| FIFA-ine konfederacije |
|---|
 |
|
|
Nogometna konfederacija Okeanije (OFC;engleski:Oceania Football Confederation) jedna je od šest kontinentalnih konfederacija međunarodnenogometne federacijeFIFA. OFC ima 13 članova, od kojih su 11 punopravni članovi, a dva su pridružena člana koji nisu povezani sa FIFA-om. Promoviše nogomet uOkeaniji i omogućavazemljama članicama da se kvalifikuju zaFIFA Svjetsko prvenstvo.
OFC se pretežno sastoji odostrvskih država u kojima nogomet saveza nije najpopularniji sport, s niskimBDP-om i niskom populacijom što znači da OFC nacije generiraju vrlo malo novca. OFC ima mali uticaj u širem nogometnom svijetu, bilo u smislu međunarodnog takmičenja ili kao izvor igrača za klupska takmičenja visokog profila. OFC je jedina konfederacija koja nije imala barem jednu međunarodnu titulu, a najbolji rezultat imaAustralija koja se plasiralau finaleFIFA Kupa konfederacija 1997.
Godine 2006, tada najveća i najuspješnija nacija OFC-a,Australija, napustila je po drugi put konfederaciju kako bi se pridružilaAzijskoj nogometnoj konfederaciji (AFC), ostavljajućiNovi Zeland kao najveću reprezentaciju unutar OFC-a.
Predsjednik OFC-a jeLambert Maltock od aprila 2018. Potpredsjednici su Thierry Ariiotima, Kapi Natto John i Lord Ve'ehala, dok je Franck Castillo generalni sekretar.[1] Sjedište konfederacije je uAucklandu,Novi Zeland.
Konfederacija je nastala 1966. godine, kao rezultat neuspjelih pokušaja Australije i Novog Zelanda da se pridružeAzijskoj nogometnoj konfederaciji.[2] Osnivački članovi OFC-a bili su sljedeći:[3]
Australija je napustila OFC 1972. kako bi ponovo nastavila sa članstvom u AFC-u, ali se ponovo pridružila OFC-u 1978.[4][5] Njihova muška reprezentacija (nadimakSocceroos) postala je prvaOkeanijska zemlja koja je igrala naFIFA Svjetskom prvenstvu1974, a izvučena je u istoj grupi saČileom,Istočnom Njemačkom iZapadnom Njemačkom. Nisu uspjeli postići ni jedan gol, ali su i dalje bili konkurentni u sva tri svoja meča.[6] Reprezentaciju Novog Zelanda (nadimakAll Whites) su igrali na svom prvom Svjetskom prvenstvu osam godina kasnije. NaSvjetskom prvenstvu 1982. pretrpjeli su teže poraze nego što je Australija ranije imala.[7]
Kineski Taipei je bio član OFC-a od 1975. do 1989. godine. Godine 1996.FIFA je potvrdila OFC kao punu konfederaciju i dodijelila mu mjesto u izvršnoj vlasti FIFA-e.[8] Godine 1998. OFC je predstavio novilogo i službeni časopis pod nazivomThe Wave. Australija je u međuvremenu izgubila nekoliko međukonfederacijskih doigravanja za Svjetsko prvenstvo; prvo uŠkotsku 1985, zatim uArgentinu 1993, teu Iranu 1997.[9]
Reprezentacija Australije dugo se smatrala najvećim izazovom u Okeaniji.[10] Bilo je mnogo nekonkurentnih utakmica u kojima su učestvovali, posebno 1990-ih i 2000-ih. Njihove utakmice drugog kola kvalifikacija zaSvjetsko prvenstvo 1998. u junu 1997. uključivale su pobjeduSolomonskih Ostrva rezultatom 13-0.[11] Sljedeće godine su pobijediliCookova Ostrva sa 16-0 naOFC kupu nacija 1998, dok su ih naOFC kupu nacija 2000. savladali sa 17-0.[12][13] Nekonkurentni rezultati su eskalirali u aprilu 2001. godine, tokom prvog kruga OFC kvalifikacija zaSvjetsko prvenstvo 2002. Australija je pobijedilaTongu rezultatom 22–0, nakon ovog rezultata dolazi porazAmeričke Samoe 31–0 i porazSamoe 11–0.[14][15] Utakmica Američke Samoe postala je najveća međunarodna pobjeda u historiji sporta (oborivši prethodni rekord postavljen u protiv Tonga),[16] dokje Archie Thompson također oborio rekord za najviše golova u međunarodnoj utakmici, postigavši 13.
