Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Do sredine20. vijeka, ljudi su došli do stepena razvijenosti tehnologije, koji je dovoljan da se napusti površinaZemlje po prvi put, te da se krene uistraživanje svemira
Tehnologija je znanost i primjena metoda, postupaka i sredstava te uređaji za provedbu tih metoda a sve u svrhu dobivanja proizvoda. Ovim se kontroliše i prilagođavaokolinu. Tehnologija je posljedica razvojanauke iinženjerstva, iako su neke tehnologije napredovale i prije razvoja ova dva koncepta. Tehnologija je termin sa etimološkimporijeklom ugrčkom jeziku od riječi "technologia" ("τεχνολογία") — "techne", "τέχνη" ("vještina") i "logia", "λογία" ("nauka"). Međutim, striktna definicija je eluzivna; "tehnologija" se može odnositi na materijalne objekte, kao što sumašine,hardver ilialati, ali se može odnositi i na šire teme, kao što susistemi, metodeorganiziranja itehnike. Termin se može primjenjivati generalno ili na specifične oblasti, kao što su "konstrukciona tehnologija", "medicinska tehnologija" ili "vrhunska tehnologija".
Ljudska rasa je počela koristiti tehnologiju sa pretvaranjem bogatihprirodnihresursa u jednostavne alate.Prahistorijsko otkriće mogućnosti kontrolisanjavatre je povećala količinu raspoloživih izvora hrane, a otkrićetočka pomoglo je ljudima u kretanju, kao i kontrolisanju okoliša. Tehnološka otkrića, kao što suštamparska presa iInternet, su srušila sve barijere ukomunikaciji, te su omogućila ljudima da komuniciraju jedan sa drugim na globalnoj skali. Međutim, nisu sve tehnologije iskorištene u mirovne svrhe; razvitakoružja sa sve većom destruktivnom moći tekao je kroz historiju, odpalije donuklearnog oružja.
Tehnologija je uticala nadruštvo na mnoge načine, i pozitivno i negativno. U mnogim društvima, tehnologija je uticala na razvitak naprednijihekonomija, kao što je današnjaglobalna ekonomija, te je omogućilo izdvajanje ležerne klase. Međutim, mnogi tehnološki procesi proizvode neželjene nus-produkte, koji uzrokujupoluciju, crpljenje prirodnih resursa, kao i poremećajZemlje i njenogokoliša. Razne implementacije nove tehnologije utiču navrijednost društva, te postavljajuu novaetička pitanja.
Otpočele su razne filozofske debate o sadašnjoj i budućoj upotrebi tehnologije u društvu, sa neslaganjima oko toga, da li tehnologija unapređujestanje čovjeka ili ga ugrožava.Neo-ludizam i slični pokreti kritiziraju upotrebu tehnologije u modernom svijetu, tvrdeći da on otuđuje ljude, te da uništava kulturu; sljedbeniciideologija, kao što sutranshumanizam itehno-progresivizam, u razvoju tehnologije vide dobrobit za ljudsko društvo.
Do nedavno se vjerovalo da je razvoj i primjena tehnologije koncept, koji je vezan samo za ljudska bića, ali nedavne naučne studije pokazuju da i drugiprimati (kao što sučimpanze), kao i neke zajednicedelfina, razvili jednostavne alate, te su naučili prenositi to znanje na sljedeće generacije.
Generalno gledajući, "tehnologija" je odnos koji društvo ima na svojim raspoloživim alatima i vještinama, kao i do koje mjere društvo može mijenjati svoju okolinu. Međutim, termin se, uglavnom, koristi u tri različita konteksta: kada se govori o alatu, tehnici (tj. vještini), kulturološkoj sili ili kombinaciji ova tri konteksta.
Tehnologija se definira kao jedinstvo, i materijalnog i nematerijalnog, koje je nastalo ulaganjem mentalnog i fizičkog truda, u cilju postizanja neke vrijednosti. U ovom kontekstu, tehnologija se odnosi naalate imašine koje se koriste da se riješe ovozemaljski, stvarni problemi. To je širok pojam, koji u sebe uključuje jednostavne alate, kao što su ćuskija ili drvenakašika, ali i složene mašine, kao što susvemirska stanica iakcelerator čestica. Alati i mašine ne moraju biti materijalne; virtualna tehnologija, kao što susoftver ivirtualne mašine, ne ulaze u ovu definiciju tehnologije.
Historija tehnologije je stara koliko ičovječanstvo. Primitivni alati su pronađeni uz skoro svako nalazište ostataka antičkih ljudi.Antropologisti su otkrili alate koje su napravili praljudi, a koji datiraju unazad više od 2 miliona godina. Najraniji alati, kao što suručna sjekira istrugač, su uglavnom bili prisutni kako bi pomogli ranim ljudima u njihovim ulogamalovca-sakupljača.[1] Međutim, život lovca-sakupljača, koji je bio karakterističan zarani paleolitik, uključivao je ograničenu upotrebu tehnologije, te su se te rane tehnologije oslanjale na prirodne resurse, kao što sukamen,drvo i druge vegetacije,kosti i ostale životinjske nus-produkte, da bi napravili jednostavne alate, kao što jepalija.
