Neotropik ilineotropska biogeografska zona pojam je izbiogeografije koji se koristi i u geografiji životinja (zoogeografija) i u biljnoj geografiji, odnosno fitogeografiji (kao jedno od carstava flore). S vegetacijskog stanovišta,Južnu Ameriku, a najjužniju regijuAnda više nije dio neotropika negoantarktičke ekozone),Srednju Ameriku, ZapadneKaribe, južni dio Meksika i južni vrhFloride. Zoogeografska regija Neotropik uključuje Južnu Ameriku, Srednju Ameriku i Zapadnu Indiju.Centralna Amerika predstavlja prelazno područje kanearktiku.[1][2][3]
Neotropik je dugo bio odvojen od Sjeverne Amerike, pa se tu razvila vrlo neovisna flora i fauna, koja više podsjeća na gondvanske elemente Antarktisa i Australisa.
Unutar neotropika postoji nekoliko podregija. To su prije svegazapadnokaripski otoci koji imaju vrlo neovisne divlje životinje, te centralna Amerika. U samoj Južnoj Americi postoji razlika između andsko-patagonske i gvajansko-brazilske faune. Prva uključuje andsku regiju kao i hladnija područja pampasa i patagonske stepe, a druga tropske nizinjke šume i savane. Konačno, otociGalapagosa formiraju jasno definisanu jedinicu u regiji.
Najvažnije vrste vegetacije uključuju tropske prašume. Obuhvataju veliki dio amazonskih nizija kao i velika područja Srednje Amerike. Izolirano se nalazi takozvana Mata Atlântika, atlantski pojas prašume, na jugoistočnoj obali. Odvojen je od amazonskih prašuma savanama i suhim šumama (Cerrado,Gran Chaco). Na sjeveru amazonskih šuma nalazi se još jedan region savane, ljano. Zapadnim bočnim dijelom Južne Amerike dominira moćni planinski lanac Anda, na čijim se obroncima u tropima uzdižu planinske kišne šume, a zatim se spajaju u planinske stepe. Suha pustinjaAtacama leži zapadno od tropskih Anda. Ova sušna područja sežu južno iznad sredozemnih grmova, u umjereno listopadne šume koje se protežu doOgnjene zemlje. Na istoku južnih Anda protežu se travnjaci pampas i patagonijske stepe.
Posebno su karakteristične porodice biljaka suCactaceae iBromeliaceae, ali iTropaeolaceae, kao i rodoviAgave iYucca i nekoliko rodova pantropskih palmi (Euterpe,Sabal,Jubaea). Ostale porodice suCannaceae,Cyclanthaceae iMarcgraviaceae.
| Ledene ploče i glečeri | Zimzelene borealne četinarske šume | Zimske hladne polupustinje | Suhe savane | Hladna pustinja | Planinske četinarske šume | Zimske hladne pustinje | Ukrasne i kaktusne savane |
| Lišćarske i mahovinske tundre | Umjerene obalske prašume | Lišćarska vegetacija | Tropske suhe šume | ||||
| Tundra patuljastih grmova i livada | Listopadne i crnogorične miješane šume | Vruće polupustinje | Kišnozelene vlažne savane | ||||
| Planinska tundra, alpska prostirka i prolazi | Umjerene listopadne i poplavne šume | Vruće pustinje | Tropske iʅ suptropske kišnozelene vlažne šume | ||||
| Šumska tundra i borelna poplavna polja | Mješovite šumske stepe | Visokoplaninske stepi i pustinje | Tropske iʅ suptropske kišne šume | ||||
| Četinarska šumska tundra | Travnate stepe i slane močvare | Subtropske suhe šume | Tropske planinske prašume i kišne šume | ||||
| Listopadna borealna četinarska šuma | Grmaste i suhe stepe | Subtropske vlažne šume | Trskaste i poplavne močvare vodeniuh biljaka | ||||
| ≡ = Planinski lanci | ::: = Pustinjske regije bez vegetacije | :¤: = Vegetacijska oaza (dijelom s ograničenjem) | ••• = Obalne mangrove |
Južna Amerika bila je izolirana od drugih kontinenata tokom većeg dijela moderne ere. Za to vrijeme razvijali su se jedinstveni oblicisisara, od kojih su neki i danas karakteristični za Južnu Ameriku. Tu se ubrajaju razneMarsupialia, armadili, anteatere i lentovi.Majmuni Novog svijeta i njihovi srodnici, zamoraci pojavili su se vrlo rano kao otoćni izolati. Međutim, današnju faunu sisara u neotropskom regionu velikim dijelom čine grupe koje su migrirale izSjeverne Amerike tokom velike razmjene američke faune upliocenu. Kada je prije oko tri miliona godina formiran kopneni most Srednje Amerike, artefakti (jeleni, kamile, umbilikatne svinje), jednoobrazni kopitari (tapiri), zečevi, grabljivice (mačke,psi, martenice, medvjedi, mali medvjedi),insektivori i porodice glodara Novog svijeta,miševa i kroasana od Sjeverne do Južne Amerike. U to vrijeme su se također useljavali proboscide i konji, ali su kasnije nestali.
Torbari su u Južnoj Americipredstavljeni torbarskim pacovima,oposumskim miševima i porodicomMicrobiotheriidae. Beutleri su ograničeni na neotropik, osim sjevernog oposuma, koji se takođe javlja u nearktiku. Pored penjačkih oblika (Didelphis,Marmosa) postoje i poluvodeni (Lutreolina,Chironectes). Miševi se mogu ograničiti na reliktna područja andske regije.
