Naziv im u doslovnom prevodu znači "jajaste gljive" i odnosi se na oogoniju, veliku i sfernu strukturu koja sadrži ženskegamete. Grupa obuhvata isaprofitne i parazitske vrste, usko povezane s vodenim okolišem. Kao paraziti djeluju na vodenim životinjama i biljkama. Od velike su ekonomske važnosti, jer uključuju parazitevaskularnih biljaka, od kojih su mnogi od poljoprivrednog značaja. VrstaPhytophthora infestansopustošila je poljakrompira uIrskoj, u 19. vijeku, koji je bio osnova tadašnje prehrane.[2] Od posljedične gladi umrlo je milion Iraca, što je pokrenulo masovnu emigraciju uSjedinjene Države.
RodPythium uključuje rasprostranjenije oblike od fitofitora, jer njegove vrste pojedinačno pokrivaju veći broj domaćina, obično uzrokujući manju štetu. Vrlo je čest problem u plastenicima, ubijanjem sadnica u sjemenskim lejama. Neke vrste su mikoparaziti, tj. parazitiraju na drugim oomicetama i ostalim gljivama (naprimjer,P. oligandrus), pa su korištene kao sredstva za biološku kontrolu. Pored toga, poznata je vrsta koja također utiče na sisare (P. insidiosum).
Skupinaplijesni lahko se prepoznaje po bjelkastoj vunenoj prevlaci na površini biljnih organa (iako se ovaj znak može pobrkati s gljivamaErysiphales, askomicetama koje izazivaju pepelnicu i koji su pravegljive). Poznate vrste su peronospora vinove loze (Plasmopara viticola) i špinatna plijesan (Peronospora farinosa).
Saprolegnia: A =zigot, B = zoosporangija, C = vegetativna hifa, D = septa zoosporangije, E = septa oogonije, F = oogonija (skala = 0,2mm)
Karakteristično za ovu skupinu je rast micelija bez septacije, a životni ciklus je obilježensmjenom generacija, odnosno imaju ciklus koji izmjenjuje fazediploidnog micelija s fazamahaploidne seksualne reprodukcije. Za fazu razmnožavanja karakteristično je prisustvo dvobičastihzoospora samastigonemnim bičem usmjerenim prema naprijed i golim koji je, uglavnom, usmjeren prema naprijed. Dispergiraju se u vodi ili koriste površinsku vlagu (uključujući oborine na površini biljaka). Neke vrste proizvode aseksualne zračne spore koje raznosi vjetar. Oblikseksualne reprodukcije jeoogamija, sagametangijama. Seksualne spore, zvaneoospore su sferične, prozirne i dvoslojne, a koriste se za preživljavanje u nepovoljnim uvjetima okoliša.
O taksonomskoj klasifikacija oomiceta, mnogo se raspravljalo. Isprva su klasificirane kao divizija koja pripada carstvuFungi, ali to je postalo neupotrebljivo. Naprimjer, njihovi ćelijski zidovi sastoje se odceluloze, a ne odhitina kao u pravih gljiva, i one uglavnom nemaju septaciju. Osim toga, u vegetativnom stanju imaju diploidna jedra, dok gljive imaju haploide. Oomycete su sada uključene kao klasa koljenaHeterokonta, zajedno ssmeđim algama idiatomejama.[4][5]
Ova je grupa prvobitno je svrstana među gljive, a kasnije je tretirana kaoprotista, na osnovu opće morfologije i načina života.Kladistička analiza, zasnovana na modernim otkrićima o biologiji tih organizama podržava relativno prisnu povezanost s nekim fotosintetskim organizmima, poputsmeđih algi idiatomeja. Uobičajena taksonomska klasifikacija na osnovu ovih podataka smješta ih urazred Oomycota zajedno s drugim razredima, poput Phaeophyceae (smeđe alge) unutar koljenaHeterokonta.
Taj odnos podržavaju brojne uočene razlike između oomiceta i gljiva. Naprimjer,ćelijski zid oomikeca je sastavljen odceluloze, a nehitina i uglavnom nemajuseptaciju. Također, u vegetativnom stanju imajudiploidna jedra, dok gljive imajuhaploidna. Većina oomiceta proizvodi samopokretne zoospore s dvabiča. Jedan ima morfologiju pravog biča, a drugi morfologiju razgranatog „zastavičastog nabora“. Taj drugi bič, sa "šljokicama", jedinstven je za carstvo Heterokonta. Spore nekoliko skupina gljiva koje zadržavaju flagele (poputChytridiomycetes) imaju samo jedan bič. Oomycota i gljive imaju različite metaboličke puteve za sintezulizina i imaju brojne različiteenzime. Ultrastruktura je također različita, s tim da oomicete imaju cjevastemitohondtijskekriste[6]