iNovi Zeland. Zatim se nastavlja sjeveroistočno zapadnom granicomKordiljera dužJužne Amerike, te svoj put završava prekoMeksika opet uKaliforniji.

U sklopu zatvorene putanje Andesitske linije, nalaze se brojnevulkanske planine, ostrva i stijene koje karakteriziraju središnji Tihi okean. Ovdje selava nježno uzdiže i gradi ogromne podvodne vulkanske planine. No, izvan Andesitske linije, vulkani su eksplozivni i tvore takozvaniPacifički vatreni prsten.

Kopnene mase

[uredi |uredi izvor]
Tihi okean je punvulkana iokeanskih brazdi.

Najveća je kopnena masa na čitavom Tihom okeanuNova Gvineja, ujedno i drugi najvećeostrvo nasvijetu. Gotovo su sva ostrva iatoli između koordinata 30°N i 30°S, tj. od jugoistočneAzije doUskršnjeg ostrva.Polinezijski trokut, koji spajaHavaje,Novi Zeland i Uskršnje ostrvo, okružuje sve ostale ostrvske cjeline (Cookova ostrva,Samoa,Tokelau,Tonga,Tuamotu,Tuvalu iWallis i Futuna).

Sjeverno odekvatora i zapadno od datumske granice nalazi se nevjerovatno mnogo malihmikronezijskih ostrva, uključujućiKarolinska,Marijanska iMaršalska ostrva.

U jugozapadnom kutu Tihog okeana leže ostrva izmelanezijske grupe, kojima dominiraNova Gvineja. Ostala ostrva iz ove grupe uključujuFidži,Novu Kaledoniju,Solomonska ostrva iVanuatu.

Ostrva Tihog okeana se dijele na tri osnovne vrste:

Historija i ekonomija

[uredi |uredi izvor]

Vidi i:Okeanija

James Cook, poznatiengleski istraživač iz17. vijeka.

Važne su se ljudske migracije dogodile na Tihom okeanu uprahistoriji, od kojih je najistaknutija bilapolinezijska migracija odazijskog ruba okeana doTahitija iNovog Zelanda.

Evropljani su došli u kontakt sOkeanijom u16. vijeku. Prvi istraživač koji je zapisao svoja putovanja do Okeanije bio jeVasco Núñez de Balboa (1513. godine), a potom iFerdinand Magellan tokom svojih putovanja od1519. do1522.1564. godine,konkvistadori su prešli Tihi okean krenuvši izMeksika. Ostatak 16. vijeka prošao je pod najsnažnijimšpanskim uticajem. Brodovi su kretali iz Španije doFilipina,Nove Gvineje iSolomonskih ostrva.

U17. vijeku,Holanđani su, ploveći okoAfrike, vodili glavnu riječ utrgovini.Abel Tasman otišao je dalje otkrivšiTasmaniju iNovu Gvineju godine1642. U18. vijeku,Rusi su počeli iskorištavatiAljasku iAleute,FrancuziPolineziju, aEnglezi, posebnoJames Cook, otkrili suAustraliju iHavaje.

Imperijalizam u19. vijeku za posljedicu je imao okupaciju brojnihokeanijskih teritorija odVelike Britanije iFrancuske, a potom iSAD-a. Jedan od najvećih doprinosa u historiji okeanografije imao jeCharles Darwin 1830-ih ploveći brodomBeagle.

Iako jeSAD prisvojioFilipine,Japan je imao većinu zapadnopacifičkih ostrva tokomDrugog svjetskog rata. No, do kraja rata, Japanu su, kao jednoj od poraženih zemalja, oduzeti svi posjedi.

Sedamnaest nezavisnih zemalja nalazi se u Tihom okeanu:Australija,Fidži,Japan,Kiribati,Maršalova ostrva,Mikronezija,Nauru,Novi Zeland,Palau,Papua Nova Gvineja,Filipini,Samoa,Solomonska ostrva,Tajvan,Tonga,Tuvalu iVanuatu. Jedanaest od ovih sedamnaest zemalja steklo je potpunu nezavisnost1960. godine. Sjevernomarijanska ostrva zapravo su pod vlašću SAD-a, dok suCookova ostrva iNiue u sličnim odnosima s Novim Zelandom. U sklopu Tihog okeana, osim SAD-a, svoje teritorije i danas imajuČile,Ekvador, Francuska, Japan iUK.

Iskorištavanje tihookeanskih mineralnih dobara jespriječeno zbog vrlo velikih dubina. U plitkim se dijelovima iskorištavajuprirodni plin inafta, dok sebiseri skupljaju duž obala Australije,Nikaragve,Paname i Filipina, iako se aktivistiGreenpeacea žestoko protive ovom iskorištavanju. U Tihom okeanu živi neslućen brojriba. U dijelovima bliže obali najviše se lovi riba poputtune,lososa,srdela,sabljarki, kao iškoljke.

1986. godine su članice južnopacifičkog ugovora odredile da je ogroman dio Tihog okeana nedostupan za nuklearna testiranja i odlaganje nuklearnog otpada na tom području.

Glavne luke

[uredi |uredi izvor]
Predivan pogled na luku i Tihi okean izHonolulua, glavnehavajske i jedne od glavnih pacifičkih luka.
Tihi okean
Tihi okean

Također pogledajte

[uredi |uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi |uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Category:Pacific Ocean na Wikimedia Commonsu.
Kontinenti
Okeani
Zemlja
Okruženje
Ostalo
Indonezijska mora
Okeani
Mora
Prolazi
Zaliv
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Tihi_okean&oldid=3526870"
Kategorija:
Sakrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp