Radioterapija je skraćeni oblik za odrednicuradijacijska terapija (uz nešto rjeđe oznakeradijacijska onkologija,RT,RTx,XRT) koja se temelji namedicinskoj upotrebiionizirajućeg zračenja, u općenito utretmanima raka da bi se kontroliralo umnožavanje ili ubilemalignećelije. Može biti djelotvorna u suzbijanju brojnih tipova kancera, ako su locirani samo na jednoj tjelesnoj regiji. Također može se primijeniti i kao dioadjuventne terapije, za sprečavanje recidivnih pojava zloćudnih tumora nakon hirurškog uklanjanja primarnog malignoma (naprimjer, u ranim stupnjevimaraka dojke). Radioterapija se koristi u sinergiji sahemoterapijom, prije, tokom i nakon hemoterapije kod podložnih tipova raka.[1]
Radioterapija se često primjenjuje u tretmanu kancerogenih tumora zbog sposobnosti da kontrolira ćelijski rast.Ionizirajuća radijacija oštećujeDNK kanceroznog tkiva, što dovodi doćelijske smrti. Da bi se zaštitila normalna tkiva (kao što je koža ili organi kroz koje radijacija mora da zahvatiti prilikom prolaska do tumora), emitiraju se usmjereni radijacijski snopovi iz nekoliko pravaca, a pod takivim uglovima da se ukrštaju u tumoru, čime se dobija znatno većaapsorbirana doza u tumoru nego u okolnom zdravom tkivu. Osim samog tumora, radijacijska polja mogu isto tako da obuhvatelimfne čvorove, ako su klinički ili zračenjem povezani sa tumorom, ili ako postoji rizik od potkliničkog malignog širenja. Neophodno je da se obuhvate I rubovi normalnog tkiva oko tumora da bi se preduprijedile neizvesnosti u kalibraciji instrumenta i unutrašnjem pomjeranju tumora. Te neizvesnosti mogu da budu izazvane unutrašnjim kretanjem (naprimjer, disanjem ili punjenjem mokraćnog mjehura) i pomjeranjem obilježavajućih spoljašnjih oznaka na koži na poziciju tumora.[2]
Radijacijska onkologija je medicinska specijalnost koja se bavi propisivanjem količine, intenziteta I načina primjene radijacije u liječenju neopazmi. Nije istovjetna saradiologijom, koja se odnosi na upotrebu radijacije umedicinskoj vizualizaciji idijagnostici. Zračenje može da propiše radijacijski onkolog, za potrebe sa liječenja ili kaoadjuvantnu terapiju. .[3] Ona se također može primijeniti kaopalijativni tretman (kad lečenje nije moguće, pri čemu je cilj lokalna kontrola bolesti ili olakšavanje simptoma), ali i kao terapijski tretman (kad je korisna za produžavanje života). Radioterapija se često kombinuje sahirurškim intervencijama,hemoterapijom,hormonskom terapijom,imunoterapijom ili nekom od kombinacijom ova četiri pristupa. U tretmanima radijaciojskom terapijom, najzastupljeniji su razni tipovi kancera. Precizna namjena tretmana zavisi od tipa tumora, njegove lokacije, i stupnja razvoja, kao i od općeg zdravlja pacijenta.Totalna tjelesna iradijacija (TBI) je tehnika radijacijske terapije koja se koristila za pripremu tijela da primitransplant koštane srži.Brahiterapija, u kojoj jeradijacijski izvor unutar ili pored tretirane oblasti, još je jedna forma ove terapije kojom se minimizira izlaganje zdravog tkiva u tretiranju kancera dojke, prostate i drugih organa.[4][5][6][7][8]