Rekordna forma Australije u ranim fazama kvalifikacija na kraju se nije mogla ponoviti u njihovommeđukonfederacijskom doigravanju protivUrugvaja kasnije te godine. U prvoj utakmici, Australija je uspjela savladatiJužnoamerikance rezultatom 1-0 pred domaćom publikom uMelbourneu od 84.656, ali su u gostima bili svladani rezultatom 3-0. Gostujuću utakmicu pokvario je incident na aerodromu uMontevideu prije same utakmice, gdje su australijske igrače pljuvali, udarali i zlostavljali gomila urugvajskih navijača.[17] Dana 24. maja 2004.Nova Kaledonija je postala 12. članica OFC-a.
Australija je 2005. stigla do još jednogmeđukonfederacijskog doigravanja protiv Urugvaja. Obje strane su pobijedile u jednoj od dvije utakmice, što je dovelo do toga da je Australija konačno okončala sušu na Svjetskom prvenstvu dramatičnomizvođenjem penala uSidneju. Australiji je odobreno pojačano osiguranje za prvu gostujuću utakmicu, kao odgovor na incident na aerodromu 2001. godine, a u revanšu urugvajski tim je žestoko izviždan dok je svirala njihova nacionalna himna.[18] NaFIFA Svjetskom prvenstvu 2006. Australija je eliminirana odItalije tokom osmine finala.[19] Njihova pobjeda u grupnoj fazi 3-1 protivJapana ostaje jedini put kada je tim koji predstavlja OFC pobijedio na turniru. Australija je iste godine ponovo napustila OFC i pridružila se Azijskoj nogometnoj konfederaciji.
Godine 2008, pridruženi član,Nogometni savez Sjevernih Marijanskih ostrva, također je napustio OFC i 2009. godine se pridružio AFC-u kao pridruženi član. Krajem 2009. godine,Nogometni savez Palaua, koji je geografski dio Okeanije, ali bez službenih veza s OFC-om, također je podnio zahtjev za isti status kod AFC-a kao i savez Sjevernih Marijanskih ostrva, ali nije bio uspješan.[20] Novi Zeland je okončao vlastitu sušu na Svjetskom prvenstvu2009. kada su pobijediliBahrein i plasirali se naSvjetsko prvenstvo 2010. Na turniru je učestvovala i Australija, koja je sada predstavljala AFC. Novi Zeland je bio jedini neporaženi tim na turniru, uprkos tome što nije prošao grupnu fazu.[21] Uz odsustvo Australije, Novi Zeland je sada redovno prisutan u plej-ofu međukonfederacija Svjetskog prvenstva. Ubjedljivo su poraženi odMeksika u dvije utakmice2013, a za dlaku su propustiliPeru2017.[22] iKostariku2022.[23][24]
Kroz svoju historiju, postojali su brojni pozivi da se ili spoje OFC i AFC, ili da se OFC raspusti i da se njegovi članovi pridruže AFC-u, kako bi se formirala Azijsko-pacifička nogometna konfederacija.
Pozivi su postali glasniji 2003. godine kada je FIFA poništila odluku da OFC-u odobri automatsko mjesto na Svjetskom prvenstvu.[25] Nedostatak učešća Australije na Svjetskom prvenstvu prije 2006. mnogi okrivljuju za OFC kvalifikacioni proces, a nogometni kritičar Matthew Hall je 2003. izjavio:"Za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, Socceroos će pobjeđivati u utakmicama ukriket poenima, a zatim se suočiti sa teškim doigravanjem protiv očajnog, borbeno prekaljenog protivnika koji je dobio drugi, ili čak treći život."[25]
