Taoizam (ilidaoizam) je naziv za grupu filozofskih i religijskih učenja koja se temelje na metafizičkom tumačenju kineskog znakaTao, koji se najčešće prevodi kao put. Postoji razlika između taoizma kaofilozofije i taoizma kaoreligije. Taoizam je ostavio neizbrisiv trag na razne oblasti kineske kulture, a poslije se proširio i po drugim oblastimaIstočne Azije.
Jedan od utemeljitelja taoizma je iLao Tse, koji je živio u 6. vijeku p. n. e.Lao Tse je poučavao da ljudi treba da žive u harmoniji saprirodom. On je naglašavao važnost jednostavnog života i održanje ravnoteže sa prirodom, pri čemu se nije slagao saKonfučijevim uvjerenjem da su u jednom društvu najvažniji snažna porodica i država. On nije vjerovao u zakone i poučavao je da je najbolji način života ne preduzimati nikakve snažne, protivprirodne akcije. Temeljno djelo taoizma jeTao Te Chinga, koja se često prevodi kao Knjiga Puta i Vrline.
Središnji pojam taoizma je Tao (ili Dao). Tao je općenito definisan kao izvor svega i krajnji princip u osnovi stvarnosti.[1] Od njega potičunebo izemlja, kao dva pola. Muški principJang (duh, dobro, ljubav, svjetlo) i ženski principJin (tvar, zlo, mržnja, tmina), koji zajedno održavaju sklad svijeta u neprestanom mijenjanju. Taoisti Tao tumače kao princip kontinuiteta u vječno mijenjajućem univerzumu.
Taoizam uči o različitim disciplinama za postizanje savršenstva kroz samokultivaciju. Ovo se može postići upotrebom taoističkih tehnika i spajanjem sa neplaniranim ritmovima svega, koji se nazivaju "put" ili "Tao".[1][2] Taoističkaetika se razlikuje u zavisnosti od određene škole, ali općenito teži da naglašavawu wei (djelovanje bez namjere), prirodnost, jednostavnost, spontanost i tri blaga: 慈, saosjećanje, 儉, štedljivost i 不敢爲天下先, poniznost.
Koreni taoizma sežu najmanje do 4. vijeka p. n. e.. Rani taoizam je svoje kosmološke pojmove crpio iz školeYinyang (prirodnjaka) i bio je pod dubokim uticajem jednog od najstarijih tekstova kineske kulture, Knjiga promjene (I Ching), koji izlaže filozofski sistem o tome kako održati ljudsko ponašanje u skladu sa naizmeničnim ciklusima priroda. LegalistaShen Buhai (oko 400. – oko 337. p.n.e.) je također mogao imati veliki uticaj, izlažući realpolitikuwu weia, ili kvalifikovanu neaktivnost.[3][4][5]
Taoizam kao religija se pojavljuje dosta kasnije, u 2. vijeku n.e.. Taoizam je jedna od velikih religioznih tradicija nastalih uKini. Za razliku od velikih zapadnjačkih religija, taoizam nema jednog Boga ni proroka osnivača. Jedno od glavnih vjerovanja taoizma je da svaka osoba treba da slijedi sopstveni Tao ili Put. Univerzalan, a ipak veoma lične prirode, taoizam je imao značajnog utjecaja na duhovni život mnogih kultura, kako uAziji, tako i širom svijeta.
Taoizam je imao dubok uticaj na kinesku kulturu tokom vijekova, a taoisti (道士; dàoshi, "gospodari Taoa"), titula koja se tradicionalno pripisuje samo sveštenstvu, a ne i njihovim laicima, obično vode računa da istaknu razliku između njihove ritualne tradicije i prakse kineske narodne religije i netaoističkih narodnih ritualnih redova, koji se često pogrešno identificiraju kao oni koji se odnose na taoizam. Kineskaalhemija (posebnoneidan),kineska astrologija,Zen budizam, nekoliko borilačkih veština uključujućiKung fu, tradicionalnu kinesku medicinu,Feng šui i mnogi stiloviChi Kunga bili su isprepleteni sa taoizmom kroz historiju.
