Kao ostrvo bogatfosfatima, glavna privredna aktivnost od1907. godine bila je vađenje i izvoz ovog dobra[2]. Iscrpljivanjem ovih rezervi, okoliš ostrva ostao je teško narušen, a bogatstvo države ubrzano se počelo smanjivati. Kako bi održala visoki standard života, vlada Naurua je kratko u1990-ima od države stvorila porezni raj i središte za pranje novca. Od2001. privreda se održava uz pomoć australijske vlade, koja od Naurua zauzvrat traži čuvanje tražitelja azila koji pokušavaju ući u Australiju.
Porijeklo riječi "Nauru" nije poznato. Nauruanci su prije, kao i danas, zvali svoje ostrvo "Naoero". Nijemac Paul Hambruch, koji je boravio na ostrvu u maju1909. i od septembra do novembra1910, smatrao je da je riječ "Naoero" nastala kao spoj riječi "a-nuau-a-a-ororo" (moderno: "A nuaw ea arourõ"), što bi značilo "Ja idem na plažu".Elzašanin Alois Kayser, koji je na Nauruu proveo 30 godina i koji je intenzivno učionauruanski, odbio je Hambruchovo objašnjenje koje je smatrao manjkavim.
Ostrvo je kroz historiju imao mnoga imena: engleski kolonijalisti su ga prije1888. zvaliPleasant Island iliShank Island, dok su ga njemački kolonijalni vladari nazivaliNawodo iliOnawero.
Riječ "Nauru" nastala je kasnije od riječi "Naoero", kako bi govorniciengleskog jezika ispravno izgovarali ime ostrva.
Prvi naseljenici Naurua bili suMikronežani iPolinežani prije više od 3.000 godina[3]. Tradicionalno je na ostrvu postojalo 12 klanova ili plemena, koja danas predstavlja dvanaestokraka zvijezda nazastavi države. To su plemenaDeiboe, Eamwidamit, Eamwidara, Eamwit, Eamgum, Eano, Emeo, Eoraru, Irutsi (nestali), Iruwa, Iwi (nestali) iRanibok. Nauruanci su svoje porijeklo pratili po ženskoj liniji.
Britanski kapetan i lovac na kitove John Fearn bio je prvi Evropljanin koji je posjetio ostrvo1798. godine, te ga je nazvaoPleasant Island. Od sredine1830-ih Nauruanci su imali kontakte s evropskim kitolovcima i trgovcima koji su na ostrvu obnavljali svoje zalihe. Ostrvljani su trgovali hranom za palmino vino i oružje, koje je kasnije korišteno u desetogodišnjem ratu koji je počeo1878, a kojim je stanovništvo ostrva smanjeno s 1.400 na 900 osoba. Ostrvo je anektiralaNjemačka1888. te ga priključila njemačkom protektoratuMaršalovih ostrva. Dolazak Nijemaca okončao je rat, a kraljevi su počeli vladati ostrvoom, od kojih je najpoznatiji Auweyida. Kršćanski misionari s otočja Gilbert došli su na ostrvo također1888.[4]
Fosfate je1900. godine na ostrvu otkrio Albert Ellis, a, u dogovoru sa Njemačkom,Pacific Phosphate Company počela je koristiti nalazišta1906. Prva izvezena pošiljka bila je1907[5]. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, ostrvo su zauzele australijske snage1914. godine. Nakon rata jeLiga naroda mandat nad teritorijem dala Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je dogovorilo dijeljenje te dužnosti s Australijom i Novim Zelandom1923. godine[6]. Vlade ovih država potpisale su sporazum (Nauru Island Agreement)1919, čime je osnovana Britanska komisija za fosfate (British Phosphate Commission), koja je preuzela prava za vađenje fosfata.
