Ako je moguće i u upotrebi, koriste seosnovne SI jedinice. Ako nije drugačije označeno, svi podaci dobijeni su mjerenjima u normalnim uvjetima.
Nihonij je vještačkihemijski element sasimbolomNh iatomskim brojem 113. On je ekstremnoradioaktivan, a njegov najstabilniji do danas poznati izotop, Nh-286 imavrijeme poluraspada od oko 10 sekundi. Uperiodnom sistemu, nihonij se nalazi up-bloku transaktinoidnih elemenata. Član je 7. periode i smješten je u 13. grupu elemenata (grupa bora) periodnog sistema, mada još uvijek nije potvrđeno da će se on ponašati kao teži homolog elementatalija koji je u istog grupi.
Otkriće nihonija prvi put je 2003. objavio zajednički rusko-američki tim pri Združenom institutu za nuklearno istraživanje (JINR) sa sjedištem u ruskom graduDubna, a naredne 2004. godine slično otkriće su objavili i japanski naučnici pri RIKEN-u. Potvrda ova dva otkića uslijedila je tokom nekoliko godina, a bila je plod međunarodne saradnje i nastojanja, koja su uključivala nezavisne timove naučnika koji su radili u SAD, Njemačkoj, Švedskoj i Kini, kao i prvobitne otkrivače u Rusiji i Japanu. U decembru 2015.Međunarodna unija za čistu i primijenjenu hemiju ifiziku formirali su zajedničku radnu grupu koja je zvanično priznala postojanje elementa, te je čast i prioritet za davanje imena novom elementu dala japanskim naučnicima pri RIKEN-u, jer su presudili da je RIKEN-ov tim nedvosmisleno demonstrirao da se u njihovim podacima i zapažanjima zaista radi o elementu 113, dok su takvi dokazi u radovima JINR izostali. Japanski tim predložio je nazivnihonium u martu 2016. a u novembru iste godine IUPAC ga je prihvatio i proglasio zvaničnim. Naziv elementa potječe izjapanskog imena za državu Japan (日本,nihon?).
Za nihonij se očekuje da bude unutar granica "ostrva stabilnosti", pretpostavljenom konceptu koji pokušava objasniti zašto neki superteški nuklidi imaju neuobičajeno duga vremena poluraspada, u usporedbi sa trendom izuzetno brzo opadajuće stabilnosti elemenata koji slijede nakonbizmuta. Eksperimenti uglavnom podržavaju ove teoretske pretpostavke, a izmjerena vremena poluraspada potvrđenih izotopa nihonija povećavaju se od milisekundi do nekoliko sekundi, povećanjem broja neutrona i približavanjem "ostrvu stabilnosti". Za nihonij je izračunato da bi mogao imati neke osobine slične svojim lakšim homolozima: boru,aluminiju,galiju,indiju italiju, te da bi se ponašao kao postprelazi metal kao i četiri teža elementa iz ove grupe, mada bi mogle postojati i određene razlike u odnosu na njih. Naprimjer, nihonij bi trebao imati dosta stabilnijeoksidacijsko stanje +1 od stanja +3, slično taliju, ali bi u stanju +1 nihonij trebao biti dosta sličniji srebru iastatu nego taliju. Preliminarni eksperimenti iz 2017. pokazali su da elementarni nihonij nije mnogo volatilan (nestabilan), iako je njegova hemija u velikoj mjeri još neistražena.
U ljeto 2003.američki iruski naučnici pokušali su dobiti nihonij pomoćuciklotrona (ubrzivača čestica) pri Združenom institutu za nuklearna istraživanja sa sjedištem u ruskom graduDubna. U tom eksperimentu, bombardirali su jezgra atoma243Am jako ubrzanim ionima48Ca.[8] Dana 31. januara 2006. objavljeno je da u švicarski istraživači uspjeli napraviti 15 atomamoskovija, posebno dizajniranom metodom kada su metu napravljenu od americija bombardirali atomima kalcija. Taj element identificirali su pomoću proizvoda njegovog raspada,dubnija. Lanac raspada ovog elementa uključivao je i element113, tako da je i on mogao biti dokazan na taj način.[9]
U augustu 2012. japanski naučnici su objavili da su uspjeli napravitiizotop elementa113,278Nh, tako što su identificirali lanac od šest uzastopnih α-raspada. Zajedno sa drugim rezultatima iz sličnih istraživanja obavljenih tokom 2004. i 2007. ovaj rezultat bio je nedvosmisleni dokaz proizvodnje i identifikacije novog elementa, odnosno njegovog izotopa278Nh.[10]
Nakon potvrde otkrića elementa, naprije mu je dodijeljeno sistematsko imeununtrij (hemijski simbolUut odlat.unus "jedan" (2 puta) i lat.tri "tri") uz odgovarajući redni broj 113. Također je nazivan ieka-talij (Sanskrt:eka "jedan", italij, odnosno "jedan ispod talija") a nezvanično ijapanij. Dana 30. decembra 2015.IUPAC je zvanično potvrdio otkiće elementa 113, te pravo prijedloga imena dodijelio japanskom RIKEN institutu.[11] Bio je to prvi element čije ime je predloženo od nekog pojedinca ili institucije izAzije.[12] Dana 8. juna 2016. japanski naučnici su za ovaj element predložili nazivnihonij (simbolNh) kao referencu na riječnihon (Japan), a rok za žalbe na ovaj prijedlog istekao je 8. novembra 2016. godine.[13] Nakon toga 30. novembra 2016. IUPAC je zvanično objavio konačno ime novog elementa.[14]