Terapija zračenjem je sama po sebi bezbolna. Mnoge male dozepalijativnih tretmana (naprimjer, terapija zračenjemmetastaza kostiju) uzrokuju minimalne ili nikakve nuspojave, mada se u danima nakon tretmana može osjetiti kratkotrajna bol zbog edema koji komprimiraju živce u tretiranom području. Veće doze mogu uzrokovati različite nuspojave tokom liječenja (akutne nuspojave), u mjesecima ili godinama nakon tretmana (dugotrajne nuspojave) ili nakon ponovnog liječenja (kumulativne nuspojave). Priroda, težina i dugovječnost nuspojava ovisi o organima koji primaju zračenje, samom liječenju (vrsta zračenja, dozi, frakciji, istovremenoj kemoterapiji) i pacijentu.[9] Moderna radioterapija ima za cilj svesti nuspojave na najmanju moguću mjeru i pomoći pacijentu da razumije i riješi neželjene nuspojave.Glavne prijavljene nuspojave su umor i iritacija kože, poput blagog do umjerenog opeklina od sunca. Umor često dolazi usred tretmana i može trajati sedmicama nakon završetka liječenja. Nadražena koža će zacijeliti, ali možda neće biti tako elastična kao prije.[10]
Ovo nije općenita nuspojava zračenja i mehanički je povezana samo s liječenjem želuca ili trbuha (koji obično reagira nekoliko sati nakon tretmana) ili s terapijom zračenjem određenih struktura koje proizvode mučninu u glavi tokom liječenja određene tumore glave i vrata, najčešće ušne vestibule.[11]
Tretmani zračenja su vitalno potrebni, ali mogu oštetiti živce u blizini ciljnog područja ili na putu isporuke, jer je nervno tkivo takođeradiosenzibilno
Postoje strogi postupci koji umanjuju rizik od slučajnog prekomjernog izlaganja radijacijskoj terapiji pacijenata. Međutim, greške se povremeno događaju; naprimjer, aparat za radioterapijuTherac-25 bio je odgovoran za najmanje šest nesreća između 1985. i 1987., gdje su pacijenti dobili sto puta veću od predviđene doze; dvije osobe direktno su ubijene zbog predoziranja radijacijom. Od 2005. do 2010. godine, bolnica uMissouriju predozirala je 76 pacijenata (većina sa karcinomom mozga) tokom petogodišnjeg perioda, jer je nova oprema za zračenje bila postavljena pogrešno.[13]Iako su medicinske pogreške izuzetno rijetke, onkolozi zračenja, medicinski fizičari i drugi članovi tima za liječenje zračenjem rade na njihovom uklanjanju. ASTRO je pokrenuo inicijativu za sigurnost pod nazivomTarget Safely koja, između ostalog, ima za cilj da zabilježi pogreške širomSAD, tako da se ljekari mogu učiti iz svake greške i spriječiti ih da se ponovo dogode. ASTRO također objavljuje listu pitanja pacijentima koji lekarima postavljaju zbog radijacijske sigurnosti, kako bi osigurali da svako liječenje bude što sigurnije.[14]
↑Charles M. Washington, Dennis T. Leaver (2009).Principles and Practice of Radiation Therapy (3rdizd.). Mosby.ISBN0323053629.
↑Seidlitz, Annekatrin; Combs, Stephanie E.; Debus, Jürgen; Baumann, Michael (2016)."Practice points for radiation oncology". u Kerr, David J.; Haller, Daniel G.; van de Velde, Cornelis J. H.; Baumann, Michael (ured.).Oxford Textbook of Oncology (jezik: engleski). Oxford University Press. str.173.ISBN9780191065101.Nepoznati parametar|name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć)
↑Maverakis E, Cornelius LA, Bowen GM, Phan T, Patel FB, Fitzmaurice S, He Y, Burrall B, Duong C, Kloxin AM, Sultani H, Wilken R, Martinez SR, Patel F (2015). "Metastatic melanoma - a review of current and future treatment options".Acta Dermato-Venereologica.95 (5): 516–24.Neispravno|display-authors=6 (pomoć)CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
↑Mahmood SS, Nohria A (juli 2016). "Cardiovascular Complications of Cranial and Neck Radiation".Current Treatment Options in Cardiovascular Medicine.18 (7): 45.doi:10.1007/s11936-016-0468-4.PMID27181400.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
↑Lee VH, Ng SC, Leung TW, Au GK, Kwong DL (septembar 2012). "Dosimetric predictors of radiation-induced acute nausea and vomiting in IMRT for nasopharyngeal cancer".International Journal of Radiation Oncology, Biology, Physics.84 (1): 176–82.doi:10.1016/j.ijrobp.2011.10.010.PMID22245210.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
