Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Naziv Psittaciformes je izvedeno izantičkog Psittacus/Sittacus, koji potiče od Staroindijskog zbirnog naziva. Naziv je stigao zajedno s prvim uvozom papagaja uEvropu u vrijemeAleksandra Velikog. Drugi nazivi, kao što sukakadu iara, su isto tako zbirni nazivi i potiču ili iz jezika zemlje porijeklaživotinje ili su ugeografskom odnosu s porijeklom (Amazonska papiga). Međutim, porijeklo imenapapiga nije jasno.
Kako rasporediti papige unutar reda je jednako sporno kao i kod velikog broja dugih grupaptica, odnosno, postoji veliki broj jednakovrijednih prijedloga. U redu postoji tačno 350vrsta s oko 850 podvrsta. Pretežno žive utropskim isuptropskim područjima gdje, ako je to najužnoj polutci, nastanjuju kopno do krajnjih južnih područja. Papige koje žive u tim područjima, naročito uAustraliji iJužnoj Americi, na odgovarajući način su prilagođene hladnoći.
Papige se hrane pretežnobiljnom hranom kao što suvoće,sjemenke,cvijeće,lišće,kora ikorjenje uz dodatak neke količine hrane životinjskog porijekla, prije svegainsekata i njihovihlarvi, a koliki je taj dio, ovisi o vrsti papiga. Čini se, da bez problema podnose određenu količinu biljnihotrova koji su sadržani u hrani. Gotovo sve vrste papiga se gnijezde u dupljama, prije svega ustablima, ali i u zemlji itermitnjacima. Jedna vrsta njeguje zajedničko gniježđenje.
Osobine zajedničke svim papigama su stopalo prilagođeno penjanju, dva prsta su okrenuta prema naprijed a dva prema natrag, te papagajskikljun. Dva kraća prsta, I i II su orijentirani prema sredini tijela ptice, a oba duža prsta, III i IV, prema van.
Veliki broj vrsta papiga prinosi hranu stopalom do kljuna, što je kod drugih vrsta ptica rijedak izuzetak. Drugo vrlo važno obilježje papiga je njihov kljun. Prilagođen je velikom broju raznih aktivnosti. One mogu svojim kljunom grickati, slamati ljuske, držati, rasjeći, pitinektar i sl. Papige koje se hrane nektarom, kaolori, imajujezik oblikovan poput kista koji dobro služi uzimanju tekućine.
Fosili papagajki su nađeni prije svega uEvropi, no to govori više o arheološkoj istraženosti područja, nego o njihovoj rasprostranjenosti tokom geoloških razdoblja. Prve poznate papagajke koje su sigurno preci papiga nađeni su u Njemačkoj a potiču izeocena. To su bile životinje veličinetigrica i već su imale papagajsko stopalo, ali su umjesto papagajskog kljuna još imale kljun prilagođen sjemenju. Dokazi o postojanju prvih "pravih" papiga potiču izmiocena, a nađeni su u Francuskoj. Ali podroban tok njihoveevolucije je u velikoj mjeri još uvijek nejasan.
Još od vremenaantike je poznato, da su neke vrste papiga, kaosive papige, u Evropi držane u zatočeništvu. U srednjem vijeku su papige držane nadvorovima kao luksuzne životinje, a s razdobljem velikih otkrića sve više životinja stiže u Evropu kaodomaće životinje gdje držanje papiga postajestatusni simbol i razvija se uhobi. Profesionalni uzgoj papiga u zatočeništvu počinje se polagano razvijati od kraja19. vijeka a širi se i kao hobi u širim slojevima pučanstva. To je dovelo do komercijalnog masovnog uzgoja papiga kao i ponude raznih potrepština, kao što su hrana, gajbice, knjige, časopisi ali i specijalna veterinarska ponuda. Danas živi oko 50 miliona papiga u zatočeništvu, dijelom i, na žalost, u uvjetima koji nisu primjereni. Broj papiga svih vrsta zajedno koje žive slobodno, procjenjuje se isto tako na oko 50 miliona jedinki.
Neke vrste papiga su uništenjem njihovih staništa i izlovom za prodaju već istrijebljene, a druge su kratko pred tim. Zato držanje i trgovina papigama podliježe propisima o zaštiti vrsta.
No, postoji i suprotni trend, širenje papiga koje su pobjegle ili su namjerno puštene iz zatočeništva. Neke vrste su uspjele izgraditi stabilne populacije u njima potpuno stranom okolišu, najčešće u gradovima. Najbolje su to uspjelePsittacula kramen iMyiopsitta monachus.
Uzgavrane ižune, papige su ptice s najvećom inteligencijom. U Evropi su papige poznate prije svega kaodomaće životinje koje je moguće naučiti govoriti. Međutim, mnogi stručnjaci za papige smatraju, da je kod papiga "govor" jedan oblik poremećaja u ponašanju.
