Parni brod jebrod pogonjen uz pomoćvodene pare. Vodena para se dobija izkotlova nakruta ilitekuća goriva. Pogon može biti sa bočnim točkovima i lopaticama (prvobitni oblik),propelerima iturbinama.Prvi parobrodi pojavili su se uEvropi iSAD-u krajem 18. vijeka. Prvu komercijalnu upotrebu ostvario je AmerikanacRobert Fulton s putničkom parobrodom "Clermont", koji je plovio rijekom Hudson. Kao pogon je korišten, prije nego što je propeler uveden, točak s lopaticama. U početku se saobraćaj odvijao na rijekama i mirnijim vodama dok se na moru sporije uvodio. Sredinom 19. vijeka počinje upotreba parobroda i na morima.[1]
Po uzoru na Fultonov "Clermont" i u Evropi se početkom 19. vijeka prave parobrodi. Brod pod imenom "Prinzessin Charlotte von Preußen" pušta se u pogon 1817. još prije nego što je uBerlinuuvedena prvaželjeznička linija. Imao je jedan točak za pogon, koji se nalazio na sredini brodskog trupa. Ovakav koncept nije omogućio dobro upravljeanje brodom, nakon čega se točkovi ugrađuju kod krme, pramca ili na strani. Veliki uspon ostvaren je prije svega u SAD-u, poznat je prije svega "Natschez" koji je plovioMississipijem. Na vrhuncu je uNew Orleansu usidreno 35.000 parobroda godišnje. U Evropi su parobrodi prevozili putnike ipoštu. Uvedene su redovne brodske linije. Tako je na brodogradilištu "Meyer Werft" (Papenburg,Njemačka) poronjen putnički brod "Salonschnelldampfer Augusta" koji je saobraćao između gradaLeer iIstočnofrizijskih ostrva Borkum i Norderney.
Problemi s kojim su se parodbrodi na morima susretali je da, kod visokih talasa, lopatice točkova nisu imale dovoljno snage. Drugi problem je bilo spremište za gorivo, tj.ugalj. 1818. prvi parobrod je prešaoLe Manche kanal a 1838. dva parobroda, "Sirius i "Great Western", su uspijela preći Atlanski okean. Hroničari navode da je parobrod "Sirius", koji je isplovio iz Corka (Irska) imao tolike probleme s gorivom da je posada na kraju upotrijebila namještaj iz kabina i jarbol. Pred samim ciljem u New Yorku brod se nasukao i posada je morala čekatiplimu. Ovo je iskoristila konkurencija s brodom "Great Western" koji je, iako 4 dana kasnije isplovio izBristola, za 14 dana pristao zajedno sa "Siriusom"23. aprila 1838 uNew York.[1]
Zbog visoke cijene putovali su, između SAD-a i Evrope, u početku samo imućniji građani. Posebno se u SAD-u prave sve lukzusniji brodovi za istu kategoriju putnika. Kasnije zbog velike potražnje prave se dodatni spratovi za siromašne putnike. Veliki talas izbjeglica je stigao, zbog velike gladi, 1845. iz Irske u SAD-a. Kasnije dolaz veliki brojTalijana useljenika i protjeranihJevreja izIstočne Evrope.[1]
Procvat parobroda označio je kraj velikihjedrenjaka. Dok su mogli još konkurisati kod težih ruta, poputRta Horn, prokopavanjem 1869.Sueskog kanala skraćuje se put do Jugoistočne Azije i time se završava njihova era. Prelazak saobraćaja s jedrenjaka na parobrode zahtijevao je, tokom izgradnje, veću potrošnje metala umjesto drveta. Traženi suložači,stjuardi, temašinski inžinjeri ibravari koji su potisnulitesare istolare. Došlo je do otvaranja novih radnih mjesta specijalizovanih na brzo utovar i istovar te distribuciju robe ulukama.[1]