Američko bombardiranje ostrva
Japanske snage zauzele su ostrvo26. 8.1942.[7]. Zračna pista koju su sagradili Japanci na ostrvu bombardirana je u martu1943, kako bi se spriječila opskrba ostrva. Japanci su deportirali 1.200 Nauruanaca kako bi služili kao radna snaga na otocima Chuuk, gdje ih je 463 preminulo[8]. Ostrvo je oslobođen13. 9.1945. godine, kada su se dolaskom australijskog ratnog brodaHMAS Diamantina japanske snage predale. Deportirani Nauruanci vraćeni su s ostrva Chuuk u januaru1946. brodomTrienza[9]. Godine1947.UN je upravljanje ostrvoom ponovno dodijelio Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Novom Zelandu. Nauru je počeo sa samostalnim upravljanjem u januaru1966, a potpuno nezavisna država postao je1968, pod vodstvom predsjednika Hammera DeRoburta. Godine1967. Nauruanci su odBPC-a otkupili prava na korištenje te je u junu1970. osnovano lokalno društvo za vađenje fosfata pod nazivomNauru Phosphate Corporation. Ovo nacionalizirano društvo omogućilo je Nauruu jedan od najvećih standarda života u Pacifiku, pa je ova zemlja u to vrijeme bila druga najbogatija zemlja svijeta (per capita).
1989. država je podnijela tužbu protiv Australije naMeđunarodnom sudu pravde zbog spornih poteza na Nauruu za vrijeme australijskog upravljanja. Ovo se posebno odnosilo na nespriječenu ekološku štetu koja je nastala zbog vađenja fosfata[10]. Ovaj spor riješen je izvansudskom nagodbom koja je uključivala obnavljanje eksploatiranih područja na Nauruu. Smanjivanjem rezervi fosfata dogodio se i privredni pad, što je dovelo do političke nestabilnosti koja traje od sredine1980-ih. Samo u razdoblju od1989. do2003. vlast se promijenila 17 puta[11]. Posljednjih godina u vodstvu zemlje izmjenjivali su se René Harris i Bernard Dowiyogo, da bi nakon Dowiyogove smrti u martu 2003. Ludwig Scotty bio izabran kao predsjednik. Scotty je puni mandat dobio u oktobru2004. Od2007. predsjedničku dužnost obavljaMarcus Stephen.
Zadnjih godina važan dio državnih prihoda čini australijska pomoć. Za ovu pomoć Nauru upravlja centrom za azilante, u koji se upućuju većinom izbjeglice. Jedna od takvih skupina tražitelja azila, koju su činile 433 osobe iz raznih zemalja, spašena je u moru i upućena uNauru Detention Centre 2001. godine. Australijska vlada i dalje šalje ovakve grupe na Nauru.
Isključivi ekonomski pojas oko NauruaSatelitska snimka Naurua (izvor:ARM.gov)
Ostrvo se nalazi u zapadnom Tihom okeanu na 0° 32’ južne geografske širine i 166° 55’ istočne geografske dužine. Najbliži ostrvo jeBanaba, koji se nalazi 290km istočno i koji je, također, bogat fosfatima (treće značajno ostrvo u Tihom okeanu koje je bogato ovim resursom jeMakatea u ostrvimaTuamotu uFrancuskoj Polineziji). Nauru ima isključivi ekonomski pojas površine od 308.480km2 (zajedno s teritorijalnim vodama od 570km2), koji graniči sa pojasomKiribatija na istoku (290km do ostrva Banaba) i s Maršalovim Ostrvima na sjeveru (600km do atola Ebon). U relativnom susjedstvu nalaze se Savezne Države Mikronezije (Kosrae) na sjeverozapadu, Solomonski Otoci na jugozapadu,Papua Nova Gvineja (otočje Bismarck) na zapadu iTuvalu na jugoistoku.
Nauru jeatol koji se nalazi na vrhu podvodnog ugašenogvulkana.Korali sežu do 2.000 metara duboko u more, a nalaze se maksimalno 60 metara iznad mora. Ova najviša tačka ostrva nalazi se u istočnom Aiwu, a poznata je pod nazivomCommand Ridge. U usporedbi s ostalim atolima Nauru ima vrlo malulagunu. Već 1km od obale dubina mora prelazi 1.000 metara. U unutrašnjosti ostrva nalaze se fosfati, koji su nastali od izmeta morskih ptica. Oko 2km2 ostrva je šumovito.
Klimatski dijagram Naurua
Zbog blizine ekvatora (42km sjeverno), temperature su prilično ujednačene tokom cijele godine, s mjesečnim prosjekom od 27.5°C. Tokom dana temperature su između 26 i 35°C, te između 25 i 28°C noću. Godišnje padavine poprilično variraju, te ovise o fenomenuEl Niño. Godišnji prosjek padavina je 1.900mm.
