Područje koje danas zauzima država Pakistan je bilo dom velikog broja drevnih naroda i kultura, uključujućiMehrgarh uneolitu ibronzanom dobu, te kasnije Hindusa, Indo-grka, Muslimana, Mongola i Sika. Područjem je vladao veliki broj carstava i dinastija, kao što su: Indijsko Mauryan carstvo, Perzijsko, Durrani i Siki carstvo. Kao rezultat borbe za nezavisnost Pakistanskog pokreta na čelu saMuhammadom Ali Jinnahom, Pakistan je 1947. postao samostalna država. Godine 1956, Pakistan je proglašen prvom islamskom republikom na svijetu. Građanski rat 1971. rezultirao je secesiju istočnog dijela Pakistana, danas poznatog kao nezavisna državaBangladeš.
Na ovom području su oko 2600. p. n. e. nastale prve visoke kulture, propale devetsto godina kasnije. Noviju pakistansku historiju su obilježili kolonijalno razdoblje (do 1906. u sklopu Britanske Indije) te tri rata sIndijom (1947, 1965. i 1971).
Topografska karta PakistanaVrhK2 (8611 m), najviša tačka Pakistana
Pakistan se nalazi u južnom dijeluAzije. Prostire se između 24. i 37. sjeverne geografske širine, te između 61. i 77. istočne geografske dužine na površini od 796.095km2 čime je deveta po veličini država uAziji. Podijeljen u tri velike geografske cjeline: pojas visokih planina na sjeveru, visoravan Balokistan i ravnica oko rijekeInd koja formira dvije subregije -Pandžab iSindh.
Sjeverni pojas visokih planina u Pakistanu čine planineHindukuš,Karakoram i dijelovi planinskog lancaHimalaja. Ove planine ujedno predstavljaju i prirodne granice Pakistana na sjeveru, jer se Himalaje prostiru u pravcu sjeveroistoka i razdvajaju teritoriju Pakistana iKine, dok se planina Hindukuš prostire prema sjeverozapadu od planine Karakorum, prodire duboko u teritorijuAfganistana i prirodno formira nekoliko prolaza između dvije zemlje. U ovom planinskom području ima preko 35 planinskih vrhova koji su viši od 7.000 metara. Od 50 najviših svjetskih planinskih vrhova, njih 40 se nalazi u Pakistanu. Najviši od njih je vrhK2, od kojeg je viši jedinoMount Everest. Ako se izuzmu Sjeverni i Južni pol, planinska oblast Pakistana je i područje sa najvećim brojemlednika.
VisoravanBalokistan se nalazi na istočnom dijelu Iranskog platoa i preko nje prelaze putevi koji spajaju Jugozapadnu, Centralnu i Južnu Aziju. Ova oblast je uglavnom pustinjska i u njoj dominira pustinjaKharan. Sa druge strane, oblast je bogata prirodnim resursima: naftom, gasom,bakrom izlatom.
Oblast oko rijeke Ind je plodno ravničarsko zemljište koje se koristi za poljoprivredu. Sve veće rijeke u zemlji se ulivaju u rijeku Ind, koja protiče cijelim Pakistanom. Za vrijeme britanske kolonijalne vlasti u Pakistanu izgrađene su dvije brane na rijeci Ind i irigacioni sistem, jedan od najvećih takvih sistema na svijetu. Danas ove brane imaju značajnu ulogu u sprječavanju poplava, a irigacioni sistem obezbjeđuje navodnjavanje poljoprivrednim kulturama.
Klima Pakistana je umjerena, a u nekim dijelovima zemlje varira od tropske do umjerene. Iako se Pakistan nalazi u regijimonsuna, klima je pretežno suha sa malo padavina. Zime su obično hladne i suhe, a traju od decembra do februara. Proljeća su topla i suha, te traju od marta do maja nakon čega počinje ljetno monsunsko razdoblje koje traje do septembra. Drugo monsunsko razdoblje traje od oktobra do novembra.
