Za nekemegalite se vjeruje da su imali pogansko religijsko značenje
Poganizam ilipaganizam, odnosnopaganstvo/poganstvo ipagani(n)/pogani(n) su pojmovi koji su pokrenuli mnoge naučne rasprave u pogledu njihovog porijekla, pogotovo jer se niko prije 20. stoljeća nije izjašnjavao kao pagan.[1] Izrazi u vezi sa paganstvom prvo su nastali između krišćanske zajednice južne Evropetokomkasne antike kao opis religija osim svoje sopstvene, ili srodnihabrahamovskihjudaizma iIslama.
Kada su abrahamske religije počele postajati široko prihvaćene (u procesima poznat kaokršćanizacija iislamizacija), počelo se razvijati nazivanje raznim imenima koja opisuju one koji se nisu toga pridržavali; neke od tih uključenehelenizam, paganske ibezbožnike, a ponekad su i nazivi koristili kao pogrdni. U 19. stoljeću, paganizam je ponovno usvojena kao samostalni opisivak pripadnika različitih umjetničkih grupa po uzoru nadrevni svijet. U 20. stoljeću, to se primenjuje kao samoopis praktičara odsuvremenih pagana, najčešće samozvanih, ili kao neopaganski vjerski pokreti.[2][3][4]
Ključno naglasiti da od samog početka ljudi 20. stoljeća nisu sebe nazivali pagana da opišu vjeru koju praktikuju. Pojam paganizma, kao što se danas uglavnom shvata, nastao je početkom kršćanske ere. To je bila etiketa koju kršćani primjenjuje na druge, jedna od antiteze koje su od ključnog značaja za proces kršćanskog samoodređenja. Kao takav, kroz historiju je uglavnom korišten u pogrdnom smislu.[1]Nazivpagan dolazi odkasnolatinske riječipaganus , koja je oživljen uRenesansi. Ona proizlazi iz klasične latinskepagus, koja je prvobitno značila 'regija omeđena markerima'.Paganus je također došlo u smislu koji se odnosi na selo, 'zemljoradnik', 'seljak'; samim tim,rustikalno je 'neuko', seljački, seljačina; urimskom vojnomžargonu je značila 'neborac', 'civil', 'neobučeni vojnik'. To se odnosi i napangere = za pričvršćivanje, popraviti ili staviti) i na kraju dolazi izprotoindoeuropske riječi*pag–= popraviti u istom smislu.[5]
^abDavies, Owen (2011). Paganism: A Very Short Introduction. New York: Oxford University Press.ISBN9780191620010.
^Peter Brown, in Glen Warren Bowersock, Peter Robert Lamont Brown, Oleg Grabar, eds.,Late Antiquity: a guide to the postclassical world, 1999,s.v. "Pagan".
^Hanegraff, Wouter J. (1006).New Age Religion and Western Culture: Esotericism in the Mirror of Secular Thought. Brill Academic Publishers. str. 84.ISBN90-04-10696-0.