Globalno zagrijavanje direktno utiče na Nauru, jer drastični rast nivoa mora prijeti nestajanju ostrva. Zbog ovog problema vlada je više puta tražila akciju od UN-a i sastanke saSAD-om i drugim industrijskim zemljama.
Od biljnog svijeta na ostrvu se mogu naći kokosovepalme,pandanusi,smokve,hibiskusi i sl. Mnogo biljnog svijeta nestalo je zbog degradacije okoline koju je uzrokovalorudarenje.
Što se tiče morske okolišne (pogotovo koralnog pojasa koji okružuje ostrvo), on je poprilično ugrožen, također zbog eksploatacije fosfata i urbanizacije. Ovdje su prije u velikom broju živjelimekušci irakovi.
Politički sistem sastoji se od sljedećih elemenata:
Kabinet (Cabinet, predsjednik i ministri; najviši dužnosnici izvršne vlasti)
predsjednik države na dužnosti: Marcus Stephen
Državni sekretar(Chief Secretary)
državni sekretar na dužnosti: Camilla Solomon
Parlament (Parliament,the House; najviši dužnosnici zakonodavne vlasti)
Predsjednik parlamenta i zamjenici(Speaker/Deputy Speaker)
predsjednik parlamenta na dužnosti: Valdon Dowiyogo
Parlamentarni sekretar(Clerk)
Parlamentarni sekretar na dužnosti: Helen Bogdan (Australija)
Predsjednik Vrhovnog suda (Chief Justice; najviši dužnosnik sudske vlasti)
predsjednik Vrhovnog suda na dužnosti: Barry Connell
ostale sudije(Court Judges)
Vrhovni sud(Supreme Court)
Marcus Stephen, bivši predsjednik Naurua
U nauruanskom parlamentu, poznatim pod imenomHouse, nalazi se 18 zastupnika, koji se obično biraju svake 3 godine. Zastupnici između sebe biraju predsjednika države, koji se obično imenuje nakon nacionalnih parlamentarnih izbora, te je to obično zastupnik iz zastupničke skupine koja ima relativnu većinu u parlamentu. Predsjednik tada imenuje članove kabineta, koji se sastoji od 5 ili 6 ministara. Predsjednik je ujedno i poglavar države i šef vlade.
U državi postoji manji višestranački sistem. Dvije službene stranke, suprotne političke orijentacije, jesuNaoero Amo iDemocratic Party of Nauru. Također, postoji još jedna neslužbena politička stranka imenaCentre Party. Obje stranke formirane su kako bi se ojačala uloga parlamenta. Danas jeNaoero Amo najvažnija politička stranka, dok DPN i CP imaju malu političku moć.
Naoero Amo (Nauru First Party); kršćansko-liberalna (službena)
Demokratska stranka Naurua (Democratic Party; službena; bivša neslužbenaNauru Party)
Stranka centra (Centre Party); kršćansko-konzervativna (neslužbena)
Nauruanski pravni sistem temelji se na engleskom sistemu (Common Law) i na odlukama nauruanskog parlamenta. Predsjednika Vrhovnog suda imenuje predsjednik države. Žalbe na odluke tog suda rješava prizivni sud (Appellate Court), koji se sastoji od dvojice sudija. Žalbe ove vrste u praksi su iznimno rijetke. Parlament nema pravo opozvati sudske odluke. Okružni sudija nalazi se na čelu okružnog suda, koji, između ostalog, bilježi rođenja, vjenčanja i smrti stanovništva.
Nauruanski izborni sistem funkcionira po principu prioriteta kojim glasači određenog izbornog okruga izabiru kandidate. Glasati može bilo koja osoba koja je starija od 20 godina i ima nauruansko državljanstvo. Izborni kandidat mora zadovoljavati navedene uvjete, te mora predati svoju kandidaturu uz potpise dvaju ili više glasača, najkasnije 14 dana prije izbora.
Nauru nema vojne odbrambene snage, već je za odbranu zemlje neslužbeno odgovorna Australija. Za unutrašnju sigurnost zemlje odgovorne su omanje policijske snage. Najveći prekršaji u državi svode se na krađe bicikala, provale u automobile i ometanje privatnih posjeda.