Značajnije padavine (preko 1.000mm godišnje) se događaju u sjevernom Pandžabu.Lahore godišnje prima oko 500mm, dok u južnom Pandžabu i Sindhu je taj prosjek manji od 200mm. Izuzetno sušno područje jeBeludžistan, gdje u zapadnim područjima godišnje padne manje od 100mm padavina. Najveći broj padavina ovdje padne zimi. Najviša zabilježena temperatura u Pakistanu je izmjerena uMultanu u junu 1993, kad je temperatura narasla do 54°C.
Prema Ustavu, Pakistan je unitarna, nezavisna i nedjeljiva republika. Ustav države definira Pakistan kao islamsku republiku. Od 1973. do danas, osnovni tekst Ustava nije značajno mijenjan, ali je do sada usvojeno devetnaest amandmana, kojima se dodatno uređuje političko-pravni sistem zemlje. Oblik vladavine u Pakistanu je parlamentarni sistem u kojem postoji snažna povezanost između Vlade i Parlamenta, dok predsjednik predstavlja dio izvršne vlasti, ali s ograničenim ovlaštenjima. U Pakistanu postoje tri grane vlasti: izvršnu granu vlasti čine predsjednik države i Vlada na čelu sa predsjednikom Vlade, zakonodavnu vlast vrši dvodomi Parlament, dok treću granu vlasti čini nezavisno sudstvo.
Izvršna vlast u Pakistanu je podijeljena između predsjednika i Vlade. Predsjednik se smatra šefom države, on predstavlja jedinstvo države i bira se na svakih 5 godina od strane izbornog tijela koje je sastavljeno od članova dvodomnog parlamenta i članova pokrajinskih skupština. S obzirom na to da je islam proglašen državnom religijom Pakistana, predsjednik mora biti musliman i imati najmanje 45 godina. Predsjednik Pakistana nema široka ovlaštenja, on predlaže predsjednika Vlade u dogovoru sa parlamentarnom većinom. Na prijedlog predsjednika Vlade, ili na osnovu svoje procjene „da Vlada ne može da nastavi dalji rad u skladu sa Ustavom", on može da raspusti Parlament i raspiše parlamentarne izbore. U svim ostalim slučajevima, predsjednik postupa prema savjetima predsjednika Vlade. Trenutni predsjednik jeMamnoon Hussain.
Zakonodavnu vlast ima parlament (medžlis). On se sastoji od dva doma, nacionalne skupštine (gornji dom) i senata (donji dom). Nacionalna skupština sastoji se od 342 zastupnika, od kojih se 272 bira direktno na izborima na petogodišnji mandat.
Pakistan jefederacija od 7 administrativnih jedinica različito ranga pri čemu je 4 pokrajina, dvije autonomne teritorije i teritorije glavnog grada Islamabada.
Pakistan vrši faktičku vlast nad dijelom sporne regije Kašmir, za koji vodi spor sIndijom. Ova regija je organizirana u dva posebna politička entiteta: AzadKašmir i Sjeverna područja. Pokrajine se dalje dijele na distrikte.
Pakistan ima razvijenupoljoprivredu. Glavna poljoprivredna područja su uPandžabu duž rijekeInd i u Pešavarskoj kotlini. S obzirom na klimatske prilike, poljoprivreda zavisi od natapanja koje ima dugu tradiciju, a intenziviranje proizvodnje nije moguće zbog već raširene salinizacije tla. Usprkos reformama, još uvijek su nepovoljne vlasničke strukture. Glavne poljoprivredne kulture, po kojima je Pakistan veliki proizvođač u svjetskim razmjerima, jesupšenica,riža,pamuk išećerna trska. Još se proizvode konoplja,duhan, mahunarke, slanutak, uljarice,krompir i drugo povrće, tevoće. Stočarstvo je manje značajno, bivoli se uzgajaju i za rad, a u brdovitim područjima najviše se uzgajaju ovce i koze. Stočarstvo je izvor sirovina za tekstilnu i kožarsku indudstriju.