Hemijske osobine i ponašanje nihonija moglo bi biti dosta drugačije nego kodtalija. Za ove razlike se pretpostavlja da bi mogle biti rezultat spin-orbitalnog razdvajanja7p ljuske, zbog čega bi nihonij mogao biti približno između dva relativno inertna elementa sa zatvorenim ljuskama (kopernicijem iflerovijem), što je jedinstvena situacija u cijelokupnom periodnom sistemu.[15] Za nihonij se očekuje da će biti manje reaktivan od talija, zbog veće stabilizacije i iz nje rezultirajuće hemijske neaktivnosti7s podljuske u nihoniju u usporedbi sa6s podljuskom u taliju.[3] Standardni elektrodni potencijal za par Nh+/Nh procjenjuje se da bi mogao biti 0,6 V; pa bi nihonij čak mogao biti i plemeniti metal, približno onoliko koliko su "plemeniti"rodij irutenij.[3] Metalni elementi grupe 13 obično imaju dvaoksidacijska stanja: +1 i +3. Prvo je rezultat djelovanja samo jednogp elektrona pri vezivanju dok je drugo stanje rezultat uključivanja sva tri valentna elektrona, dva us podljuski te jednog up podljuski. Kako se ide niz grupu, energije veze se smanjuju te stanje +3 postaje sve manje stabilno, kako energija koja se oslobađa pri izgradnji dvije dodatne veze i održavanju stanja +3 nije uvijek dostatna da bi prevazišla energiju potrebnu za uključivanjes elektrona. Stoga, za aluminij i galij stanje +3 je najstabilnije, a stanje +1 dobija na značaju kod indija, te kod talija ono postaje stabilnije nego stanje +3. Kod nihonija se očekuje da će se ovaj trend nastaviti, te da će i on imati +1 kao svoje najstabilnije oksidacijsko stanje.[1]
Najjednostavniji mogući spoj nihonija je monohidrid, NhH. Vezanje sa vodikom moguće je putem 7p1/2 elektrona nihonija i1s elektrona vodika. Ipak, interakcija spin-orbitala uzrokuje da se energija vezivanja nihonij-monohidrida smanji za oko 1 eV[1] a da se dužina veze u NhH skrati jer je vezivanje 7p1/2 orbitale relativistički kontraktirano. To je posebnost nihonija među ostalim elementima7p serije, jer svi ostali monohidridi7p elemenata imaju relativističko produženje dužine veze umjesto njenog skraćivanja.[16] Drugi efekat interakcije spin-orbitala je taj što Tl-H veza ima interakciju u talij-monohidridu (TlH), što je gotovo čisto sigma vezivanje, dok se inerakcija Nh-H veze očekuje da bi imala značajne karakteristikepi veze.[17] Analogno tome, kod monofluorida (NhF) ona bi također trebala postojati.[18] Za ion Nh(I) predviđa se da bi trebao biti sličniji ionu srebra (Ag(I)) nego talija(I):[1] za ion Nh+ ion očekuje se da bi lakše vezivao anione, tako da bi u tom slučaju NhCl trebao biti rastvorljiv spoj u rastvoru s viškomHCl ili uamonijaku dok takav spoj talija (TlCl) nije rastvorljiv. Osim toga, za razliku od Tl+, koji gradi jak bazični hidroksid (TlOH) u rastvoru, kation Nh+ bi se trebao hidrolizirati sve do amfoternog oksida Nh2O, koji bi se dalje trebao moći rastvarati u vodenom rastvoru amonijaka a dosta slabije biti rastvorljiv u vodi.[3]
^abcdefghijHoffman Darleane C.; Lee Diana M.; Pershina Valeria (2006). "Transactinides and the future elements". u Morss Norman M.; Edelstein Fuger Jean (ured.).The Chemistry of the Actinide and Transactinide Elements (3 izd.). Dordrecht, Holandija: Springer Science+Business Media.ISBN1-4020-3555-1.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^O. L., Jr. Keller; J. L. Burnett; T. A. Carlson; C. W., Jr. Nestor (1969). "Predicted Properties of the Super Heavy Elements. I. Elements 113 and 114, Eka-Thallium and Eka-Lead".The Journal of Physical Chemistry.74 (5): 1127−34.doi:10.1021/j100700a029.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Thayer John S. (2010). "Relativistic Effects and the Chemistry of the Heavier Main Group Elements": 82.doi:10.1007/978-1-4020-9975-5_2.journal zahtijeva|journal= (pomoć)
^EU ovaj element još uvijek nije stavila na spisak opasnih elemenata, međutim trenutno nije moguće pronaći pouzdani izvor ili literaturu o opasnim svojstvima ove supstance. Radioaktivnostne spada u opasna svojstva koja se ovdje navode.
^K. Morita; et al. (2012). "New Result in the Production and Decay of an Isotope,278113, of the 113th Element".Journal of the Physical Society of Japan.81: 103201.doi:10.1143/JPSJ.81.103201.Eksplicitna upotreba et al. u:|author= (pomoć)
^Young-Kyu Han; Cheolbeom Bae; Sang-Kil Son; Yoon Sup Lee (2000). "Spin–orbit effects on the transactinide p-block element monohydrides MH (M=element 113–118)".Journal of Chemical Physics.112 (6): 2684.Bibcode:2000JChPh.112.2684H.doi:10.1063/1.480842.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Seth Michael; Schwerdtfeger Peter; Knut Fægri (1999). "The chemistry of superheavy elements. III. Theoretical studies on element 113 compounds".Journal of Chemical Physics.111 (14): 6422–33.doi:10.1063/1.480168.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Stysziński Jacek (2010).Why do we Need Relativistic Computational Methods?. str. 139–146.doi:10.1007/9781402099755_3.