U augustu2003. Nauru je, zajedno sKiribatijem, prekinuo diplomatske odnose sFrancuskom, zbog francuskih nuklearnih pokusa uPacifiku. Odnosi su ponovno uspostavljeni 2 godine kasnije, a ojačani su kratkim sastankom tadašnjeg predsjednika Ludwiga Scottyja s francuskim predsjednikomJacquesom Chiracom uFrancuskoj Polineziji2005. godine.
21. 6.2002. Nauru, koji je dotad službeno priznavaoTajvan, prekinuo je diplomatske odnose sTaipeiem, te uspostavio diplomatske odnose sNarodnom Republikom Kinom. Tadašnji nauruanski predsjednik René Harris potpisao je taj sporazum uHong Kongu s kineskim zamjenikom ministra vanjskih poslova Zhouom Wenzhongom. Zbog toga je Nauru od Kine primio višemilionsku finansijsku pomoć. Ovim činom broj država koje priznaju Tajvan u to vrijeme pao je na 27.
4. 3.2004. nauruanski ambasador pri UN-u Vinci Clodumar i islandski predstavnik Hjálmar Hannesson potpisali su sporazum o uspostavljanju diplomatskih odnosa izmeđuIslanda i Naurua. Odnosi su uspostavljeni ponajviše radi pomoći u ribolovnoj industriji.
U martu 2005. kineski zamjenik ministra vanjskih poslova Yang Jiechi nakon sastanka s predsjednikom Scottyjem izrazio je želju za jačim diplomatskim odnosima tih dviju zemalja. Scotty je tad izjavio da podržava ujedinjenjeKine sTajvanom.9. 5. 2005. Scotty i tajvanski predsjednik Chen Shui-bian kratko su se sastali uMajuru, te su pet dana nakon toga nastavljeni diplomatski odnosi između Naurua i Tajvana. Scotty je opravdavao ovaj potez izjavom da je prekid odnosa s Tajvanom koji je napravio René Harris bio pogreška, te da je on uvijek bio protiv toga. Za pomoć koju Tajvan pruža Nauruu u razvoju obrazovanja, poljoprivrede, ribarstva i turizma, Nauru podupire ulazak Tajvana u neke međunarodne organizacije.
21. 1.2006. otvoren je nauruanski konzulat uBangkoku uTajlandu, godinu dana nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa između ovih dviju zemalja.
Od 13.048 stanovnika ostrva, 58% suNauruanci, 26% su s drugih pacifičkih ostrva (Kiribati,Tuvalu,Filipini), 8% suKinezi, a 8% Evropljani[12]. Prosječna očekivana životna dob od 62 godine (muškarci 58.8, žene 66.1) relativno je niska. Razlog za ovo je veliki broj oboljelih oddijabetesa. Godine 2003. 30.2% odraslog stanovništva bolovalo je od ove bolesti. Tako je Nauru zemlja s najvećim postotnim brojem dijabetičara. Također, stanovništvo Naurua jedno je od najpretilijih društava na svijetu i smatra se da preko 90% stanovništva ima prekomjernu tjelesnu težinu[13].
Godišnja stopa rasta stanovništva iznosi 1.87%; 38.2% stanovništva mlađe je od 14 godina, 60% staro je između 15 i 64 godine, a 1.9% stanovnika starije je od 64 godine. Postotak mrtvorođenih iznosi 1.014%. Stopa fertiliteta je 3.61 dijete po ženi. Stopanataliteta iznosi 2.73%, dok je stopamortaliteta 0.72% godišnje. Postotak pismenog stanovništva je preko 99%, što je najveći postotak od svih država uOkeaniji, te jedan od najvećih na svijetu, a zasluga je velikih državnih ulaganja u obrazovanje. Na jednog liječnika u zemlji dolazi 700 stanovnika.
Na Nauruu se govore 3 jezika, od kojih je nauruanski službeni (6.000 govornika) (Bender i Rehg 1991),engleski nacionalni (710) (2000. godine), a treći je kineski pidžin engleski, za koji nije poznat broj govornika.