Iako raspolaže raznolikim rudama, one su uglavnom slabije kvalitete i iskorištavanje je skromno. Najdužu tradiciju ima iskorištavanjeuglja. Od ostalih prirodnih izvora iskorištavaju secement,barit,antimon,gips,kamena so, željezna i bakrena ruda. Otkrivena su skromna nalazištanafte, a najvažnije bogatstvo jegas, koji uglavnom zadovoljava domaće potrebe. Hidroelektrane daju oko trećinu proizvodnje elektične energije, ostalo se većinom dobija u termoelektranama. Industrija je slabo razvijena, iako posljednjih godina brzo napreduje.
Izvoz još zaostaje za uvozom. Dvije trećine vrijednosti izvoza dajutekstilni proizvodi (pamučne tkanine, vunena roba, posteljina, odjeća), a izvoze se poljoprivredni proizvodi (riža), sportska oprema (lopte, oprema za jahanje), kožarski proizvodi i dr. Uvoze senafta i derivati, mašine, različita industrijska oprema, roba široke potrošnje, prehrambeni proizvodi. Najvažnji su partneriSAD,Saudijska Arabija,Kina,Njemačka iMalezija. Slabo razvijena saobraćajna infrastruktura jedan je od otežavajućih faktora razvoja privrede.[6]
Stanovnici Pakistana pripadaju indoevropskoj grupi. Prema procjenama iz jula 2012, ukupan broj stanovnika Pakistana iznosi oko 190 miliona. Pakistan je država sa velikim procentom mladog stanovništva, jer čak 35% stanovništva pripada populaciji mlađoj od 14 godina. Etnički sastav stanovništva Pakistana je veoma raznovrstan. Najbrojniji suPandžabi 55%,Paštuni 11%,Saraiki 11% iUrdi 8%. Pandžabi žive u regionu Punjab na istoku Pakistana. Paštuni čine naseljavaju oblast zapadno od rijekeInd, ali također naseljavaju i veće pakistanske gradove između ostalog iKarachi, a pripadnici etničke grupeSindi žive u pokrajini Sindh na jugoistoku Pakistana.
Pripadnici drugih etničkih grupa čine 6% od ukupnog broja stanovnika u Paksitanu, i oni uglavnom naseljavaju sjever zemlje. Gustoća naseljenosti varira, ali je uočljivo da je stanovništvo većinskim dijelom smješteno u istočnom dijelu zemlje, te tako u pokrajinama Pandžab i Sind živi čak 78% od ukupnog broja stanovnika.
Prema odredbama pakistanskog Ustavaislam je proglašen za državnu religiju i svi zakoni u Pakistanu moraju biti u skladu sa propisima i vjerovanjima islama. Od ukupnog broja stanovnika Pakistana, 95% čine pripadnici islamske vjeroispovijesti, od kojih su 75%suniti, a 25%šiiti.
Ostalih 5% nemuslimanskog stanovništva činekršćani,hindusi,ahmadi isiki. Pripadnici ahmadi zajednice (ahmadi su muslimanska vjerska grupa osnovana 1889. Pakistanski muslimani je smatrajuheretičkom grupom, jer ahmadi propovjedaju da su postojali poslanici i poslijeMuhammeda) su članovi Islamskog reformističkog pokreta, frakcije unutar islama, ali im je prema Krivičnom zakonu Pakistana zabranjeno da se izjašnjavaju kao muslimani, kao i da ispovjedaju islam.
Zvanični jezici suurdu iengleski. Urdu kao prvi jezik, zajedno sa engleskim govori 8% od ukupnog broja stanovništva. Urdu je, osim toga što je zvanični jezik, i jezik štampanih medija. Urdu jezik je u širokoj upotrebi u regiji Punjab, na jugoistoku Pakistana, i njime kao primarnim jezikom govore pripadnici etničke grupeMohadžir, koji se takođe nazivaju i ljudi koji govore urdu jezikom.
