Sun Yat-sen (kin.: 孙逸仙 / 孫逸仙 / Sūn Yìxiān) (12. novembar 1866 – 12. mart 1925.)[1][2][3] bio je kineski revolucionarni vođa, ljekar, političar, državnik i osnivačKuomintanga. UNarodnoj Republici Kini iTajvanu smatra se "ocem nacije" i "pretečom revolucije" u Narodnoj Republici Kini zbog njegove instrumentalne uloge u rušenju dinastijeQing tokomXinhai revolucije. Osnivač je političke filozofije, nazvaneTri narodna principa. Sun je jedinstven među kineskim vođama 20. vijeka po tome što je bio nadaleko cijenjen i u kontinentalnojKini i naTajvanu.[4]
Sun se smatra jednim od najvećih lidera moderne Kine, ali je njegov politički život bio u stalnoj borbi i čestom izgnanstvu. Nakon uspjeha revolucije 1911. godine, brzo je dao ostavku na mjesto predsjednika novoosnovane Republike Kine i prepustio položajYuan Shikaiju. Uskoro je otišao u egzil uJapan radi sigurnosti, ali se vratio da bi osnovao revolucionarnu vladu na jugu kao izazov za gospodare rata koji su kontrolisali veći dio nacije. Godine 1923. pozvao je predstavnikeKomunističke internacionale u Kanton (Guangdžou) da reorganizuju svoju partiju i formirao krhki savez saKomunističkom partijom Kine. Nije doživio da vidi kako njegova partija ujedinjuje zemlju pod njegovim nasljednikom,Chiang Kai-shek, u Sjevernoj ekspediciji. Umro je uPekingu od raka žučne kese 12. marta 1925. godine.[5]
Sunovo glavno nasljeđe je njegova politička filozofija poznata kao tri principa naroda:Mínzú(民族主義, Mínzúzhǔyì) ili nacionalizam (nezavisnost od strane dominacije),Mínquán(民權主義, "Mínquan) ili prevedeno pravo naroda" „demokratija“), iMínshēng(民生主義, Mínshēngzhǔyì) ili život ljudi (ponekad se prevodi kao „komunitarizam“ ili „blagostanje“).[6][7][8]
Sun Yat-sen je rođen 12. 11. 1866. u porodiciSun Dacheng iMadame Yang.[3] u seluCuiheng, okrugXiangshan (sadašnji gradZhongshan), provincija Canton (sadaGuangdong).[3] Rođen je s kulturnom pozadinom Hakka[9][10] i kantonskim kao maternjim jezikom. Njegov otac je posjedovao vrlo malo zemlje i radio je kao krojač uMakau, te kao kalfa i portir.[11] Nakon što je završio osnovno obrazovanje, preselio se uHonolulu u KraljeviniHavaji, gdje je živio udobnim životom skromnog bogatstva uz podršku svog starijeg brataSun Meija.[12][13][14][15]
Sa 10 godina, naHavajima, Sun je počeo da se školuje.[2] Srednju školu je završio naHavajima.[16] i upoznao svog prijateljaLu Haodonga.[2] Sa 13 godina 1878, nakon nekoliko godina lokalnog školovanja, Sun je otišao da živi sa svojim starijim bratomSun Meiom (孫眉) uHonolulu.[2]Sun Mei je finansirao obrazovanje Sun Yat-sena i kasnije će dati veliki doprinos rušenju Mandžura (dinastija Qing).[12][13][14][15]
Tokom svog boravka uHonoluluu, Sun Yat-sen je išao u školu ʻIolani gdje je studirao engleski jezik, britansku historiju, matematiku, nauku i kršćanstvo.[2] Iako prvobitno nije mogao govoriti engleski, Sun Yat-sen je brzo naučio jezik i dobio nagradu za akademsko postignuće od kralja Davida Kalākaue prije nego što je diplomirao 1882. godine.[17] Zatim je pohađao Oahu College (sada poznat kao Punahou School) jedan semestar.[2][18] Godine 1883. poslan je kući uKinu jer je njegov brat postajao zabrinut da Sun Yat-sen počinje prihvaćatikršćanstvo.[2] Kako suHavaji bili aneksirani od straneSjedinjenih Država u to vrijeme, Sun je dobio američko državljanstvo.[19]