Danas na Nauruu većinu stanovništva činekršćani. Najveći broj Nauruanaca suprotestanti (ukupno 57%). Oko 44% stanovništva pripada nezavisnoj protestantskoj crkviNauru Congregational Church. Glavna crkva nalazi se u Aiwu, a postoje i kapelice u okruzima Meneng, Buada, Anabar i Nibok. Ostalih 13% protestanata suevangelisti.
Oko 24% stanovništva sukatolici. UYarenu postoji katolička crkva i jedna škola, a u Ewi postojiKayser College, koji je nazvan po njemačkom katoličkom misionaru Aloisu Kaysersu. Oko5% stanovništva subudisti itaoisti, a 2% subahaisti.
Oko 7% stanovništva ostrva sljedbenici su izvorne nauruanske religije, što je svojevrsna reakcija na veliki utjecaj zapadne kulture i dominaciju kršćanstva na ostrvu. Izvorna nauruanska religija jemonoteistička vjera koja uključuje vjerovanje u boginju Eijebong i u ostrvo duhova Buitani. Sljedbenici vjeruju da je nebo i more stvorio pauk imena Areop-Enap.
Privreda ostrva još uvijek se najvećim dijelom osniva na eksploatiranjufosfata. Nauru je imao vrlo bogata nalazišta ovog dobra. Fosfati su nastali hemijskim procesom, koji se odvijao milionima godina odguana morskih ptica, koje i danas u velikom broju posjećuju ostrvo. Oko 75%BNP-a činio je izvoz ovog dobra. Najveći dio ovih velikih prihoda dat je na raspolaganje stanovništvu Naurua. Do2001. sve zdravstvene usluge bile su besplatne, a za javne usluge nisu se tražila nikakva davanja. Time je bila osigurana sasvim ugodna egzistencija stanovništvu ostrva. U ovom je razdoblju u prosjeku svaki Nauruanac imao dva do triautomobila i jedan motornibrod, a također su bili prilično uobičajeni izleti avionom u Australiju, većinom radi kupovine. Ovaj raskošni životni stil, koji je bio popraćen brojnim proslavama, rezultirao je činjenicom da danas više od polovine stanovništva ima problema s pretilošću i/ili dijabetesom, što je većinom uzrokovano nezdravom prehranom.
Nauru House u Melbourneu (u sredini). Prije u vlasništvuNauru Phosphate Royalties Trusta
Od 2000. godine eksploatiranje fosfata je minimalizirano zbog iscrpljenosti nalazišta. U ovoj industriji ipak je zaposlena polovina radno aktivnog stanovništva ostrva. Osoblje zaposleno u ovoj industriji najvećim dijelom sačinjeno je od imigranata s Kiribatija, Tuvalua, Filipina, te izHong Konga, Australije i Novog Zelanda. Ovi radnici i njihove porodice čine oko 40% stanovništva ostrva.
Vlada države također je pokušala osigurati visoki životni standard i bez fosfatske industrije. Zbog toga je osnovan fond za stjecanje nekretnina i dionica u susjednim pacifičkim zemljama, kao i u SAD-u i Australiji, te je izgrađen neboderNauru House uMelbourneu. Također, pokušano je da se od ostrva stvori tzv. porezni raj za međunarodnu trgovinu. Ipak, zbog niza loših investicija i korupcije u vladi, država je izgubila većinu svog bogatstva. Došlo je i do smanjenja plaća, jer je država u enormnim dugovima.
Trenutno vlada ostrva pokušava svoje obaveze podmiriti uz pomoć Australije, koja je do nezavisnosti Naurua bez naknade eksploatirala nalazišta fosfata. Australija Nauruu plaća i za smještaj izbjeglica, što trenutno čini gotovo kompletne prihode ove države. Nauru od svojih kreditora pokušava dobiti i reprogramiranje dugova, te od UN-a traži subvencije. ProdajomNauru Housea u septmebru 2004. otplaćeni su dugoviGeneral Electricu.
