Tarasije (iliTarazije;grčki Ταράσιος;Carigrad,Bizantijsko Carstvo, o. 730 – Carigrad, Bizantijsko Carstvo, 25.februar 806) bio jepatrijarh Carigrada od 25. decembra 784. do svoje smrti te je upravoslavlju slavljen kao svetac. Bio je sin uglednog sudije te rođak kasnijeg patrijarhaFocija I Velikog. Prije nego šta je postao patrijarh, bio je sekretar bizantijskog caraKonstantina VI i njegove majke,Irene od Atine,[1] koja je bilade factovladarica, potpuno upravljajući državom.
Isprva je Tarasije bio ikonoklast, ali se potom "pokajao" te je otišao umanastir. Irena ga je smatrala odanim te ga je izabrala za patrijarha nakon šta se s tog mjesta povukaoPavao IV Carigradski.[2] Budući da je htio popraviti odnos Rima i Konstantinopolja, Tarasije je nagovorio Irenu da pošalje pismopapi Hadrijanu I, kako bi papa poslao svoje diplomate u Konstantinopolj. Tako je održanDrugi nikejski sabor 787. te je Tarasije službeno odobrio poštovanje prema ikonama.
Ipak, Tarasije je bio i kontroverzan patrijarh zbog razvoda cara Konstantina, koji se zaljubio u svoju služavkuTeodotu te je htio razvod od svoje žene,Marije od Amnije. Tarasije je nevoljko odobrio razvod te se car razveo od Marije u januaru 795, a Tarasije je bio patrijarh i tokom vladavina same Irene i njenog nasljednika koji ju je svrgnuo,Nikefora I.
Tarasije | ||
Prethodnik: Pavao IV Carigradski | Patrijarh Konstantinopolja | Nasljednik: Patrijarh Nikifor |