Kada se 1883. vratio uKinu sa 17 godina, Sun se ponovo susreo sa svojim prijateljem iz djetinjstvaLu Haodongom u Beijidian-u (北極殿), hramu u selu Cuiheng.[2] Videli su mnoge seljane kako obožavajuBeiji (bukvalno Severni pol) cara-boga u hramu, i bili su nezadovoljni njihovim drevnim narodnim metodama liječenja.[2] Razbili su lik, izazivajući gnjev mještana, te su pobjegli uHong Kong.[2][20][21] Po dolasku u Hong Kong u novembru 1883. studirao je u Eparhijskom domu i sirotištu u Istočnoj ulici (danas Dijecezanska škola za dječake),[22][23] a od 15. aprila 1884. do diplomiranja 1886. bio je u The Državna centralna škola u ulici Gough (sada Queen's College).[24][25]
Godine 1886. Sun je studirao medicinu u bolnici Guangzhou Boji kod kršćanskog misionara Johna G. Kerra.[2] Prema njegovoj knjizi "Kidnap u Londonu", Sun je 1887. godine čuo za otvaranje Hong Kong koledža medicine za Kineze (preteča Univerziteta u Hong Kongu) i odmah je odlučio da iskoristi "prednosti koje nudi."[26] Na kraju, stekao je licencu za hrišćansku praksu kao ljekar 1892. godine.[2][27] Značajno je da je od svoje generacije od 12 učenika, Sun bio jedan od samo dvojice koji su diplomirali.[28][29][30]
Početkom 1880-ih, Sun Mei je poslao svog brata u školu ʻIolani, koja je bila pod nadzorom crkve Havaja i kojom je upravljao anglikanski prelat,Alfred Willis, a jezik predavanja je bioengleski. U školi je mlađi Sun prvi put došlo u kontakt skršćanstvom.
Sun je kasnijekršten uHong Kongu (4. maja 1884.) od strane velečasnog Charlesa Roberta Hagera[31][32][33] američkog misionara Kongregacijske crkve Sjedinjenih Država (Američki odbor komesara za strane misije) na bratovo nezadovoljstvo. Ministar će također razviti prijateljstvo sa Sunom.[34][35] Sun je pohađao crkvu To Tsai (道濟會堂), koju je osnovalo Londonsko misionarsko društvo 1888. godine,[36] dok je studirao medicinu na kineskom emedicinskom fakultetu u Hong Kongu. Sun je zamišljao revoluciju sličnu misiji spasenja kršćanske crkve. Njegovo preobraćenje na kršćanstvo bilo je povezano s njegovim revolucionarnim idealima i nastojanjem da napreduje.[35]
Tokom pobune za vrijemedinastije Qing oko 1888, Sun je bio u Hong Kongu sa grupom revolucionarnih mislilaca, zvanimČetiri razbojnika, na medicinskom fakultetu za Kineze u Hong Kongu.[37]
Od Književnog društva Furen do Udruženja za oživljavanje Kine
Godine 1891. Sun je upoznao revolucionarne prijatelje u Hong Kongu, uključujućiYeunga Ku-wana koji je bio vođa i osnivačKnjiževnog društva Furen.[38] Grupa je širila ideju o svrgavanjudinastije Qinga. Godine 1894. Sun je napisao peticiju od 8.000 znakovavicekralju dinastije QingLi Hongzhangu izlažući svoje ideje za modernizaciju Kine.[39][40][41] Otputovao je uTianjin da lično predstavi peticiju Liju, ali nije dobio audijenciju.[42] Nakon tog iskustva, Sun se nepovratno okrenuo ka revoluciji. Otišao je iz Kine naHavaje i osnovaoUdruženje za oživljavanje Kine, koje je bilo posvećeno revolucioniranju prosperiteta Kine. Bilo je to prvo kinesko nacionalističko revolucionarno društvo.[43] Članovi su bili uglavnom kineski iseljenici, posebno iz nižih društvenih slojeva. Istog mjeseca 1894,Književno društvo Furen spojeno je sa hongkonškim ogrankomUdruženja za oživljavanje Kine.[38] Nakon toga, Sun je postao sekretar nedavno spojenog Udruženja za oživljavanje Kine, kojem je Yeung Ku-wan predvodio kao predsjednik.[44] Oni su prikrili svoje aktivnosti u Hong Kongu pod vođenjem biznisa pod nazivom "Klub Kuen Hang"[45]:90 (乾亨行).
