Sastanak u Grazu bio je dogovor o podjeliBosne i Hercegovine izmeđuRepublike Srpske, čiji je predstavnik bioRadovan Karadžić, iHR Herceg-Bosne, čiji je predstavnik bioMate Boban, potpisan 6. maja 1992. u austrijskom graduGrazu.[1][2] Predstavnici najbrojnijeg naroda u BiH,Bošnjaka, nisu bili pozvani na sastanak.[1] Vijesti o dogovoru u Grazu objavili su državni mediji u središnjim informativnim emisijama.[3][4]
Franjo Tuđman, u pismu američkom senatoruRobertu Dolu, predstavlja ovaj dogovor kao dio konferencije o Bosni i Hercegovini kojeg je sponzoriralaEvropska unija.[1]
Mate Boban iRadovan Karadžić sastali su se u Grazu 5. maja 1992.[3] Boban i Karadžić vodili su detaljnu raspravu o razgraničenju hrvatskog i srpskog područja u Bosni i Hercegovini.SDS je granicu veće Srbije vidio na rijeci Neretvi, što bi razdvojiloMostar na dva dijela.[5] Na kraju je Karadžić pristao na Bobanov prijedlog da glavna mostarska ulica,Ulica maršala Tita, bude granica između Herceg-Bosne i Republike Srpske.[5] Isto tako prihvaćen je i prijedlog da većinski hrvatski gradovi ostanu dio Herceg-Bosne, dok bi se većinski srpski gradovi u Herceg-Bosni, kaoKupres (51% Srba) i miješani hrvatsko-bošnjački gradovi u srednjoj Bosni pripojili Republici Srpskoj.[5] Jedino je ostalo neriješeno pitanje Posavine iBrčkog.[5] Na kraju su se Karadžić i Boban dogovorili da će prihvatiti međunarodnu arbitražu oko područja u Kupresu i sedam drugih gradova u Posavini.[5] Između Republike Srpske i Herceg-Bosne bila bi minorna bošnjačka država.[4]
Miloš Vasić, vojni analitičar časopisaVreme izjavio je da je dogovor u Grazu "najvažniji dokument rata" s ciljem da ograniči sukob između hrvatskih i srpskih snaga dozvoljavajući im da se koncentriraju na uzimanje područja naseljenim Bošnjacima.[6]Hrvati Bosne i Hercegovine ovaj su sastanak vidjeli kao izdaju bošnjačkog saveznika.[1]ICTY ovaj sastanak smatra nastavkomdogovora iz Karađorđeva.[7]Washington Post usporedio je ovaj dogovor sPaktom Ribbentrop-Molotov o podjeliPoljske.[1]
