Alternativnana medicina – zvana i komplementrana itradicijska medicina – je uobičajena zravstvena praksa i pristup, uključujući iznanja i vejrovanja koja se odnose na upotrebu preparate biljnog, mineralnog ili životinjskog porijekla, za "narodno liječenje". Obuhvata i duhovnu terapiju, kao i manuelne tehnike i vježbe koje se primjenjuju pojedinačno ili kombinirano, u cilju liječenja, dijagnosticiranja i sprečavanja bolesti, odnosno radi očuvanja dobrobiti pojedinaca i grupa. Ovaj termin i njegovu definiciju u zvaničnu upotrebu uvela jeSvjetska zdravstvena organizacija (SZO)[1].
U stručnoj javnosti se globalno obično koristiakronim komplementarna i alternativna medicina (CAM) (Complementary andAlternativeMedicine). CAM se odnose na veliki broj u praksi primijenjenih oblika zdravstvene zaštite, koji nisu u okvirima sopstvene tradicije date zemlje i nisu integrirani u dominantni sistem zdravstvene zaštite.[1]
U suštini radi se o trisinonima, koji se međusobno razlikuju po različitim naglascima. Termintradicijska medicina ima naglasak na drevnimterapijama koje su svojstvene određenimkulturama i doslovno govoreći, ne podrazumijeva nove terapijske sisteme i prakse novije ili slične prirode. Terminkomplementarna medicina prvenstveno ukazuje na određen stepen majorizacije, odnosno na mogućnost da se određeni komplementarni sistemi i prakse koriste kao dopunaterapijskih procedeurazvanične medicine. Terminalternativna medicina ima naglasak naterapijskim sistemima i metodima koji su izrazholografske paradigme i zasnovani su na viđenjimasvijeta ičovjeka koji su drugojačiji od moderne kartegijanskeparadigme.
Budući da su su savremena medicinska istraživanja pokazala da većina ljudi među kojima je veliki broj obrazovanih, uključujući iljekare, kada u nekoj fazi života postanu bolesnici, s vremena na vreme odlučuju se: da zatraže pomoć tradicijske medicina ilijekova svojih predaka, odnosno tzv travara . I tada današnji čovjek počinje da koriste metodi drevnihterapija, zasnovanih na višestoljetnom iskustvu, nekada starih naroda.[1]
Očigledno, da čovjek koji je stvorio i razvijao suvremenu civilizaciju i danas živi u nesavršenstvom svijetu, u kojem ne postoji idealan lijek i ljekar koji je toliko siguran da može da izliječi sve njegove patnje i bolesti. Zabrinut za svoje zdravlje, često misli da negde tamo daleko postoji „neko i nešto“ što mu može izliječiti baš sve: na brz, jeftin i bezbolan način. U popularnom komuniciranju uvriježila se sintagma:Svakaboljka ima svojutravu!
U okviru tradicijske medicine, postoji preko 40 heterogenih disciplina, ali se uSAD, prema terapijskom pristupu, klasificirajuuju u pet osnovnih kategorija ili domena. To su:
Graham H.,Building an inter-disciplinary science of health inequalities: the example of life course research, Social Science & Medicine, 2002. 55: 2005-2016.
Astin J.,Why PatientsUse Alternative Medicine? An Empirical Study, Journal of the American Medical Association, 1998. 279: 1548-1553.
Vincent C., Furnham A.,Why do patients turn to complementary medicine? An empirical study, British Journal of Clinical Psychology, 1996. 35: 37-48; Blais R., Maiga A., Aboubacar A.,How different are users and non-users of alternative medicine?, Canadian Journal of PublicHealth, 1997. 88:159-162; Wolsko P., Ware L., Kutner J., Chen.Tan L., Albertson G., CyrL., Schilling L., Anderson R.J., Alternative/Complememntary medicine: Wider usage than accepted, The Journal of Alternative and Complementary Medicine, 2000. 6:321-326; Kelner M., Wellman B., Health care and consumer choice: Medical and alternative therapies, Social Science & Medicine, 1997a, 45: 203-212.
Furham A., Kirkcaldy B.,The health beliefs and behaviours of orthodox and complementary medicine clients, British Journal of Clinical Psychology, 1996. 35: 49-61.; McGregor K.J., Peay E.R., The choice of alternative therapy for health care: Testing some propositions, Social Science & Medicine, 1996, 43: 1317-1327.
Eskinazi D. P.,Factors that shape alternative medicine: Policy perspectives, Journal of the American Medical Association, 1998. 280: 1621-1623.; Hsieh M,- O., Kagle J.D., Understanding patient satisfaction and dissatisfaction with health care, Health & Social Work, 1991. 16: 281-290.; Furnham A., Bhgarath R.,A comparison of health beliefs and behaviours of clients of orthodox and complementary medicine, British Journal of Clinical Psychology, 1993. 32: 237-246.
Fabrega H. Jr.,Evolution of Sickness and Healing, University of California Press, Berkeley, 1999. pp. 138.
Ruedy J., Kaufman M.D., MacLeod H.,Alternative and Complementary Medicine in Canadian MedSchools: A Survey, Canadian Medical Association Journal, 1999. 160: 816-817.
Hunter D.J.,Desperately seaking solutions, Longman, London and New York, 1997.
Peters D., Chaitow L., Harris G., Morrison S., op. cit. Str. 138-142.
Meade T.W., Dzer S., Browne W., Frank A.O.,Randomized comparison of chiropractic and hospital outpatient management for low back pain: Results from extended follow up, british Medical Journal, 1995. 311: 349-351.
Lindal S.,Is acupuncture for pain relief in general practice cost-effective? Acupuncture in Medicine, 1999. 17: 97-100.
Safety Effectiveness and Cost Effectiveness in Naturopathic Medicine, Americanm Association of Naturopathic physicians, 1991. sit: International Journal of Alternative & Complementary Medicine, 1992. 6: 6-8.