Društvo Nebo i Zemlja i putovanja u inostranstvo traže finansijsku podršku
Sekta "Društvo neba i zemlje" poznata kaoTiandihui postojala je dugo vremena.[46] Grupa se takođe naziva "tri organizacije koje sarađuju", kao iTrijade.[46] Sun je uglavnom koristio grupu da iskoristi svoja putovanja u inostranstvo kako bi dobio dalju finansijsku i resursnu podršku za svoju revoluciju.[46]
Godine 1895. Kina je pretrpjela ozbiljan poraz tokomPrvog kinesko-japanskog rata. Postojale su dvije vrste odgovora. Jedna grupa intelektualaca je tvrdila da bimandžurska vlada Qinga mogla vratiti svoj legitimitet uspješnom modernizacijom.[47] Naglašavajući da bi svrgavanje Manchua rezultiralo haosom i dovelo do toga da Kina bude razbijena od strane imperijalista, intelektualci poputKang Youweija iLiang Qichaoa podržali su odgovor inicijativama poputStodnevne reforme.[47] U drugoj frakciji, Sun Yat-sen i drugi poputZou Ronga željeli su revoluciju kako bi zamijenili dinastički sistem modernom nacionalnom državom u oblikurepublike.[47] Ispostavilo se da je Stodnevna reforma bila neuspješna do 1898.[48]
^Brannon, John (16. 8. 2007)."Chinatown park, statue honor Sun Yat-sen".Honolulu Star-Bulletin. Arhivirano soriginala, 4. 10. 2012. Pristupljeno 17. 8. 2007.Sun graduated from Iolani School in 1882, then attended Oahu College—now known as Punahou School—for one semester.
^South China morning post. Birth of Sun heralds dawn of revolutionary era for China. 11. 11. 1999.
^"...At present there are some seven members in the interior belonging to our mission, and two here, one I baptized last Sabbath, a young man who is attending the Government Central School. We had a very pleasant communion service yesterday..." – Hager to Clark, 5 May 1884, ABC 16.3.8: South China v.4, no.17, p.3
^"...We had a pleasant communion yesterday and received one Chinaman into the church..." – Hager to Pond, 5 May 1884, ABC 16.3.8: South China v.4, no.18, p.3 postscript
^Rev. C. R. Hager, 'The First Citizen of the Chinese Republic', The Medical Missionary v.22 1913, p.184
^中西區區議會 [Central & Western District Council] (novembar 2006),孫中山先生史蹟徑 [Dr Sun Yat-sen Historical Trail](PDF),Dr. Sun Yat-sen Museum (jezik: kineski i engleski), Hong Kong, China, str. 30, arhivirano soriginala(PDF), 24. 2. 2012, pristupljeno 15. 9. 2012
^Bard, Solomon.Voices from the past: Hong Kong, 1842–1918. (2002). HK University Press.ISBN978-9622095748. p. 183.
^abCurthoys, Ann; Lake, Marilyn (2005).Connected worlds: history in transnational perspective. ANU publishing.ISBN978-1920942441. p. 101.
^Wei, Julie Lee. Myers Ramon Hawley. Gillin, Donald G. (1994).Prescriptions for saving China: selected writings of Sun Yat-sen. Hoover press.ISBN978-0817992811.
^王恆偉 (2006).#5 清 [Chapter 5. Qing dynasty].中國歷史講堂. 中華書局. str. 146.ISBN9628885286.
