Umatematici,ravan je ravna dvodimenzionalnapovrš, analogontački (nula dimenzija),pravi (jedna dimenzija) i punom tijelu (tri dimenzije). Ravni mogu nastati kao podprostori nekog većeg dimenzionalnog prostora, kao na primjer zidovi neke sobe, ili mogu postojati kao nezavisni objekti u smisluEuklidove geometrije.
Ravan je jedan od osnovnih pojmova geometrije. Njena definicija daje aksiomama geometrije.
Važne osobine ravni date su, sljedećim aksiomama:
Ako dvije tačke prave pripadaju ravni, onda sve tačke prave pripadaju ovoj ravni.
Tri tačke koje ne leže na jednoj pravoj pripadaju samo jednoj ravni.
Ruski matematičar Nikolaj Lobačevski je za definiciju ravni uzimao sledeću definiciju:
Ravan je geometrijsko mjesto tačaka uprostoru koje su podjednako udaljene od dvije date tačke.
U izgradnji geometrije Lobačevski je polazio od pojma kretanja, i prema tome, i od pojma rastojanja između dvije tačke.
Veliki nemački matematičar Lajbnic definisao je pojam ravni kao površ koja dijeli prostor na dva kongruentna dijela (koja se kretanjem mogu poklopiti).
Međutim, ovu osobinu ima, na primer, i cilindarska površ čija je generatrisa sinusoida ili pravilna beskonačna izlomljena linija oblika testere.
Neka sup1=(x1, y1, z1),p2=(x2, y2, z2), ip3=(x3, y3, z3)nekolinearne tačke. Na osnovu ovih tačaka možemo upotrebiti jednu od sljedeće tri metode da bi opisali ravnu.
Ravan u prostoru može sadržati ili ne sadržati neku od tačaka istog. Algebarski, ovo se provjerava tako što se koordinate tačke ubace na odgovarajuća mjesta promjenjivih u jednačinu ravni. Ako je jednačina ravni zadovoljena, tačka pripada ravni. U suprotnom tačka ne pripada ravni.
Ako tačka ne pripada ravni, onda postoji tačno jedna prava koja prolazi kroz tu tačku, i normalna je na ravan. Ta prava siječe ravan u tačno jednoj tački koja je u stvari projekcija prethodne tačke na datu ravan.
Neka je data ravan A i neka je određena tačkom P i njenim normalnim vektorom. Neka je Q proizvoljna tačka istog prostora koja ne pripada A. Tada za projekciju Q' tačke Q na ravan A važi sljedeće:
Udaljenost neke tačke od ravni u je određeno njenim rastojanjem od njene projekcije na istu ravan.
Ovo rastojanje se specijalno u, kada su poznate tri nekolinearne tačke ravni S, W, T, može izraziti i preko odnosa zapremine i površine baze prizme koju grade romboid određen sa ove tri tačke sa tačkom Q:
Ravan i prava u imaju tri moguća međusobna položaja: prava je paralelna sa ravni (njen vektor je normalan na normalan vektor ravni),prava siječe ravan u jednoj tački, prava pripada ravni. U prostorima veće dimenzije je moguće i da prava nema zajedničkih tačaka sa ravni ali da takođe nije paralelna sa njom. Ovaj položaj se naziva mimoilaženje.
Pretpostavimo da se prava p određena sa tačkom P i vektorom, i ravan A određena sa tačkom i normalnim vektorom sijeku.
Njihova tačka preseka L bi bila određena sa:
Kada se ovako dobijeni vektor koordinata tačke L ubaci u jednačinu ravni, dobije se jednačina sa jednom nepoznatom,. Nakon što se odredi, treba je vratiti u gornju jednačinu. Rezultat su koordinate tačke L.
Projekcija prave p na ravan A je ili jedna prava p' koja pripada ravni A, ili jedna tačka P' na ravni A. Do drugog slučaja dolazi kada je prava p u stvari normalna na ravan A, a rezultujuća tačka je u stvari njihov presjek.
Kada prava p nije normalna na ravan A, njena projekcija, prava p' se može konstruisati kroz projekcije dvije različite tačke prave p na ravan A.
Dvije ravni su paralelne ako ih grade parovi vektora koji grade baze istog potprostora u datom prostoru. Ovi parovi vektora se u međusobnom odnosu još zovu koplanarni.
Udaljenost dvije ravni je konstantno, posmatrano iz bilo koje tačke jedne prema drugoj ravni. Stoga se može svesti na rastojanje bilo koje tačke jedne ravni od druge ravni.
Ravni mogu biti mimoilazne u prostorima dimenzije veće od tri. Karakteristika ovako postavljenih ravni je da se ne sijeku po pravoj i da postoji tačno jedan par tačaka sa prve i druge ravni, za koje je rastojanje minimalno. Ako se parametri ravni tako podese, da ove dvije tačke imaju iste koordinate, ravni će se dodirivati samo u tim tačkama a rastojanje ove dvije ravni je jednako nuli.
U opštem slučaju, rastojanje dvije mimoilazne ravni se izračunava postavljanjem jednačine dužine vektora između ove dvije ravni, i nalaženjem njenog minimuma diferenciranjem.