S bogatstvom su nestale i besplatne usluge. Zdravstvena njega više nije besplatna, a porezi su podignuti. Za budućnost se nade polažu uribarstvo, koje danas ne igra važnu ulogu u privredi.Poljoprivreda je ograničena zbog poroznog tla i nepravilnih padavina. Kulture koje se mogu naći u obalnom području jesu kokosove palme,banane,ananas i poneštopovrća. Poljoprivredne površine sad se pokušavaju dobiti zatrpavanjem bivših nalazišta fosfata. Oko 20% stanovništva u svojim vrtovima bavi se manjom poljoprivredom.
Istraživanja tla provedena u septembru 2004. pokazala su da nalazišta fosfata još nisu u potpunosti iscrpljena, te su provedena daljnja istraživanja. U decembru 2004, nakon mnogih mjeseci prekida, opet je izvezena veća količina fosfata; brodom je uJužnu Koreju izvezeno oko 10.000 tona.
Svaelektrična energija na ostrvu proizvodi se u elektraniPower House u Aiwu. Ipak, strujni prekidi vrlo su česti. Pitka voda, kao i gotovo sve namirnice, uvozi se iz Australije brodovima. Budući da je pitka voda veliki problem, izgrađeno je postrojenje za desalinizaciju morske vode.
Industrijski sektor ne igra veliku ulogu u privredi. Jedini veći poslodavac je nacionalna rafinerija za fosfate. Nedavnim ukidanjem radnih mjesta nezaposlenost je porasla za 10%. Važan stub privrede čini tercijarni sektor, u kojem je zaposleno oko 35% stanovništva. Najveći poslodavci su društvo za vađenje fosfata (Nauru Phosphate Royalties Trust), nacionalni pomorski prevoznik (Nauru Pacific Line) i nacionalni zračni prevoznik (Air Nauru), koji povremeno prestaje s radom ako nije u mogućnosti finansirati gorivo ili popravke. Oba ova prevoznika velikim dijelom potpomaže država.
Cestovna mreža sastoji se od 41 kilometra cesta, od čega je 29 kilometraasfaltirano. Ova cestovna mreža većinom se nalazi oko obale ostrva. Ostatak cesta koje su neasfaltirane vode do Nauruanskog društva za fosfate, koje se nalazi u središnjem dijelu ostrva.
Jedina željeznička pruga dugačka je oko 5km, a služila je za prijevozrude iz zapadnog Anibarea u središnjem dijelu ostrva do prerađivačkog postrojenja u Aiwu.
Voz za prijevoz fosfata
Javni prijevoz odvija se autobusima koji staju kraj hotela u Aiwu i Menengu, aerodroma uYarenu, bolnice u Denigomoduu iNauru Collegea u Ewi. Iznajmljivanje automobila moguće je u hoteluMenen.
Međunarodni promet ostvaruje se preko međunarodne pomorske luke (Aiwo Harbour) i međunarodnog aerodroma (Nauru International Airport). Let iz Evrope (Frankfurta) do Yarena, uz stajanja, traje oko 30 sati. U decembru 2005. jedini avionAir Naurua (današnjeg imenaOur Airline) zaplijenjen je u Melbourneu zbog neplaćanja dugova. Zbog toga je ova ostrvska država praktički bila izolirana sve do septembra2006, kada je uz finansijsku pomoć Tajvana uspjela kupiti polovniBoeing 737. Ova finansijska pomoć pružena je Nauruu zbog diplomatskog priznavanja Tajvana, umjesto NR Kine[14].
Ostrvo je moguće obići pješke u jednom danu. Turistički su popularni vojni ostaci iz rata na Pacifiku, kao bunkeri japanske vojske uz obalu. Mnogo predmeta nalaze se izloženi u Nauruanskom muzeju (Nauru Museum). U unutrašnjosti ostrva nalaze se rudnici fosfata, čime je nakon eksploatiranja uništena priroda.
Najljepšom plažom države smatra se Anibare Bay, na kojoj se nalazi hotelMenen, koji je jedan od dva hotela na ostrvu. Drugi, manji hotel jesteOD-N-Aiwo hotel. Kupanje na obali pomalo je riskantno zbog jakih morskih struja i visokih valova, te opasnih morskih životinja.
