Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Perzijski jezik ilifarsi (فارسیfārsī) je indo-evropski jezik, kojim se govori uIranu,Tadžikistanu,Uzbekistanu,Afganistanu, te u nekim drugim dijelovimaKavkaza iSrednje Azije. Pripada porodiciindoevropskih jezika, koja se dijeli na ukupno dvanaest grupa: indijska (arijska), armenska, grčka, albanska, italska, keltska, germanska, slovenska, baltička, tokarska, hetitska i iranska. Historija grupe iranskih jezika započinje još u sedmom vijeku prije nove ere. Perzijski je najznačajniji u grupi iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pismenih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i savremeni jezik. Kao indo-evropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti sa ostalim jezicima iz indo-evropske porodice, a naročito saengleskim ifrancuskim. Safrancuskim ga vezuje način naglašavanja, posebno kod posljednjeg sloga, a saengleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi.
Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna perioda,stari perzijski jezik (jezik Aveste i Darijevih napisa),srednji perzijski jezik (pahlavi) i novi perzijski jezik, ili samo, perzijski. On datira od momenta prihvaćanja arapskog alfabeta oko650. godine n. e., kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog uticaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene u toku čitavog zadnjeg milenijuma, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene vjekovima unazad bez posebnih teškoća.
Neke sličnosti između savremenog bosanskog i perzijskog jezika
Kada se govori o riječima orijentalnog porijekla prisutnima ubosanskom jeziku, pritom se najčešće misli naturcizme. U rječniku stranih riječi dr. B. Klaića uz ovaj pojam stoji sljedeće objašnjenje: "Turcizam: riječ ili izraz turskog porijekla". Međutim, treba dodati da su turcizmi zajednički naziv za sve riječi orijentalnog, dakleturskog, perzijskog iarapskog porijekla, koje su putemturskog jezika počele prodirati u slavenske jezike. Sistematsko širenjeturcizama započelo je dolaskomOsmanlija naBalkan i trajalo je tokom više vijekaova. Na taj su se način i mnoge riječi izvorno perzijskog porijekla ukorijenile kao turcizmi ubosanskom jeziku. Ovaj se članak neće baviti turcizmima perzijskog porijekla u bosanskom jeziku iz više razloga. Prije svega, o tucizmima općenito već postoji mnogo ozbiljnih studija, a osim toga, nas zanimaju mogući uticaji staroperzijskog jezika na bosanski koji su započeli mnogo ranije, u razdoblju prije dolaska Osmanlija. Ako se prihvati hipoteza da su stanovnici naših krajeva prije dolaska na slavenski Jug naseljavali područje današnjegIrana, onda se sasvim prirodno nameće i pitanje jezika kojim su tada govorili. Seobom na zapad, u krajeve u kojima danas obitavaju, sa sobom su ponijeli i svojjezik - to najosobnije kulturno obilježje jednog naroda, istovremeno podložno brojnim mijenama. Pa ipak, usprkos brojnim izmjenama i stranim uticajima koje jebosanski jezik pretrpio tokom dugog niza godina, uspio je zadržati i neke riječi i oblike koji komparativnom analizom sa savremenim perzijskim i staroperzijskim upućuju na moguću srodnost ovih dvaju jezika. Riječi koje su obrađene u članku samo su neki od primjera na koje smo mogli naići služeći se nama dostupnom literaturom. Naime, treba istaknuti da se ove riječi ne nalaze izdvojene na ovaj način i etimološki obrađene niti u kojem rječniku ili bilo kojoj stručnoj knjizi.
Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa,ligatura.