Raznolikostoklopnika kreće se od pojasolikih krtica do giganata rodaArmadillo. Podjednako naseljavaju šume i sušna područja. Jedna vrsta, deveterostruki armadilo, također se javlja samo u nearktisu. Anteatri su predstavljeni džinovskim anteatrom, tamanduaom i patuljastim anteatrom.Ljenjivce zastupa samo jedan, dok su veliki kopneni oblici postojali dopleistocena.Širokonosni majmuni su sada ograničeni na neotropsku regiju. Javljaju se u Južnoj i Srednjoj Americi. Isto se odnosi na ostale majmune Novog vijeta, koji suendemi neotropske oblasti, a naseljavaju i Južnu i Srednju Ameriku. Za razliku odmajmuna starog svijeta, novosvjetski majmuni nisu proizveli nikakve oblike rada. Oni se mogu podijeliti ukapucinolike, kratkorepe majmune, noćne majmune, dugorrpe paukolike majmune (rodAteles), saki majmune i drekavce.
Srodnici zamoraca s američkog kontinenta gotovo su isključivo ograničeni na neotropsku regiju.Kapibare su bile do kasnog pleistocena, ali su sada ograničene na neotrope. Ostale porodice zamoačkih srodnika su pacovolike životinjeOctodontoidea,Cavioidea, Chinchilloidea i Dinomyoidea. Potonje predstavlja samo rodPakarana. Pored toga, pojavljuju se i plutajućeMyocastoridae (močvarni oblici). Druga važna grupaglodara su miševi Novog svijeta, koji naseljavaju cijelu regiju, s izuzetkom slivaAmazona i rasprostranjeni su u najrazličitijim oblicima, od Tierra del Fuego i padina Anda do Meksika. Ostali glodari su džepni pacovi, koji se javljaju uglavnom u Srednjoj Americi i džepni miševi, koji se javljaju sjeverno od Južne Amerike. Postoje i kroasani (Sciurus,Sciurillus iMicrosciurus).Zečevi ikunići i su zastupljeni sa dva roda (Lepus iSylvilagus) u neotropskoj regiji.
Rovke se nalaze u Centralnoj Americi i sjevernoj Južnoj Americi, dok su na jugu predstavljeni torbarski pacovi. Jedini rod grmljavina koji se nalazi u Južnoj Americi jeCryptotis, naizgled vrlo mlad doseljenik. Žiške se javljaju naKubi iHaitiju. Uholocenu, odnosno nedavno izumrle suNesophontide, u Greater Antila.Šišmiši su predstavljeni samo grupomMicrochiroptera. Javljaju se u nekoliko porodica.
Kopitari su predstavljenidevama (gvanako, vikunje), raznimjelenima (bjelorepi jelen, pampaski jelena, močvarni jelen, račvasti jelen, pudus, mazamas) i tri vrste svinjapekari. Ogrličasti pekari prodire i u južna područja nearctisa, dok su bjelobradi pekari i Chaco pekari ograničeni na neotropsku oblast. Bjelorepi jelen dostiže čak ikanadski u neartis. Sve ostale vrste kopitara potpuno su ograničene na neotropik.Vikunja je tipski visokoplaninski stanovnik Anda, dok je rodGuanacona ograničen na sušne dijelove juga. Jeleni su u većini staništa zastupljeni najmanje po jednom vrstom. Dok su konji u Južnoj i Severnoj Americi izumrli prije oko 10.000 godina, na kraju pleistocena, tapiri su preživeli i, zajedno sa srednjoameričkim tapirom, predstavljaju najveće kopnene životinje na kontinentu. Ostale dvije vrste su nizijski tapir i planinski tapir. Tapiri su odsutni u obližnjoj regiji.
U neotropiku,predatori su zastupljenikunama ilasicama, malim medvjedima, velikim medvjedima,mačkama ipsima. Među lasicama, ističe se rodTayra. Ostali oblici su obične lasice, grlice ividre, od kojih je najveća vrsta divovska vidra. Mali medvjedi karakteristični su za neotropik. To uključuje rodCoatis,rakune, maki medvjede i klupčste medvjede. Centralnoameričkisom javlja barem na sjeveru regije. Veliki medvjedi sada su predstavljeni samo spektakularnim medvjedom, koji je ograničen na Ande. Spektakularni medvjed posljednji je predstavnik potporodiceTremarctinae. U pleistocenu su u Sjevernoj i Južnoj Americi postojali razni predstavnici ovih medvjeda. Mačkoliki vuk je najveći pas, a osim toga, postoje brojne manje vrste, poput lisice, šumskih pasa, maikonga i razne vrste rodaLycalopex. Sivalisica, nače bliska holarktičkoj sivoj lisici, dospijeba barem doVenecuele. Najveća mačka i drugi najveći grabežljivac neotropika, nakon spektakularnog medvjeda, jejaguar. Prirodno je stigao do južnih područja nearktika.Puma, nešto je manja, nekada je bila raširena širom Sjeverne i Južne Amerike. Prvobitno je naseljavala gotovo čitavu neotropsku regiju. Ostale manje mačke u regiji su ocelot, dugodlaka, tigrasta mačka, jaguarundi i andska mačka. U rijekama neotropske regije žive manatni i riječni delfini. Nekoliko vrsta poputtuljana, živih na obalama regije, kao slonasti tuljani i morskog lava sGalapagosa. NaKaribima živi morska medvjedica, a u ostatku je izumrla.
U neotropskoj zoni karakteristične ptice, koje su posebno raznovrsne, jesunandui,kokoši,tukani, sjajne (rajske) ptice,kolibri, tirani (Tyrannidae), brana ptice,hoacin. Neke vrste tirana i kolibri također se javljaju u nearktiku.