Otkriće, upotreba, te kasnije vladanjevatrom, jednostavnim izvoromenergije, koji ima mnogo primjena, je bila prekretnica u tehnološkom razvoju čovječanstva. Žar se uzimala izvulkana ili od zapaljenog objekta nakon udaramunje, te bi se iz te žari nastao plamen. Vatra, za koju se tadašnji ljudi drvo iugalj, dozvoljavala im je da kuhaju hranu, te da se ogriju, naručito tokomzime. Vatra je, također, povećala mogućnost nastanjivanja ljudi na tada nepristupačna mjesta, te im je omogućila efikasniji lov; drvena koplja sa okaljenim vrhovima su korištena još od 250.000. godine p. n. e. Drvo,glina i kamen (uključujući ikremen) su neki od najstarijih materijala koji su obrađivani vatrom, uglavnom zbog pravljenja predmeta, kao što suoružje,grnčarija,cigle icement.
Dalja unaprijeđenja dovela su do razvojapeći, koje su omogućiletopljenje ikovanje metala (koji su se javljali u prirodi u ralativno čistoj formi).Zlato,bakar,srebro iolovo su bili neki od tih metala. Prednosti bakarnog nad kamenim, koštanim i drvenim alatima su bile očite ranim ljudima, te se bakar počeo koristiti od ranogneolitika (oko 8000. godine p. n. e.). Bakar se ne javlja u prirodi u velikim količinama, ali bakarnih ruda ima mnogo, iz kojih se, zagrijavanjem i topljenjem, dobija metal. Na kraju, rad sa metalima doveo je do pronalaskalegura, kao što subronza imesing (oko 4000 . godine p. n. e.). Prva upotreba željeznih legura, kao što ječelik, datira iz 1400tih godina p. n. e.
U međuvremenu, ljudi su počeli vladati i drugim formama energije. Najstarija znana upotreba snage vjetra je u jedrenjecima. Najstariji podatak o korištenju brodova nađen je uEgiptu i datira još u 3200te godine. p. n. e. Od prahistorijskih vremena, Egipćani su, vjerovatno, koristili "snagu Nila", godišnje poplave, kako bi navodnjavali svoju zemlju, da bi postepeno naučili da je kontrolišu preko izgrađenih kanala za navodnjavanje i bazena za akumulaciju vode. Slično, narodi Mezopotamije, Sumeri, su naučili da koriste rijekeTigris iEufrat za iste svrhe.
Sudeći po arheolozima,točak je izumljen oko 4000. godine p. n. e. Izumljen je, vjerovatno, na područijuMezopotamije (današnjiIrak). Tačna godina ovog događaja, prema naučnicima, nalazi se u intervalu od 5500. do 3000. godine p. n. e., ali većina stručnjaka misli da je to bilo biliže 4000. godini p. n. e. Najstariji artifakti sa slikama koje opisuju vozila sa točkovima datiraju iz 3000. godine p. n. e.; međutim, moguće je da se točak koristio čitav milenij prije nego su nastali ti crteži. Također postoji dokaz iz istog perioda da su se točkovi koristili za proizvodnjukeramike. (Važno je napomenuti da prvi grnčarski točak, vjerovatno, nije bio pravilnog oblika, nego samo nepravilna okrugla drvena ploča. Nedavno, najstariji drveni točak na svijetu je pronađen u okoliniLjubljane uSloveniji.[nedostaje referenca]
Otkriće tačka revolucioniziralo je aktivnosti poput transporta, rata i proizvodnje keramike (za šta je, vjerovatno, najprije bio i korišten). Nije trebalo dugo do otkrića da vagoni sa točkovima mogu nositi teške terete, a brzi (rotirajući) točkovi su omogućili masovnu proizvodnju grnčarije. Ali upotreba točka kao transformatora (vodenice, vjetrenjače, pa čak i mlinova) je ta koja je revolucionizirala primjenu neljudske snage.
Kako alati postaju složeniji, tako postaje i složenije znanje, koje je potrebno za rukovanje istim. Kompleksne moderne mašine zahtijevaju cijele biblioteke napisanih tehničih priručnika sa sakupljenim informacijama, koje su kontinuirano povećavali i unaprijeđivali njihovi dizajneri, graditelji, ljudi zaduženi za njihovo održavanje. Štaviše, ovi alati su postali tako kompleksni, da postoji infrastruktura od manje kompleksnih alata, procesa i prakse, koja je u funkciji prodške tim alatima, uključujući iinženjerstvo,medicinu inauku o računarima. Kompleksne tehnikemanufakture ikonstruisanja, kao i organizacije, su neophodne kako bi se takvi alati konstruisali i održavali. Čitaveindustrije su izrasle kako bi podržale nastanak sljedećih generacija još složenijih alata.