Danas je taoistička religija jedna od pet vjerskih doktrina koje je službeno priznalaNarodna Republika Kina (NRK), uključujući i svoje posebne administrativne regije (SAR)Hong Kong iMakao.[6] To je također glavna religija naTajvanu[7] i ima značajan broj sljedbenika u brojnim drugim društvima širom istočne i jugoistočne Azije, posebno uMaleziji,Singapuru iVijetnamu.
Taoizam teži da naglašava različite temeTao Te Chinga iZhuangzia, kao što su prirodnost, spontanost, jednostavnost, odvojenost od želja, i najvažnije od svegawu wei.[8] Koncepti tih ključnih tekstova ne mogu se izjednačiti s taoizmom u cjelini.[52][9]
Tao (道; dào) doslovno znači "put", ali se može tumačiti i kao kanal, staza, doktrina ili linija.[10] U taoizmu, to je "Jedno, koje je prirodno, spontano, vječno, bezimeno i neopisivo. To je istovremeno početak svih stvari i način na koji sve stvari idu svojim tokom."[11] To je bilo različito. označen kao "tok univerzuma", "konceptualno neophodna ontološka osnova",[12] ili demonstracija prirode.[13] Tao je također nešto što pojedinci mogu pronaći imanentno u sebi.[14]
Aktivni izraz Taoa naziva se De (德; dé; također se piše — Te ili Teh; često se prevodi sa Vrlina ili Moć),[15] u smislu da De proizlazi iz toga što pojedinac živi i kultiviše Tao.[16]
Višeznačni termin wu-wei (無爲; wúwéi) predstavlja vodećietički koncept u taoizmu.[17] Wei se odnosi na bilo koju namjernu ili namjernu radnju, dok wu nosi značenje "nema..." ili "nedostaje, bez". Uobičajeni prijevodi su nedjelovanje, djelovanje bez napora ili djelovanje bez namjere.[17] Značenje se ponekad naglašava upotrebom paradoksalnog izraza "wei wu wei": akcija bez akcije.[18]
U drevnim taoističkim tekstovima, wu-wei je povezan s vodom kroz njenu popuštajuću prirodu.[19] Taoistička filozofija, u skladu saKnjigom promjene (I Ching), predlaže da univerzum radi skladno u skladu sa svojim vlastitim načinima. Kada neko ispoljava svoju volju protiv svijeta na način koji nije u ritmu ciklusa promjena, on može poremetiti taj sklad i neželjene posljedice vjerojatnije rezultirati nego voljnim ishodom. Taoizam ne identifikuje nečiju volju kao osnovni problem. Umjesto toga, on tvrdi da svoju volju treba uskladiti sa prirodnim univerzumom.[20] Tako se mogu izbjeći potencijalno štetne smetnje i na taj način se ciljevi mogu postići bez napora.[21] "Po wu-wei-u, mudrac nastoji da dođe u harmoniju sa velikim Taoom, što se i postiže nedjelovanjem."[22]
↑Woodhead, Partridge, & Kawanmi, Linda, Christopher, & Hiroko (2016).Religions in the Modern World. New York: Routledge. str.146.ISBN978-0-415-85880-9.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑Kirkland, Russell (2004).Taoism: The Enduring Tradition, str. 3. London and New York: Routledge.ISBN 978-0-415-26321-4
↑DeFrancis, John, ed. (1996).ABC (Alphabetically Based Computerized) Chinese-English Dictionary, str. 113. University of Hawaii Press.ISBN 0-8248-1744-3.
↑LaFargue, Michael (1994).Tao and Method: A Reasoned Approach to the Tao Te Ching, str 283. SUNY Press.ISBN 0-7914-1601-1.
↑Sharot, Stephen (2001).A Comparative Sociology of World Religions: virtuosos, priests, and popular religion, str. 77-78, 88. New York: NYU Press. ISBN0-8147-9805-5.
↑Maspero, Henri (1981).Taoism and Chinese Religion, str. 32. Translated by Kierman, Frank A. Jr. University of Massachusetts Press. ISBN0-87023-308-4.
![[icon]](/mt/?noimg=&dark=on&url=https%3a%2f%2fbs.wikipedia.org%2f%2fbs.wikipedia.org%2fwiki%2fDatoteka%3aWiki_letter_w_cropped.svg)