Ranija kultura Naurua temeljila se na 12 plemena ili klanova. Nije postojao zajednički vođa ovih plemena. Svako pleme imalo je svoju vlastitu historiju nastajanja. Plemena su se još dijelila i na porodice, od kojih je svaka imala vlastite znakove. Članovi plemena dijelili su se na četiri klase:Temonibe,Emo,Amenengame iEngame; neposjedničke klase bile suItsio iItiora. Pripadnost klasi uvijek se gledala po majci.
Već u to vrijeme naselja su se većinom nalazila uz obalu; samo manji broj naselja nalazio se uz lagunu Buada. Otočani su živjeli u skupinama od 2-3 kuće koje su činile gospodarstva; ta gospodarstva zajedno su činila sela. Sveukupno je na ostrvu postojalo 168 sela. Skup ovih sela činilo je jedno područje, a takvih je područja bilo ukupno 14; danas oni čine okruge Naurua.
Zamjena tradicionalne kulture modernom kulturom pod zapadnjačkim utjecajem vrlo je primjetna na ostrvu. Jako malo je ostalo sačuvano od starih običaja i tradicije. Tradicionalne pjesme danas praktički niko više ne zna, a zamijenila ih je većinompop-muzika koja se čuje na radiju i televiziji.Radio Nauru pušta u eter i lokalnu narodnu muziku, ali često čak i starije stanovništvo ne može raspoznati sadržaj ovih pjesama.
I tradicionalna umjetnička i obrtnička zanimanja skoro su u potpunosti nestala. U svakodnevnom životu praktički ništa od tradicionalnog nije sačuvano. Za razliku od prijašnjih vremena, stanovništvo danas nosi uobičajenu tropsku odjeću. Od svih zanimanja, najvjerovatnije je očuvan samo tradicionalni načinribolova. Još uvijek se riba često lovi uz pomoć treniranih ptica. Ove su ptice na Nauruu pod posebnom zaštitom.
Ono malo izvorne kulture što je ostalo slično je ostalim otocima Mikronezije. Najupečatljiviji su muzika i ples, pogotovo ritmičko pjevanje i tradicionalno kolo, koji se prakticiraju na svim proslavama i praznicima na Aiue Boulevardu. Poneki obrtnici izrađuju odjeću od lišća, te predmete od kokosovog stabla.
Ceremonija pripremanja i ispijanja kahve (Piper methysticum) prije je bila tradicionalni običaj koji su mogli prakticirati samo muškarci, a danas je to dopušteno i ženama. Noćni život ostrva odvija se većinom u restoranima i kafićima. Jedino kino u državi nalazi se u Aiwu.
Nauruanski jezik može se okarakterizirati kao mješavina jezika susjednih ostrva. Nauruanski je i nacionalni jezik, a engleski se široko koristi i razumije;francuski, također, razumije veliki broj stanovništva. Školovanje je omogućeno od šeste do šesnaeste godine. Škole suKayser College iNauru College. Za daljnje univerzitetsko obrazovanje Nauruanci idu u inozemstvo, obično u Australiju.
Među stanovništvom ostrva najvažnijim sportom smatra se australijski nogomet, kojim se, ponajviše zbog nedostatka alternative, bavi veliki broj mlađeg stanovništva. Postoji i nauruanska nogometna reprezentacija, ali ona nije primljena u članstvo uOFC-u niFIFA-i zbog nedostatka profesionalizma i stadiona.
U Nauruu postoji nekoliko sportskih terena. Jedini stadion,Linkbelt Oval, koji se nalazi u Aiwu, ne zadovoljava međunarodne standarde. Veći i moderniji sportski stadion planirao se u Menengu, ali su radovi stali zbog nedostatka sredstava.
Najuspješniji sport jedizanje tegova. Osvajanjem zlatne medalje naIgrama Commonwealtha1990, koju je osvojio Marcus Stephen, današnji predsjednik Naurua, pokrenuto je osnivanje Nauruanskog olimpijskog odbora. Dizačica tegova Reanna Solomon također je osvajačica više nagrada u ovoj sportskoj disciplini.
1992. Marcus Stephen bio je prvi Nauruanac naOlimpijskim igrama u Barceloni. Od1996. Nauru je službeno predstavljan na Olimpijskim igrama. Prvi sportisti na ovim igrama, uz Stephena, također su dizači tegova: Gerard Garabwan i Quincy Detenamo.
.jpg)
.svg)
