Sisari ilisisavci (latinski:mammalia) suklasakičmenjaka (vertebrata) u kojoj ženke imajumliječne žlijezde, koje luče mlijeko za ishranu mladunčadi. Sisari uključuju oko 5.500 poznatihvrsta, podjeljenih na 1.200rodova, 152porodice i nekih 46redova, mada ovo varira ovisno o klasifikaciji.[1]
mliječnih žlijezda, imaju još niz zajedničkihobilježja.
Koža sisara je pokrivena dlakom ili njenim pretvorbama i bogata ježlijezdama,
svi imaju dva para udova (kod ogromne većine nogu),
kičmeni stub je građen od platicelnihpršljenova, kojih uvratnom regionu uvijek ima sedam,a sa glavom je spojen preko dva potiljačna kondilusa (gležnja),
srce im je sastavljeno od po dvije komore i pretkomore, a iz njegove lijeve komore polazi samo jedanaortin luk, aeritrociti im nemajujedro (izuzetak jekamila),
Sisari su direktni potomcigmizavaca. Za neke fosilne ostatke teško je reći kojoj od ove dvije grupe pripadaju. Najočitija osobina sisara je krzno i dlaka, kojim je prekrivena koža.
Žive u raznim sredinama na zemlji i u zemlji. Kreću se trčeći, skačući,leteći. Sisari su dostigli najviši stepen u razvoju.
Kod većine sisara jedan se mužjak pari s više ženki ili se mužjaci i ženke pare s više partnera. Skotnost i dojenje za ženke i vremenski i energetski su veoma intenzivni, mužjaci mogu imati više mladunaca nego ženke. Iz toga se kod mnogo vrsta razvilo poligino ponašanje. Relativno malo mužjaka se pari s mnogo ženki, a mnogo mužjaka se uopće ne pari. Posljedica toga su česte i žestoke borbe rivalizirajućih mužjaka za pravo na parenje. U nekim slučajevima mogućnost izbora prepuštena je ženkama. Iz toga proizlaze kod mnogih sisara kompleksni oblici ponašanja ili anatomska obilježja vezana za razmnožavanje. Mnoge vrste karakteriziraspolni dimorfizam, a to znači da su mužjaci često značajno veći i teži od ženki.
Prema nekim procjenama oko 2,1% sisara živi umonogamnim odnosima u kojim se u čitavom razdoblju parenja mužjak pari samo s jednom ženkom. U ovim slučajevima mužjak uglavnom barem djelomično učestvuje u uzgoju mladunaca. Takav oblik ponašanja obično zavisi o uslovima u okolini: ako su resursi skromni, mužjak se pari samo s jednom ženkom i pomaže joj u podizanju mladunaca, a kad je količina hrane obilna, ženka može i sama podići mladunce, pa se mužjak pari s više partnerica.
Kod nekih vrsta pjeskaša, jedne porodiceglodara koji žive uAfrici, kao što su gola isiva krtica. One živeeusocijalnim načinom života, inače poznatim uglavnom samo kod nekih porodicainsekata. U koloniji živi samo jedna ženka, "kraljica", koja je plodna i pari se s više mužjaka iz kolonije, dok su ostale životinje neplodne i kao radnici obavljaju sve aktivnosti koje su potrebne za preživljavanje zajednice.[4][5][6][7]
Kod sisara sa jednim tjelesnim otvorom razmnožavanje se vrši preko kloake. To je jedini tjelesni otvor preko koga se izbacujeizmet. Mužjakov penis služi isključivo za provođenje sjemena i na vrhu je rascijepljen. Od svih drugih sisavara se razlikuju u tome što ne rađaju žive mlade nego legujaja. Ona su mala prečnika 10 do 15 milimetara)i svojom kožastom ljuskom i velikimžumancetom više liće jajimagmizavaca negoptičjim .Ženka leži na jednom do troje jaja 10 dana.
Torbari se razlikuju svojim organima za razmnožavanje od viših sisara. Kod njih su ti organi dvostruki. Ženke imaju dvauterusa i dvijevagine, a mužjaci imaju rascijepljeni, dvostrukipenis samošnjama .
Ženke svega 12 do 43 dana nose mladunče. Većina vrsta ne razvijaposteljicu, ali kod nekih tobolčara postoji primitivnamaternica (na primjer kodkoale ). Novorođenčad dolazi na svijet kroz porođajni kanal koji kod mnogih vrsta postoji samo za tu svrhu, a rađaju se u nerazvijenom obliku nego mladunčad viših sisara. Porođajna težina im je manje od 1% težine majke i organi su im prisutni tek u samom začetku.
Dobro su im razvijeni samo prednji udovi jer podmladak mora vlastitim snagama prepuzati put od izlaza iz porođajnog kanala do majčinih dojki, a majka im uopće ne može pri tome pomoći.
Sisari koji posjedujuplacentu obuhvataju najveći broj vrsta. Osnovna osobina viših sisavaca je vanjski sloj ćelija oko oplođenog jajašca. Taj sloj predstavlja imunološku barijeru i omogućava dugotrajan rast ploda u majčinom tijelu. Tobolčari nemaju taj sloj ćelija pa trudnoća mora završiti prije nego štoimunološki sistem majke postane dovoljno djelotvoran da prekine trudnoću i izbaci plod "smatrajući" ga nepoženjnim stranim tijelom.
Trajanje trudnoće ili skotnost, kao i broj mladunčadi, zavisi o načinu života pojedine vrste.Čučavci (na primjerzvijeri iglodari ) imaju kraće razdoblje skotnosti i veći broj mladunaca, dokpotrkučci ( npr.papkari ikitovi ) dugo nose mladunčad i imaju manji broj mladunaca. Tako naprimjer skotnost kod nekih vrstahrčaka traje samo 16 dana, dok kodafričkih slonova može trajati do 25 mjeseci.
^Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo,ISBN9958-10-686-8.
^Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo,ISBN9958-9344-2-6.
^Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo,ISBN9958-10-686-8.
^Wilson D. E., Reeder D. M., Eds. (2005): Preface and introductory material. Mammal Species of the World (3rd ed.). Johns Hopkins University Press, Baltimore,ISBN978-0-8018-8221-0.
^OCLC 62265494.Initiatives. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN, 2010.
^Rowe T. (1988). "Definition, diagnosis, and origin of Mammalia". Journal of Vertebrate Paleontology 8 (3): 241–264. doi:10.1080/02724634.1988.10011708.
^Kemp T. S. (2005). The Origin and Evolution of Mammals. Oxford University Press, Oxford,ISBN0-19-850760-7.