Iako samo 8% pakistanskog stanovništva govori jezikom urdu kao svojim primarnim jezikom, on je 1947. proglašen za nacionalni jezik sa ciljem promoviranja nacionalnog jedinstva. Naime, urdu jezik se piše modificiranim perzijsko-arapskim pismom, njegova osnova jehindu jezik, a obogaćen je riječima izarapskog,turskog,perzijskog iengleskog jezika.Engleski jezik se u Pakistanu smatra jezikom pakistanske elite i Vladinih institucija.
Od ostalih jezika koji se govore u Pakistanu, najrasprostranjeniji je pandžabi jezik, koji upotrebljava oko 48% ljudi, većinom u regiji Punjab na istoku Pakistana. Jezikom sindi govori 12% stanovništva Pakistana, većinom u oblasti FATA (koja se nalazi na zapadu zemlje) i oblasti Khyber Pakhtunkhwa koja se nalazi na sjeverozapadu zemlje. Jezikomsiraiki govori oko 10% pakistanskog stanovništva, dokpaštu jezik govori 8% stanovništva.
Demografska slika Pakistana je odraz viševjekovnog miješanja kultura, religija i etničkih grupa. Kuhinja,arhitektura, odjeća iliteratura je rezultat velikog utjecaja muslimanskih vladara koji su ili vladali Pakistanom ili bili u prolazu. Dubok trag u kulturi Pakistana su ostaviliMoguli iAfgani, koji su između ostalog donijeli novi materijal za pravljenje odjeće i novu modu odijevanja, koje se može danas vidjeti u nacionalnoj nošnji Pakistana. Nacionalna nošnja se sastoji od širokih pantalona (svijetlih i raznolikih boja za žene i jednobojnih za muškarce) koje se zovu šalvare (naUrduشلوار قمیض). Gornji dio nošnje se sastoji od dugačke majice ili tunike koja se zove šervan (na Urduشیروانی). Muškarac pored šalvara i šervana nosi i pravougaonu kapu na glavi (bijele, crvene ili zelene), koja se zovefes.
Muzika Pakistana varira od regije do regije. Narodna muzika sa tradicionalnim prizvukom se naziva kavali (قوٌالی,). Usmena poezija se nazivagazal (غزل) i arapskog je porijekla. U modernoj muzici često dolazi do spajanja elemenata narodne muzike sa elementima zapadne muzike. Poznati pakistanski izvođači narodne muzike suNusrat Fateh Ali Kan,Mehdi Hasan,Gulan Ali,Farida Kanum,Tahira Sid iIkbal Bano. Po dolasku afganskih izbjeglica, pašto i perzijska narodna muzika je postala popularna u zapadnim provincijama.
U kulturnom, jezičnom i književnom pogledu današnji Pakistan dijeli zajedničko naslijeđe sa širim prostorom Indijskog potkontinenta, posebno sIndijom. Od novoindoarijskih jezika u njemu se, osim službenogurdu jezika, govore jošbengalski,pandžapski,lahndski,belučki ipaštu jezik. Znatna književnost nastajala je na urdu jeziku, koja je također dio zajedničkoga naslijeđa, a i dio savremene indijske književnosti.
