Smrt se brine za svoje cvijeće (Hugo Simberg, 1906)Mrtvi vojnik iz PetresburgaLjudskalubanja je širom svijeta simbol smrti
Smrt je krajživota; neizbježna činjenica, a vjerovatno i stanje. Većina ljudi smatra da poslije smrti dolaziraj ilipakao. Dio njih misli da nema ničega. Stari narodi su vjerovali da smrću odlaze u vječna lovišta i zato su svoje mrtve pokopavali saoruđem,nakitom ioružjem, potrebnim za taj vječnilov. Niko u stvari ne zna što dolazi poslije. Naučna i akademska disciplina koja proučava smrt ljudskih bića naziva seTanatologija.
Prirodna smrt nastupa nakon otkazivanja vitalnih organa najčešće usljed bolesti koja može bitiakutna ilihronična ili prouzrokovana istrošenošću vitalnih organa usljed starosti. Prirodna smrt može biti nagla ili naprasna te kao takva postaje predmetforenzičke istrage.
Nasilna smrt produkt je djelovanja različitih vanjskih faktora. Po porijeklu nasilna smrt može biti
Postoji nekoliko faza ili gradacija smrti. Prva faza smrti jeklinička smrt. Ova faza praćena je prestankom disanja i radasrca i moždanih aktivnosti. Pravovremenomljekarskom intervencijom osoba se može vratiti uživot. Ukoliko ne dođe do intervencije u vremenu od 4 minute nastupacerebralna smrt. Zbog izuzetne osjetljivostimoždanihćelija one počinju danekrotiraju odnosno propadaju usljed nedostatkakisika. Nakon ove faze nastupabiološka smrt. Ona je produkt anoksije i hipoksije svih ćelijaorganizma.
Grčki filozofEpikur (341-270. p. n. e.) je tvrdio da smrt nije loša jer dok smo živi smrti nema, a kad umremo nas nema, prema tome smrt uopće ne može uticati na nas.
Američki savremeni filozofThomas Nagel kaže da je smrt loša jer nam produžetak života pruža mogućnost da dođemo do dobrih stvari.
Martin Heidegger, njemački filozofegzistencijalizma, je tvrdio da je čovjek svjestan sebe jer je svjestan svoje smrtnosti, odnosno mi smo svjesni sebe jer osjećamo tjeskobu u odnosu spram smrti.
