Fotomontaža of planktonskih organizama Šesr relativno velikih, različito oblikovanih organizama sa desetak malih svijetlih tačaka u tamnoj pozadini Neki organizmi imaju antene duže od samog tijela
Plankton (grč. πλαγκτός –planktos = lutati, lutalica, lebdjeti) je raznolika skupinaorganizama koji žive uvelikim vodenim komoleksima i ne mogu plivati protiv struje.[1] Pojedinačni organizmi koji čine plankton nazivaju se plankteri. Oni su ključni izvor hrane mnogim malim i velikim vodenim organizmima, kao što subivalve,ribe ikitovi.[2]
Iako su mnoge planktonskevrstemikroskopske veličine, "plankton" uključuje organizme širokog raspona dimenzija, uključujući velike organizme poputmeduza.[3]
Tehnički, pojam ne uključuje organizme na površini vode koji se nazivajupleuston – ili one koji u vodi aktivno plivaju, a koji se nazivajunekton.
Neke morskediatomeje – ključna sufitoplankton ska grupa Fotografija uglavnom prozirnih diatomeja različitih oblika: jedan podsjeća na kiflu, drugi na kratku traku, treće izgledaju poput sićušnih kajaka[4]
Termin plankton u osnovi ima pomenutu starogrčku riječ koju je uveoVictor Hensen, 1887.[5][6] Iako su neki oblici sposobni za neovisno kretanje i mogu plivati stotine metara vertikalno u jednom danu (ponašanje nazvanodnevna vertikalna migracija), njihov vodoravni položaj prvenstveno određuje kretanje okolne vode, a plankton obično teče sokeanskim strujama. To je u suprotnosti snektonskim organizmima, poputriba,lignji imorskih sisara, koji mogu plivati protiv toka okoline i u nji+oj kontrolirati svoj položaj.
Abundancija (relativna učestalost) i rasprostranjenje planktona ovise o raspoloživim hranjivim tvarima,stanje vode i o količini drugog planktona.[8]
Naučno područje za proučavanje planktona naziva seplanktologija, a planktonska individua naziva se planktorom.[9] Pridev „planktonski“ široko se koristi u naučnoj i popularnoj literaturi i općenito je prihvaćen pojam. Međutim, s gledišta.[10]
Nabosanskom, imenica plankton ima samojedninu, pa se i za jedinku i cjelokupnu grupu upotrebljava samo odrednicaplankton.
Zooplankton (od grčkogzoon ili životinja) uključuje maleprotozoa ilimetazoa (npr.raćiće i drugeživotinje koje se hrane drugim planktonom. Neke odjaja ilarvi većih nektonskih životinja, poput riba, rakova ianelida, su također ovdje uključene.
Mikoplankton uključujugljive i organizmima sličnim gljivicama, koji su poput bakterioplanktona takođe značajni u remineralizaciji u ciklusu hranjivih sastojaka.[11]
Mikotrofi: Plankton je tradicijski kategoriziran kao grupe proizvođača, potrošača i reducenata (reciklaže), ali neki mogu imati koristi od višenego samo jednog trofijskog nivoa. U ovoj mješovitoj strategiji ishrane – poznatoj kao mix+ksotrofija – organizmi djeluju i kao proizvođači i potrošači, bilo istovremeno, ili prelazeći između ovih načina prehrane kao odgovor na okolne uslove. To omogućava upotrebu fotosinteze za rast kada hranjivih sastojaka i svjetla ima dovoljno, ali prelazak na konzumiranje fitoplanktona, zooplanktona ili jedno drugo kada su uslovi za rast loši. Miksotrofi su podijeljeni u dvije grupe; konstitutivni mikrosrofi, CM, koji su u stanju samostalno vršiti fotosintezu, i nekonstitutivni mikrosrofi, NCM-ovi, koji koristefagocitozu za hvatanje fototronog plijena koji se ili zadržavaju u živoj ćeliji domaćina koji imaju koristi od njegove fotosinteze, ili oni vare svoj plijen, pored plastida koji i dalje vrši fotosintezu (kleptoplastija).[12]
Prepoznavanje važnosti miksotrofije kao ekološke strategije je sve veće,[13] kao i šire uloge koju ovo može imati u morskojbiogeohemiji.[14] Studije su pokazale da su mikrosrofi mnogo važniji za morsku ekologiju nego što se ranije pretpostavljalo i da sadrže više od polovine mikroskopskog planktona.[15][16] Njihova prisutnost djeluje kao tampon koji sprečava kolaps ekosistema tokom vremena sa malo i bez svjetla.[17]
Međutim, neki se od ovih pojmova mogu koristiti sa vrlo različitim granicama, posebno na širem kraju. Postojanje i značaj nano- i još manjih planktona otkriveni su tek tokom 1980-ih, ali se smatra da oni čine najveći udio od cijelog planktona, i u brojnosti I u raznolikosti.
^Hensen, V. 1887. Uber die Bestimmung des Planktons oder des im Meere treibenden Materials an Pflanzen und Thieren.V. Bericht der Commission zur Wissenschaftlichen Untersuchung der DeutschenMeere, Jahrgang 12-16, p. 1-108,[1].
^Karleskint, George; Turner, Richard; Small, James (2013). "Chapter 17: The Open Sea".Introduction to Marine Biology (4th izd.). Brooks/Cole.ISBN978-1-133-36446-7.
^Wang, G., Wang, X., Liu, X., & Li, Q. (2012). "Diversity and biogeochemical function of planktonic fungi in the ocean". In: C. Raghukumar (ed.),Biology of Marine Fungi. Springer Berlin Heidelberg, p. 71–88,[2].