Nakon propasti britanske Indije i podjele zemlje naIndiju i Pakistan, kada su u augustu 1947. milioni muslimana iz Indije bježali u Pakistan, a milioni hindusa s prostora novonastalog Pakistana u Indiju, dogodila se humanitarna katastrofa velikih razmjera, koja je svojom tragičnošću zaokupila pisce. Podjela i njom izazvana stradanja su glavna tema cjelokupneknjiževnosti u prvim decenijama nakon sticanja nezavisnosti. Najpoznatiji pakistanski pisci su:Saadat Hassan Manto,Qurratulain Hyder,Faiz Ahmad Faiz,Aziz Ahmad,Muhammad Hasan ’Askari,Nasir Kazmi iIntizar Husain. Velik broj pakistanskih pisaca piše i na engleskom jeziku te živi u zemljamaPerzijskoga zaliva ili na Zapadu.[7]
Do 1990, državna televizija PTV je dominirala medijskim prostorom, ali nakon privatizacije, pojavile su se mnoge privatne TV stanice (GeoTV,Indus TV,Xum,Državna Televizija PakistanaArhivirano 7. 10. 2016. naWayback Machine). Mnoge američke, evropske i azijske TV stanice su dostupne većini stanovništva Pakistana putem kablovske pretplate ili satelita. Postoji i mala filmska industrija uLahoru i Pešavaru (lokalno se zove Lolivud i Polivud). Iako su filmovi iz Bolivuda zabranjeni, indijske filmske zvijezde su veoma popularne.
Najvećim dijelom, stanovništvo Pakistana su poliglote, znajući najmanje dva jezika. Porodica i tradicionalne vrijednosti se visoko kotiraju. U posljednjih nekoliko godina došlo je do stvaranja srednje klase u gradovima kao što suKarači,Lahor, Hajderabad,Fajsalabad iPešavar. Ti gradovi se kreću više ka slobodnojekonomiji i liberalizmu[8] , dok je sjever zemlje veoma konzervativan. Globalizacija i zapadna kultura je imala ogroman utjecaj na Pakistan. Prema Kernijevom/FP indeksu globalizacije, Pakistan je na 46. mjestu[9]. Oko četiri miliona Pakistanaca živi van zemlje[10] (pola miliona u SAD-u[11], oko milion uSaudijskoj Arabiji[12] , i oko milion uVelikoj Britaniji.[13].
Kuhinja Pakistana je slična kuhinji sjeverne Indije. Geografska lokacija Pakistana također određuje kuhinju koja varira od regije do regije. Naprimjer, kuhinja zapadnog dijela zemlje ima elemente kuhinjeBliskog Istoka, dok istočni dio zemlje ima elemente kuhinjeDalekog istoka. Stanovništvo na sjevernom dijelu zemlje ne jede začinjenu hranu, ali jedu puno domaćeghljeba. Nakon svakog obroka, slijedi šoljačaja. Kako je Pakistan pretežno muslimanska zemlja, svinjetina i svinjski proizvodi se ne konzumiraju. Najpopularnija jela se sastoje od piletine i janjetine sa roštilja. Na istoku zemlje riža je osnovni sastojak svakog ručka. Veoma popularan obrok je piletina, kuhana u sosu sa isjeckanim povrćem. Sos se kuha dok ne proključa i ne postane gust. Komadićipiletine prethodno potope ujogurt, a zatim kuhaju zajedno sa sosom.Riža se služi odvojeno. Ovakav obrok se zove na engleskomChicken Tikka Jalfrezi.
Nacionalni sport Pakistana jehokej na travi, u kojim su Pakistanci osvojili tri zlatne olimpijske medalje: 1960, 1968. i 1984.[14] Pakistan je također osvojio i četiri titule svjetskih prvenstava uhokeju na travi: 1971, 1978, 1982. i 1994.[15] Međutim,kriket je ubjedljivo najpopularniji sport širom zemlje.[16] Nacionalna reprezentacija Pakistana osvojila je i Svjetsko prvenstvo u kriketu 1992, dok su 1999. bili viceprvaci. Dva puta Pakistan je bio i domaćin svjetskog prvenstva u kriketu: 1987. i 1996. Nakon što su na prvom ICC World Twenty20 turniru u kriketu 2007. uJužnoafričkoj Republici bili viceprvaci, te dvije godine kasnije uEngleskoj i osvojili to takmičenje, kasnije je pakistanski kriket doživio pad, jer je nekoliko timova odbilo doći u Pakistan iz straha od terorizma. Od marta 2009. nijedan tim nije gostovao u Pakistanu, od kako jekriket timŠri Lanke napadnut od strane militanata.[17]
.svg)
