Pseudogeni suneprocesuirajući geni ili nefunkcionalni i duplirani geni.
Genska duplikacija značajan zajednički proces u evoluciji genoma. Kopije funkcionalnog gena mogu nastati kao rezultat dupliranja gena i naknadno stečenimmutacijama, koji uzrokuju njegovu nefunkcionalnost. Duplirani pseudogeni obično imaju sve iste karakteristike kao I geni, uključujući i netaknutuegzon -intron strukturu i promotorske sekvence. Gubitak funkcionalnosti dupliranih gena obično ima mali efekta naadacijsku vrijednostorganizma , budući da i dalje postoji netaknuta funkcionalna kopija. Prema nekim evolucijskim modelima, zajednički duplirani pseudogenei ukazuju na evolucijsku povezanostljudi i drugihprimata.
Ako je pseudogenizacija uzrokovana duplikacijom gena, obično se ispoljava u prvih nekoliko milijuna godina nakon dupliciranje gena, pod uslovom da je gen nije bio izloženselekcijskom pritisku. Gensko dupliranje stvara funkcionalni suvišak , a u normalnim okolnostima, nije korisno imati dva identična gena. Mutacije koje ometaju strukture ili funkcije bilo jednog od dva gena nisu štetne i neće biti uklonjena tokom procesaselekcije. Kao rezultat toga, gen koji je mutirao postupno postaje pseudogen i bit će ili neispoljen ili nefunkcionalan. Prema teoriji organskeevolucije, ti pseudogeni ili će biti deletitrani ili postati toliko različiti od izvornog gena da više neće biti prepoznatljiv. Relativno mladi pseudogeni mogu prepoznati prema sličnosti sekvenci.
Onesposobljeni geni su unitarni pseudogeni. Razne mutacije gena mogu zaustaviti njegovo funkcioniranje,transkripcije dotranslacije, a gen može postati nefunkcionalan ili se deaktivirati ako see takvamutacija fiksira upopulaciji. To je isti mehanizam kojim neprocesuirani geni postaju deaktivirani, ali je u ovom slučaju razlika u tome što gen nije dupliran prije nego što postane onemogućen. Normalno, takvu genska deaktivacija bi bila teško fiksirana u populaciji, ali efekti različitih faktora, kao što sugenetički drift, odnosno populacijsko usko grlo (bottleneck) ili, u nekim slučajevima,prirodna selekcija, mogu dovesti do fiksacije. Klasičan primjer unitarnih pseudogena je gen koji vjerojatno kodiran enzim [[L-gulonolakton oksidazu (Gulo) uprimata. Kod svih proučavanihsisara, osim primata (izuzev zamoraca),Gulo pomaže u biosinteziaskorbinske kiseline (vitamin C), ali postoji kao onesposobljeni (GULOP) kod ljudi i drugih primata.[1][2] Još jedan zanimljiv i noviji primjer gena sa invaliditetom povezuje se sa deaktivacijom gena kaspaze 12 (zbog ‘’nonsens mutacije) na pozitivnu selekciju kodljudi.
Pseudogeni mogu zakompliciratimolekulsko-genetička istraživanja. Na primjer, istraživač koji želi da umnoži genPCR lančanom polimeraznom reakcijom može istovremeno amplificirati i pseudogene koji imaju slične sekvence. Ovo je poznato kaoPCR bias ili pojačanje "pristranosti". Slično tome, pseudogeni se ponekad ispoljavaju i kao geni ugenomskim sekvencama.Procesuirani pseudogeni često predstavljaju problem za predikcijske programe, jer se često, a pogrešno, identificiraju kao stvarni geni iliegzoni. Predloženo da je identifikacija procesuiranih pseudogena može poboljšati tačnostmetoda predikcije (predviđanja) gena.Također se pokazalo da ishodišne sekvence koje dovode do procesuiranja pseudogena gube potencijal kodiranja brže od onih koji su doveli do nerealiziranih pseudogena.[3]
Po definiciji, pseudogenima nedostaje funkcionalni proizvod gena. Međutim, klasifikacija pseudogena se uglavnom oslanja na računske analizegenomskih sekvenci pomoću kompleksaalgoritama.[4] To vodi ka nekorektnoj identifikaciji pseudogena.
Pimjeri: