Peptid YY (PYY), poznat i kaopeptid tirozinski tirozin, jepeptid kojeg kod čovjeka kodiragen PYY.[5] To je kratki 36-aminokiselinski peptid koji se oslobađa iz ćelija uileumu idebelom crijevu, kao odgovor na hranu. U krvi, crijevima i drugim elementima periferije, PYY djeluje na smanjenje apetita. Slično, kada se ubrizgava direktno ucentralni nervni sistemi, PYY je takođeranoreksik, tj. smanjujeapetit.[6]
Konzumiranjehranjivih vlakana iz voća, povrća i cjelovitih žitarica, povećava brzinu tranzita crijevnoghimusa uileum, da bi se povećao nivo PYY3-36</ sub> i izaziva sitost. Peptid YY može se proizvesti kao rezultat enzimske razgradnje sirovih proteina ribe i unositi kao prehrambeni proizvod.[7]
Peptid YY povezan je s porodicompankreasnih peptida tako što se 18, od njegovih 36aminokiselina, nalazi na istim položajima kao i kod peptida gušterače.[8] Dva glavna oblika peptida YY su PYY1-36 i PYY3-36, koji imaju strukturne motive PP. Međutim, najčešći oblik cirkulirajuće imunoreaktivnosti PYY je PYY3-36, koji se veže naY2 receptor (Y2R)porodice Y receptora.[9] Peptid YY3-36(PYY) je linearnipolipeptid koji se sastoji od 34aminokiseline, sa strukturnomhomologijom saNPY ipolipeptidom gušterače.
Nekoliko studija pokazalo je da akutna periferna primjena PYY3-36 inhibira ishranuglodara iprimata. Druge studije na Y2R-nokaut miševima nisu pokazaleanoreksijski efekat na njih. Ovi nalazi ukazuju na to da PYY3-36 ima anoreksijski učinak (gubitak apetita), za koji se sugerira da posreduje Y2R. PYY-nokautirani ženski miševi povećavaju tjelesnu težinu i masnu masu. S druge strane, PYY-nokautirani miševi otporni su nagojaznost, ali imaju veću masnu masu i nižu toleranciju glukoze, kada se hrane hranom s visokim udjelom masti, u odnosu na kontrolne miševe. Dakle, PYY također ima vrlo važnu ulogu u energetskoj homeostazi, uravnotežujući unos hrane.[9] Utvrđeno je da PYY oralni sprej promovira popunjenost.[14] Virusnagenska terapija pljuvačnih žlijezda rezultirala je dugotrajnim smanjenjem unosa hrane.[15]
Leptin također smanjuje apetit kao odgovor na hranjenje, aligojazni ljudi razvijaju otpornost na leptin. Gojazni ljudi luče manje PYY od negojaznih,[16] a pokušaji da se PYY izravno koristi kao lijek za mršavljenje imali su određeni uspjeh. Istraživači su primijetili da je unos kalorija tokom bife-ručka dva sata nakon infuzije PYY smanjen za 30% kod gojaznih osoba (P<0,001) i 31% kod mršavih ispitanika.[17]
Iako su neke studije pokazale da gojazne osobe poslije obroka imaju niži nivo cirkulacije PYY postprandialno, druge su izvijestile da imaju normalnu osjetljivost naanoreksijski efekt PYY3-36. Stoga, smanjenje osjetljivosti na PYY možda nije jedan od uzroka gojaznosti, za razliku od smanjenja osjetljivosti na leptin. Anoreksijski učinak PYY mogao bi, u budućnostibiti biti lijek za gojaznost.[9]
Konzumacija proteina pojačava nivo PYY, pa je kod pokusnih ispitanika uočena određena korist u smanjenju gladi i podsticanju gubitka kilograma.[18] Ovo bi moglo djelomično objasniti gubitak kilograma doživljen sa dijetom s visokim udjelomproteina, ali izgleda da je visoki toplotni učinak proteina vodeći uzrok.
Gojazni pacijenti koji su bili podvrgnuti želučanoj premosnici, pokazali su značajne metaboličke adaptacije, što je rezultiralo čestom remisijom dijabetesa, godinu dana kasnije. Kada se umanji zbunjujuće ograničenje kalorija, funkcija β-ćelija se brzo poboljšava, vrlo vjerojatno pod utjecajem pojačane reakcijeGLP-1. Osjetljivost nainsulin poboljšava se srazmjerno gubitku težine, uz moguće sudjelovanje PYY.[19]
^abcdMurphy KG, Bloom SR (decembar 2006). "Gut hormones and the regulation of energy homeostasis".Nature.444 (7121): 854–9.doi:10.1038/nature05484.PMID17167473.
^Glavas MM, Grayson BE, Allen SE, Copp DR, Smith MS, Cowley MA, Grove KL (2008). "Characterization of brainstem peptide YY (PYY) neurons".J Comp Neurol.506 (2): 194–210.doi:10.1002/cne.21543.PMID18022952.
^Gustavsen CR, Pillay N, Heller RS (2008). "An immunohistochemical study of the endocrine pancreas of the African ice rat, Otomys sloggetti robertsi".Acta Histochem.110 (4): 294–301.doi:10.1016/j.acthis.2007.11.003.PMID18406449.
^Alvarez Bartolomé M, Borque M, Martinez-Sarmiento J, Aparicio E, Hernández C, Cabrerizo L, Fernández-Represa JA (2002volume = 12). "Peptide YY secretion in morbidly obese patients before and after vertical banded gastroplasty".Obes Surg (3): 324–3277.doi:10.1381/096089202321088084.PMID12082881.Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:|1= (pomoć);Provjerite vrijednost datuma u parametru:|year= (pomoć)
^Batterham RL, Heffron H, Kapoor S, Chivers J, Chandarana K, Herzog H, Le Roux CW, Thomas EL, Bell JD, Withers DJ (2006). "Critical role for peptide YY in protein-mediated satiation and body-weight regulation".Cell Metabolism.4 (3): 223–233.doi:10.1016/j.cmet.2006.08.001.PMID16950139.
Sandström O, El-Salhy M (2002). "Ontogeny and the effect of aging on pancreatic polypeptide and peptide YY".Peptides.23 (2): 263–7.doi:10.1016/S0196-9781(01)00603-9.PMID11825641.
Naruse S, Kitagawa M, Ishiguro H, Hayakawa T (2002). "Feedback regulation of pancreatic secretion by peptide YY".Peptides.23 (2): 359–65.doi:10.1016/S0196-9781(01)00612-X.PMID11825650.
Beglinger C, Degen L (2007). "Gastrointestinal satiety signals in humans--physiologic roles for GLP-1 and PYY?".Physiol. Behav.89 (4): 460–4.doi:10.1016/j.physbeh.2006.05.048.PMID16828127.
Eberlein GA, Eysselein VE, Schaeffer M, Layer P, Grandt D, Goebell H, Niebel W, Davis M, Lee TD, Shively JE, et al. (1989). "A new molecular form of PYY: structural characterization of human PYY(3-36) and PYY(1-36)".Peptides.10 (4): 797–803.doi:10.1016/0196-9781(89)90116-2.PMID2587421.
Tatemoto K, Nakano I, Makk G, Angwin P, Mann M, Schilling J, Go VL (1989). "Isolation and primary structure of human peptide YY".Biochem. Biophys. Res. Commun.157 (2): 713–7.doi:10.1016/S0006-291X(88)80308-5.PMID3202875.
Hort Y, Baker E, Sutherland GR, Shine J, Herzog H (1995). "Gene duplication of the human peptide YY gene (PYY) generated the pancreatic polypeptide gene (PPY) on chromosome 17q21.1".Genomics.26 (1): 77–83.doi:10.1016/0888-7543(95)80085-Z.PMID7782089.
Kohri K, Nata K, Yonekura H, Nagai A, Konno K, Okamoto H (1993). "Cloning and structural determination of human peptide YY cDNA and gene".Biochim. Biophys. Acta.1173 (3): 345–9.doi:10.1016/0167-4781(93)90136-2.PMID8318545.
