Mrtvorođenje se obično definiše kaofetusna smrt ili nakon 20 ili 28 sedmicatrudnoće, u zavisnosti od izvora.[1][2][4] Posljedica je rađanje bebe bez znakova života.[2] Mrtvorođenje može dovesti do osjećajakrivnje ilitugovanja kod majke.[5] Termin je u suprotnosti sa pojmompobačaj, što je rani gubitak trudnoće iživo rođenje, gdje se beba rodi živa, čak i ako ubrzo umre.[5]
Od 2016. ne postoji međunarodni sistem klasifikacije uzroka mrtvorođenja.[6] Uzroci velikog procenta mrtvorođenih su nepoznati, čak i u slučajevima kada su obavljena opsežna testiranja iautopsija. Rijetko korišten termin za njihovo opisivanje je "sindrom iznenadne preneonausne smrti" ili SADS, iskovan u 2000.[7] Mnoga mrtvorođenčad se javljaju u punom terminu kod naizgled zdravih majki, a postmortalna procjena otkriva uzrok smrti u oko 40% slučajeva obdukcije.[8]
Prolaps pupčane vrpce – Prolaps pupčane vrpce se dešava kada fetus nije u pravilnom položaju ukarlici. Membrane pucaju i pupčana vrpca se izbacuje krozcerviks. Kadafetus pritisne cerviks, pupčana vrpca se stisne i blokira protok krvi i kisika do fetusa. Majka ima otprilike 10 minuta da dođe do ljekara prije nego što nanese bilo kakvu štetu fetusu.
Monoamnionski blizanci – Ovi blizanci dijele istu placentu i istu amnionsku vrećicu i stoga mogu međusobno ometati pupčane vrpce. Kada se otkrije zaplitanje pupčanih vrpci, preporučuje se porođaj fetusa već u 31. sedmici.
Dužina pupčane vrpce – Kratka pupčana vrpca (< 30 cm) može uticati na fetus tako što pokreti fetusa mogu uzrokovati kompresiju, stezanje i rupturu pupčane vrpce. Duga pupčana vrpca (> 72 cm) može uticati na fetus u zavisnosti od načina na koji stupa u interakciju sa pupčanom vrpcom. Neki fetusi hvataju pupčanu vrpcu, ali još nije poznato da li je fetus dovoljno jak da pritisne i zaustavi protok krvi kroz pupčanu vrpcu. Također, aktivan fetus, koji se često mijenja u materici, može se slučajno zaplesti u pupčanu vrpcu. Hiperaktivni fetus treba procijeniti ultrazvukom kako bi se isključilo zapletanje pupčane vrpce.
Zaplet pupčane vrpce - Pupčana vrpca može obaviti oko ekstremiteta, tijela ili vrata fetusa. Kada je vrpca omotana oko vrata fetusa, naziva senuhalna vrpca. Ove zaplete mogu uzrokovati suženje protoka krvi do fetusa. Mogu vizualiziratiultrazvukom.
Torzija – Ovaj termin odnosi se na uvrtanje pupčane osi oko sebe. Torzija pupčane vrpce je vrlo česta (posebno kod mrtvorođenih konja), ali to nije njeno prirodno stanje. Pupčana vrpca može se odvrnuti prilikom porođaja. Prosječan vrpca ima tri zavoja.
Trudnica koja spava nana leđima nakon 28 sedmica trudnoće može biti faktor rizika za mrtvorođenje.[9][12]
Nakon mrtvorođenja postoji 2,5% rizika od drugog mrtvorođenog u sljedećoj trudnoći (povećanje sa 0,4%).[13]
Nije poznato koliko je vremena potrebno da fetus umre. Fetusno ponašanje je konzistentno i promjena u pokretima ili ciklusima spavanja i buđenja može ukazivati na fetusni distres. Smanjenje ili prestanak senzacijafetusne aktivnosti može biti pokazatelj fetusnog distresa ili smrti, iako nije sasvim neuobičajeno da zdrav fetus ispoljava takve promjene, posebno pred krajtrudnoća, kada ima znatno manje prostora umaternici nego ranije u trudnoći za kretanje fetusa. Ipak,ljekarski pregled, uključujućitest bez stresa, preporučuje se u slučaju bilo kakve promjene u snazi iliučestalosti pokreta fetusa, posebno potpunog prestanka; većinababica iopstetričara preporučuje upotrebu "udarne kartice", da bi se pomoglo u otkrivanju bilo kakvih promjena. Fetusni distres ili smrt mogu se potvrditi ili isključiti putemfetoskopija/doptona,ultrazvuka i/ili elektronskog praćenja fetusa. Ako je fetus živ, ali neaktivan, posebna pažnja će se posvetitiplacenti ipupčanu vrpcu, tokom ultrazvučnog pregleda, kako bi se osiguralo da nema kompromitacije isporuke kisika i hranljivih materija.
Neki istraživači su pokušali da razvijumodeliranja, kako bi rano identifikovali trudnice koje bi mogle biti u visokom riziku od mrtvorođenja.[15]
Procjenjuje se da je u svijetu 2019. bilo oko 2,0 miliona mrtvorođenih koji su se dogodili nakon 28 sedmica trudnoće (otprilike 1/72 rođenja).[19] Najčešće se javljaju u okruženjima s niskim prihodima, kao što su posebnoJužna Azija iSubsaharska Afrika.[2] U Sjedinjenim Državama na svakih 167 rođenih dolazi jedno mrtvorođeno.[20] Stopa mrtvorođenosti je opala, iako sporije od 2000-ih.[21]
